Jesu li Meri Matešić i Niko Bulić najvažnija 'stavka' hrvatskog turizma?

U petak, 30. kolovoza, u Glavni ured Hrvatske turističke zajednice stiglo je očitovanje HZZO-a u kojem stoji da je bolovanje Nike Bulića otvoreno u skladu sa zakonom. Nekoliko dana ranije na naslovnici Jutarnjeg lista osvanula je "ekskluziva" da je spomenuti Bulić na usluge Ane Rucner potrošio više od pet milijuna kuna. Kolika je to ekskluziva, vidimo i iz podatka da je o toj temi u međuvremenu ugasli Vjesnik pisao prije dvije godine.

No u cijeloj toj priči zanimljivije je nešto drugo. Tekstove o Buliću, koji je, istina, na Anu Rucner potrošio pravo bogatstvo pa zbog toga treba i položiti račune, odabranim medijima već nekoliko tjedana navodno dostavlja nova PR-agencija koja je u tijesnim prijateljskim vezama s čelnicom HTZ-a Meri Matešić.

Dobro upućeni ističu kako ne postoji pisani trag o suradnji Glavnog ureda HTZ-a i spomenute agencije, ali i da je ta tvrtka veliki kandidat za preuzimanje poslova od agencije Manjgure koja trenutno službeno odrađuje PR za HTZ, a s kojom navodno Meri Matešić nije zadovoljna, iz čega se može iščitati da za Glavni ured, odnosno za «peglanje» slike Meri Matešić, sada rade dvije PR-agencije.

Zastrašujuće je čime se bavi turistička vrhuška koja samo putem HTZ-a godišnje raspolaže s 245 milijuna kuna, i to nakon sezone koja je sve drugo samo ne uspješna, iako se takvom nastoji prikazati. Stoga se može očekivati da će nasljednik Meri Matešić, ako bude isto tako usmjeren na pikanterije, iskopati kako je Matešić s HTZ-om imala ugovor prema kojem joj firma plaća stan, da je nekoliko mjeseci vozila rent-a-car dok joj tvrtka na leasing nije kupila službeni automobil? Može i iskopati, i putem prijateljskih medija plasirati na naslovnice, kako je u srpnju, kolovozu i početkom rujna 2013. godine u Glavnom uredu HTZ-a vladao potpuni nered? Ili da se pretpostavljalo kako će program rada za 2014. izaći tek u studenome, jer se navodno čekao Strateški marketinški plan prema kojem bi se onda u Uredu napravio program rada? Za usporedbu, dosadašnjih godina polazne odrednice za nastupajuću godinu, kao i program rada, napravili bi se već u rujnu pa potom zajednički usvajali u listopadu, na Turističkom vijeću na Danima hrvatskog turizma.

S druge strane, svi voditelji službi i pomoćnici obrise programa rada imali bi još tijekom sedmog mjeseca. Dinamika posla bila je takva da kada se završe sajmovi, presice, oglašavanje, starta priprema za sljedeću godinu, te se rade projekcije budžeta i aktivnosti po službama.

Ove se godine nije realizirao ni ovogodišnji program, a kamoli da su se pripremile polazne odrednice za aktivnosti u 2014. godini pa ispada da će  se taman stići pripremiti sezona 2015.

Ljudi iz Glavnog ureda koji su potpisali nove ugovore i dalje rade stare poslove. U međuvremenu su, međutim, raspisani natječaji za tri nova voditeljska mjesta, a da pritom ljudi u Uredu navodno uopće nisu obaviješteni o tome da se popunjavaju ta radna mjesta. Priča se da će na jedno od važnijih doći Jadranka Ćorić, koja je prije radila u Hypo banci, navodno bliska prijateljica Meri Matešić.

Zanimljivo je i da su neki od kandidata, koji bi trebali dobiti radno mjesto u Glavnom uredu HTZ-a, testirani još u prvom tromjesečju ove godine, iako u tom trenutku nisu imali nikakve veze sa sustavom. Testirala ih je jedna tvrtka iz Pule, kao i same zaposlenike Glavnog ureda. Toliko o regularnosti ovih dana objavljenih natječaja.

Igra se očito na kartu da će Turističko vijeće Hrvatske turističke zajednice izglasati sve što se stavi pred njih, kao što se to redovito događalo svih proteklih godina. Članovi Turističkog vijeća, koje bi trebalo biti naša turistička vlada, izabrani su i umreženi po kriteriju da ne postavljaju suvišna pitanja. Poslovni se odrađuju po principu – vi sada zatvorite jedno oko na ovo naše, mi ćemo onda na ono vaše.

I to nije samo sada tako, tako je od uspostave države, zadnjih dvadesetak godina hrvatski se turizam vodi po načelu «sitnih» protuusluga.

Njihova sebična namirenja dovela su do toga da od turizma zarađujemo tri puta manje od konkurenata i da se uopće ne promišlja na način da je to nedovoljno i zanemarivo u odnosu na ono kako nam zemlja izgleda, odnosno što bismo od te grane gospodarstva mogli imati.

Zdravstveni bi turizam fenomenalno funkcionirao samo da je donesen suvisli zakon prema kojem bi uopće mogao funkcionirati da ljudi znaju što im je raditi. Još nije riješena ni vječna dvojba što uopće nuditi - zdravstveni ili medicinski turizam, u što ulagati, kako sve uskladiti. U međuvremenu mnoge europske zemlje zarađuju upravo od tog dijela ponude, uz ostale i susjedna nam Slovenija koja je na vrijeme shvatila taj potencijal.

S druge strane, manjak zakonske regulative nije zahvatio sektor nautike. Volimo nautičare jer znamo da su imućni gosti, ali ćemo im toliko često mijenjati zakone i doslovce izluđivati ljude koji žele ploviti našim morem da će mnogi odustati od Hrvatske i otići u neku drugu zemlju, možda ne toliko razvedenu i atraktivnu, ali svakako s normalnijom regulativom.

O privatnom smještaju nitko ne brine, apartmani niču kao gljive poslije kiše, privatnici nemaju svog predstavnika u turističkim strukturama i stanje je krajnje alarmantno. Posljedica toga je da se iznajmljuje sve i svašta i to bez ikakvih kriterija – i fenomenalni apartmani, ali i preuređene garaže.

Zašto Linićevi inspektori nisu ovoga ljeta zatvarali takva mjesta, takvu sramotu kakve na obali ima koliko hoćeš. Umjesto toga, usredotočili su se na hotele, što je nanijelo trajnu sramotu hrvatskom turizmu, uz prešutno odobravanje vlasti naklonjenih medija.

Zašto se ne pokuša uvesti reda na bujajuće tržište privatnog iznajmljivanja da se ne događa da ljudi putuju tisuću kilometara do hrvatske obale, a onda ih domaćin pokušava smjestiti u loše prenamijenjenu konobu?

Osim toga, imamo rastući segment kongresnog turizma, a istodobno se zatvara odjel koji se u hrvatskom turizmu bavio samo kongresima. Upravo bismo njihovim održavanjem mogli produljiti sezone, ali u 20 godina nismo bili u stanju sagraditi nijednu polivalentnu dvoranu koja bi primila 2000 ljudi. Na desetke, možda i stotine kongresa izgubili smo sve ove godine zbog toga. Nije ta dvorana trebala biti u Zagrebu, ali sramota je da takve dvorane nisu dobili Split, Dubrovnik, Opatija ili Poreč.

A što reći o kulturnom turizmu, čiji je posebni odjel u Glavnom uredu HTZ-a također nedavno zatvoren? Istraživanje Tomas, Instituta za turizam, pokazalo je da gosti na dan po osobi za posjete kulturnim znamenitostima potroše – pazite sad – 0,66 eura. Iako imamo što pokazati (čak 83 posto stranih posjetitelja smatra da Hrvatska ima bogato povijesno naslijeđe), kulturne znamenitosti privući će tek sedam posto posjetitelja.

Svojedobno smo otkrili kako je problem u tome što ne znamo kvalitetno predstaviti i ponuditi stotine kulturno-povijesnih znamenitosti, brojne muzeje i galerije, atrakcije… Kulturno-turistički proizvodi geografski su i tematski nepovezani, a toliko smo lijeni da čak ne postoji mjesto na kojem bi sve kulturne atrakcije bile pobrojane na jednom mjestu. Svaka turistička zajednica na svoj način vodi evidenciju o turističkoj ponudi i provodi svoju valorizaciju. Proizvodi su uglavnom zatvoreni unutar administrativnih granica, a bogatstvo nije primjereno zaštićeno od uništenja, odnosno oštećenja. Žalosno je i što niz potencijalnih turističkih atrakcija ostaje neutvrđeno, neistraženo, dakle, nepoznato.

Turistički smo neorganizirana zemlja, sve se događa stihijski. Posjetitelji se, dakle, svim snagama trude pronaći nešto što smo im mi trebali ponuditi na pladnju i na čemu smo mogli dobro zaraditi.

Gdje taknemo, vidimo da smo na početku, a oni koji bi mogli i trebali nešto mijenjati bave se bapskim spletkama. I Bulićem.