Iva Šušković: Nismo ovoliko izdržale da bismo se sada predale

Predsjednica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske Iva Šušković zajedno sa svojom ekipom ne odustaje i strasno se bori i zastupa službenike u štrajku. Smatra da predsjednik Vrhovnog suda i Vlada, odnosno Ministarstvo pravosuđa, kao poslodavac, trebaju sjesti i riješiti ovu situaciju da se počne s radom i da se što prije izađe iz ovog, kako ona kaže, „košmara”. Ova agilna sindikalistica u razgovoru za naš portal govorila je o štrajku, odnosu vlade prema štrajkašima, međusovnim odnosima u sindikalnim redovima....

Zašto je Vlada uporna u ignoriranju vaših zahtjeva?

To je prije svega pitanje za Vladu RH, možemo samo nagađati. Teza da strahuju da će, ako pristanu na naš zahtjev, isto tražiti i drugi, nažalost, ne stoji. Zašto ih isto nije brinulo prije nekoliko tjedana kada su pristali na zahtjeve sudaca ili liječnika. Zbog toga nam sve realnije izgleda teza da su u Vladi mislili da će lako slomiti grupu slabo plaćenih žena, međutim, vjerujem da sad uviđaju da su se grdno prevarili. Nitko nije iz obijesti izišao na ulice, štrajk je bio krajnje rješenje nakon što su predstavnici Vlade RH tri godine uporno ignorirali naše apele da situacija postaje nepodnošljiva i da se od plaće koju primaju pravosudni službenici više ne može normalno živjeti. Govorili su kako će to riješiti, no nisu, i zato više nemamo povjerenja u njih i ne možemo pristati na obećanja kako će se sve promijeniti donošenjem Zakona o plaćama. Gdje nam je garancija da će se taj zakon doista donijeti, da će koeficijenti koje će predlagati biti odgovarajući? 

I ključno pitanje, kako da do tada ljudi preživljavaju s trenutnom mizerijom uz sva poskupljenja kojima svjedočimo posljednjih mjeseci. Vjerujemo da, s obzirom na opseg i ozbiljnost posla s kojim se bavimo, zahtjev da minimalna plaća pravosudnih službenika bude 1000 eura nije niti malo nerealan. Čini se da ministar ima vremena i razumijevanja za sve osim za svoj resor.

Kako komentirate Vladinu politiku prema vama na jednoj i prema sucima na drugoj strani?

Kako sam rekla, mogu samo zaključiti da nas Vlada RH ozbiljno diskriminira. Prije svega je bitno naglasiti da je nama drago da su se suci izborili za veću plaću, želim im zahvaliti i na podršci koju nam daju od prvog dana štrajka. No imamo problem s odnosom Vlade RH koja uporno radi podjele i obezvrjeđuje naš rad. Nakon gotovo 50 dana štrajka više ne možemo govoriti samo o odnosu Vlade RH prema nama štrajkašima, mislim da je vrijeme da počnemo govoriti o odnosu Vlade RH prema svojim građanima. Pravosuđe stoji, broj neriješenih predmeta raste, a jedina odgovornost za to je na Vladi RH kojoj je dužnost osigurati uredno funkcioniranje institucija, a tako i hrvatskog pravosuđa. Ignoriranje nas je ignoriranje svih hrvatskih građana. 

Zar ste toliko opasni da Vlada na vas šalje i interventnu policiju, a radi se većinom o ženama? 

Hahahaha, i to ne interventnu već specijalnu policiju, izgleda da smo jako opasne. Žalosno da Vlada RH koja se trudi prikazati kao velika zaštitnica žena, pa zabranjuje rad nedjeljom da bi bile uz svoje obitelji, šalje naoružanu specijalnu policiju kojoj je inače zadatak borba protiv terorizma i rješavanje talačkih situacija.

Kazali ste kako ste umjesto ponuda, dobili samo ucjenu nakon sastanka s Malenicom? 

A kako drugačije nazvati „ponudu“ - ako ne prihvatite naš prijedlog, prestat ćemo vam plaćati dane u štrajku. To nisu pregovori, nismo ni došli do mogućnosti kompromisa, jer nam ministar u svim dosadašnjim pregovorima nije dao ni jednu konkretnu ponudu, samo polovična obećanja bez preciznih računica i rokova. A to je jedino što tražimo, konkretan izračun s preciznim rokovima.

Prijetnje o smanjenju plaća koje su ionako male, odnosno neplaćanja provedenih dana u štrajku zvuče suludo?

Od prvog dana štrajka bili smo spremni na takav potez Vlade, nadali smo se da do njega neće doći i da će pokazati mrvu poštovanja prema ljudima koji rade odgovorne poslove, a žive na rubu egzistencije. Možda su mislili da će nas slomiti tom odlukom, ali ona je izazvala dodatnu ljutnju i samo ojačala odluku da se štrajk nastavi.

Ministar Malenica se hvali kako je minimalna neto plaća službenika i namještenika, koja je bila oko 560 eura, sada oko 660 eura. Kako od toga preživjeti kada primjerice jedan ozbiljan odlazak u nabavke prehrambenih proizvoda dođe 100 eura, a koliko zna i ministar Malenica, mjesec ima trideset dana. Dakako ministri se “bore” da prežive mjesec i sa nekoliko puta većim plaćama? Kako općenito komentirate taj nesrazmjer niskih i visokih plaća u javnom sektoru? 

Trenutno vlada kaos u omjeru plaća u javnom sektoru, i utoliko je odluka o donošenju Zakona o plaćama dobra. Međutim, nemamo garanciju da će taj zakon biti donesen u roku, a dodatno stvara neizvjesnost činjenica kako je sam Zakon teško komentirati obzirom da će isti tek zajedno s budućim Uredbama moći sagledati u cjelini odnosno tek tada će se vidjeti hoće li ispuniti cilj proklamiran od strane Vlade – jednaka plaća za jednaki rad. I inače tomu uzorku redovito svjedočimo kod donošenja zakona, ljudi iz ministarstva napišu zakon bez konzultiranja struke, pa nerijetko dobijemo rješenja koja zahtijevaju brze izmjene jer zakon nije dobro napisan i ne pokriva sve što bi trebao pokriti. 

Jasno je da ne može cijeli javni sektor imati iste plaće, ipak je riječ o nizu različitih poslova koji zahtijevaju različite razine obrazovanja, no dužnost Vlade RH je osigurati da te plaće prate rast cijena i gospodarska kretanja. Ne može mi nitko reći da je normalno da ljudi koji sudjeluju u procesima protiv najgorih kriminalaca u državi zaslužuju toliko niske plaće da svaki mjesec moraju prodavati po komad obiteljskog srebra da bi platili sve račune i imali svaki dan barem ručak. 

Možete li prokomentirati taj famozni odnos reprezentativnih i nereprezentativnih sindikata? 

To je bio prvi korak Vlade RH u stvaranju dodatnih podjela i u razbijanju sindikalne scene. Tvrde da to nije tako, ali kako drukčije shvatiti članak 192. Zakona o radu, koji je srušio i Ustavni sud, a kojim su omogućili veća materijalna prava za članove reprezentativnih sindikata u odnosu na sve druge zaposlenike. Nije bilo dovoljno što su dio sindikata izbacili s pregovaračkog stola, nego su samo probranima odlučili dijeliti veće regrese, božićnice i uskrsnice.  

U državnim i javnim službama, nereprezentativni sindikati okupljaju trećinu ukupnog broja zaposlenika, ali ne mogu biti za pregovaračkim stolom. Vlada je praktički uništila i ugasila nereprezentativne sindikate, ali im pokazujemo da se ne predajemo lako.

Ovo je jedan od najdužih štrajkova. Koliko možete izdržati?

Kako sam upravo i rekla, nema predaje, nismo ovoliko izdržali da bismo sada odustali. Ovaj odnos Vlade RH prema štrajkašima kojem svjedočimo posljednjih tjedana samo izaziva dodatnu ljutnju i daje nam snagu da izdržimo koliko treba, što je dokazala i odluka našeg članstva da nastave dalje bez obzira na odluku Vlade da im neće platiti dane u štrajku.

Godinama utjecaj sindikata opada. Zašto je to tako i mogu li sindikati postati društveno relevantniji i konkretniji u borbi za radnička prava? 

Dijelom je odgovornost na Vladi RH koja izmjenama zakona uništava sindikalnu scenu, ali dio odgovornosti je i na samim sindikatima. Nažalost, iako bi svrha sindikata trebala biti borba za radnička prava, nerijetko svjedočimo kako dio čelnika sindikata vodi brigu samo o sebi i o svojoj „fotelji“. Umjesto međusobnog prepucavanja, vjerujem da bi sindikalna scena trebala biti puno složnija i nastupati zajedno, jer samo tako imamo pravu snagu izboriti bolje uvjete za naše članove. 

Predsjednica ste Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske od kraja 2019. godine. Vrlo ste angažirani, puni energije pa tako ističete da kroz vaše djelovanje i putem mrežnih stranica želite postati javna tribina na kojoj će naši članovi, sindikalni čelnici, političari, intelektualci i drugi moći izraziti svoja stajališta o pitanjima koja su od interesa za državnu i lokalnu upravu i samoupravu. Da li uspijevate u tome? 

Trudim se, proteklih godina smo se trudili otvarati bitne teme za naš resor. Ove godine smo, primjerice, proveli veliko istraživanje o radnim uvjetima u državnoj upravi i lokalnoj (područnoj) samoupravi, koje je razbilo mit kako je državna uprava savršeno mjesto za rad. Istraživanje je pokazalo da čak 30 posto državnih službenika razmišlja o promjeni poslodavca, što je iznad nacionalnog prosjeka pa je moguć daljnji odljev zaposlenika iz državne službe. Najmlađi ispitanici iskazali su najveću razinu nezadovoljstva radnim uvjetima. Visina plaće je najistaknutiji razlog nezadovoljstva, a ona ne privlači mlade ljude ni zadržava već zaposlene u javnoj upravi. Žao mi je što ministar i Vlada RH ne vode brigu o tome niti pokazuju da imaju ikakav plan kako zaustaviti odljev zaposlenika.

Možete li nam reći nešto o sebi i koji su vaši motivi za sindikalni angažman?

Iz godine u godinu svjedočimo sve manjem broju zaposlenih u državnim službama zbog loših uvjeta. Istovremeno, nisam bila zadovoljna načinom na koji su se sindikati borili za prava svojih članova, nisam vidjela stvarnu volju da se nešto promijeni. Smatram da svatko zaslužuje biti pravično plaćen za svoj rad i to je neki minimum za koji se mi sindikati moramo izboriti. Jasno mi je i da država ne može ispuniti sve zahtjeve zaposlenih, i da je borba za bolja radnička prava maraton, a ne utrka, ali dok god sam na ovoj poziciji neću odustati od te borbe.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu