Kao dokaz da je upit poslan elektroničkom poštom prilažem slikupoštanskog pretinca „poslano“ moje elektroničke pošte na kojoj se vidi da sam prvo poslao upit u Ministarstvo, a nakon toga i u Agenciju za ugljikovodike
Slika elektroničke poruke pokazuje da je poslana s moje elektroničke adrese 6. kolovoza na adresu navedenu na internetskim stranicama AZU
Kao dokaze za telefonske pozive donosimo sliku popisa odlaznih poziva s mobitela na kojoj se mogu vidjeti oba birana broja i datumi i vrijeme kad sam pokušavao uspostaviti kontakt s Agencijom za ugljikovodike
Agencija za ugljikovodike (AZU) reagirala je na članak objavljen 19. kolovoza na stranicama internetskog magazina Forum.tm pod naslovom „Čeka li nas arbitraža i zbog Vrdoljakova bušenja Jadrana?“, a čiji sam ja autor. U članku, koji se bavi mogućim posljedicama iskorištavanja nafte iz srednjeg i južnog Jadrana, stoji i da smo pokušali dobiti i stavove Ministarstva gospodarstva i Agencije za ugljikovodike no, kako nismo dobili odgovore, napisali smo: „Iz Ministarstva gospodarstva do objave teksta nismo dobili odgovor, a Agencija za ugljikovodike je na godišnjem.“
U dopisu iz Agencije, koji potpisuje predsjednica Uprave Barbara Dorić, uz zahtjev za ispravkom netočne informacije i pretencioznu optužbu da se sam iznio tvrdnje koje „štete ugledu Agencije“, stoji da AZU „nije zaprimila nikakav upit na ovu temu (..), a da kojim slučajem jest, sezona godišnjih odmora zasigurno ne bi bila prepreka pružanju točne i cjelovitije informacije od javnog interesa“.
Na veliku žalost Agencije, upit na adresu elektroničke pošte gospođe Željke Rukavine (koja se na internetskim stranicama AZU navodi kao službenica za informiranje) poslao sam još 6. kolovoza, istoga dana i tek nekoliko minuta kasnije nakon što sam jednaki upit poslao i u Ministarstvo gospodarstva.
Kao dokaz da je upit poslan elektroničkom poštom prilažem sliku (slika 1.) poštanskog pretinca „poslano“ moje elektroničke pošte na kojoj se vidi da sam prvo poslao upit u Ministarstvo (dva puta jer Ministarstvo gospodarstva na svojim stranicama navodi pogrešnu adresu za upite), a nakon toga i u Agenciju za ugljikovodike.
Slika same elektroničke poruke (slika 2.) pokazuje da je poruka poslana s moje elektroničke adrese 6. kolovoza na adresu navedenu na internetskim stranicama AZU. Sam sadržaj poruke vidljiv je na slici, a sadrži dva pitanja za koja smo u spomenutom članku napisali da na njih nisu odgovorili ni u Ministarstvu, niti u Agenciji. Kako se poruka nije vratila (kao što je to bio slučaj s porukom poslanom Ministarstvu) i kako nije bilo nikakvih drugih grešaka zaključio sam da je isporučena u pretinac elektroničke pošte Željke Rukavine i time da je AZU primila upit.
Nakon što nekoliko dana nismo dobili nikakav odgovor na upit, niti ikakvu povratnu informaciju o tome da je upit primljen i da će se na njega odgovoriti, 10. kolovoza, četiri dana nakon slanja upita elektroničkom poštom, nazvao sam telefonski broj koji se navodi na internetskim stranicama AZU uz ime Željke Rukavine. Telefonskim pozivom sam još jednom želio provjeriti je li upit zaista stigao u njen poštanski pretinac (da budem siguran da s dostavom nije bilo nekakvih problema koji su meni promaknuli) i kad se, eventualno, može očekivati odgovor na njega.
Kako se na taj telefonski broj nije javljao nitko, minutu kasnije nazvao sam broj koji je naveden kao centralni broj Agencije da bih provjerio je li Željka Rukavina možda na godišnjem odmoru i tko je osoba koja je zadužena da je za to vrijeme mijenja na radnom mjestu. Osoba (na moju žalost, nisam zabilježio ime) koja se javila i s kojom sam razgovarao mi je rekla kako gospođa Rukavina stvarno jest na godišnjem i da je nitko ne mijenja. Nimalo iznenađen da jedna državna institucija nije odredila nikakvu zamjenu za osobu na godišnjem odmoru, zahvalio sam se na informaciji i završio razgovor.
Kao dokaze za oba telefonska poziva prilažem sliku popisa odlaznih poziva s mojeg mobitela (slika 3.) na kojoj se mogu vidjeti oba birana broja i datumi i vrijeme kad sam pokušavao uspostaviti kontakt s Agencijom za ugljikovodike.
Sve u svemu, upit smo poslali Agenciji 6. kolovoza, telefonski smo 10. kolovoza provjerili možemo li se nadati odgovoru, a članak je konačno objavljen 19. kolovoza, gotovo dva tjedna nakon što je originalni upit poslan i Agenciji i Ministarstvu. Bez njihovih odgovora.
Priznajem da smo si uzeli trunčicu autorske slobode kad smo napisali „Agencija za ugljikovodike je na godišnjem“, ali smo sigurni da naši čitatelji imaju toliko zdrave pameti pa da znaju da na godišnji odmor još uvijek odlaze samo fizičke osobe, a nikako pravne osobe ili institucije.
U slučaju da u Agenciji požele provjeriti istinitost činjenica da smo elektroničku poštu poslali i da smo i telefonski pokušali dobiti odgovore na pitanja, bit ću ih, s velikim zadovoljstvom, spreman spojiti s osobama odgovornim za moj sustav elektroničke pošte, kao i dati im dozvolu da od mojeg pružatelja telefonskih usluga zatraže informacije o pozivima koje sam uputio Agenciji 10. kolovoza.
I, samo usput, još uvijek čekamo odgovore.