Kako su hadezeovci i poduzetnici postali Židovi

Nije premijer Andrej Plenković prvi koji je povlaštenu ekonomsko-političku kastu usporedio sa Židovima. Učinio je to pred prošle parlamentarne izbore Davor Huić iz udruge poreznih obveznika Lipa. Huić, kandidat stranaka Fokus i Pametno, ustvrdio je da se protiv poduzetnika vodi specijalni rat, da oni koji rade na uništavanju Hrvatske dnevno agitiraju protiv njih i “kreiraju klimu kakva se tridesetih godina prošlog stoljeća kreirala oko nekih etničkih skupina (a znamo na što mislimo)“.

Da citiramo u cijelosti što je poručio Hrvatskoj udruzi poslodavaca: „A to očekujem od vas - da izađete iz tih smiješnih igrokaza i kažete: u Hrvatskoj se protiv poduzetnika i poduzetništva vodi specijalni rat i mi ne možemo sjediti za istim stolom s ljudima koji aktivno rade na uništavanju Hrvatske, protive se SVIM reformama i povrh toga se dnevno bave agitacijom protiv poduzetnika, i kreiraju klimu kakva se tridesetih godina prošlog stoljeća kreirala oko nekih etničkih skupina (a znamo na što mislimo)“.

Pitajući se je li Huić možda u pravu i kako poduzetnička kasta u Hrvatskoj stoji u usporedbi s narodom koji je u pogromu Holokausta gotovo zbrisan s lica zemlje, Forumov novinar Ante Pavić kontaktirao je Centar Simon Wiesenthal čiji je predsjednik Ephraim Zuroff, dugogodišnji lovac na pobjegle naciste, možda najbolja osoba da nam objasni mogu li Židovi iz 30-ih godina i poduzetnici iz ovog vremena stati u istu rečenicu.

Evo što je Zuroff preko Forum.tm-a poručio javnosti: „Povijesna usporedba koju je napravio Davor Huić potpuno je netočna i uopće nije primjerena.” Kazao je i da su napetosti između predstavnika poslodavaca i posloprimaca vrlo česte u cijelom demokratskom svijetu, „tako da trenutnu situaciju u Hrvatskoj prikazivati kao podsjećanje na tridesete godine, graniči s apsurdom i čista je demagogija“.

Kao što znamo, Huić – inače bivši savjetnik za unutarnju politiku kratkotrajne desničarske Vlade Tihomira Oreškovića - sa svojom poduzetničkom agendom propao je na tim izborima. Kao kandidat s podrškom Glasa poduzetnika na listi Stranke s imenom i prezimenom, Fokusa i Pametnog u šestoj izbornoj jedinici dobio je tek 1088 glasova, a lista ukupno 5426 (3,7 posto), što nije bilo ni blizu dovoljno da uđe u Sabor. Huić se poslije žalio da su izbori došli prebrzo i da nisu imali dovoljno vremena da objasne biračima za što se zalažu, a to je – kao što znamo – slabljenje države i jačanje poduzetništva. Znakovito, ali za hrvatske poduzetnike uobičajeno, samo u vremenu od 2015. do 2020. godine tvrtka Briefing komunikacije, koju je u tom razdoblju vodio, imala je najmanje milijun kuna ugovora s različitim državnim tijelima i tvrtkama.

Vratimo se „ugroženim poduzetnicima“. Nakon što je Forum.tm objavio Pavićev tekst, uključujući i Zuroffovu izjavu, Huić se preko odvjetnika javio najprije s reagiranjem, a onda i tužbom zbog naknade štete koja Forum.tm-u i njegovom izdavaču stvara nove troškove i može dovesti do gašenja i portala i neprofitne udruge.

Huić tvrdi da nije omalovažio milijune žrtava Holokausta, kako je to navedeno u naslovu spornog članka, kao i da takav navod ne proizlazi ni iz „citiranog, navodnog, reagiranja Centra Simon Wiesenthal“. Zašto Huić misli da je Zuroffovo reagiranje „navodno“, a ne stvarno, imat ćemo priliku čuti na suđenju koje započinje u lipnju.

Dalje Huić tvrdi da je predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa koja zastupa prava i interese marginalizirane i podzastupljene društvene skupine - hrvatskih poreznih obveznika - građana, poduzeća i obrta koji porezima i parafiskalnim nametima pune državni proračun i koja udruga se ne financira iz državnog proračuna kao i da Pavić, u nedostatku argumenata kojima bi osporio valjanost inicijativa gospodina Davora Huića i Udruge poreznih obveznika Lipa, otvoreno poziva na javni linč i likvidaciju svog političkog neistomišljenika iz javnog života lažnom optužbom da omalovažava žrtve Holokausta i dovodi ga u vezu s osobama koje skandiraju nacističke slogane“, a sve to skupa jer se Huić kandidirao „na predstojećim izborima za Hrvatski državni sabor“. (Huić, očito, zajedno sa svojim odvjetničkim timom ne zna ime najvišeg zakonodavnog tijela čiji je član želio postati pa ga krsti kao „Hrvatski državni sabor“, kako se, valja podsjetiti, zvao u vrijeme ustaške Nezavisne Države Hrvatske).

Ne bi ovog teksta vjerojatno ni bilo da se Huić zadnjih dana opet nije „proslavio“. Prozvao je na Facebooku Ivanu Kekin, predsjednicu Nove ljevice, da zagovara samodoprinos kao način financiranja obnove objekata stradalih u potresu kako bi tako riješila osobni problem s obzirom na štetu koju je imala u svom stanu. Huić je otišao i korak dalje i napisao da su se i ona i suprug joj Mile Kekin uključili u politiku upravo kako bi obnovili stan. Ivana Kekin odgovorila mu je da je u Novoj ljevici od njenog osnutka 2016. godine, kao i da su statičari zgradi u kojoj žive dali zelenu naljepnicu, što znači da nema oštećenja ili da ona nisu znatna te da se neće obnavljati javnim novcem. I najavila tužbu.

Huić se opet javio, jadajući se da mu Ivana Kekin prijeti sudom „za izrečeno političko mišljenje“. „Pitam se radi li se o prijekom sudu, revolucionarnom sudu ili sudu partije?“, pita se dalje Huić, tvrdeći da se ona služi „nekom naopakom ljevičarskom logikom koja se valjda uči na kratkom kursu marksizma“.

I prije je Huić iznosio slične stavove o zeleno-lijevoj koaliciji. Čujte ovu: „Ta njihova sklonost totalitarnim rješenjima, počevši od toga da bi svijet bez poduzetnika bio bolje mjesto, izaziva strah. Riječ je o ekstremno lijevoj populističkoj retorici i još ako uistinu misle ono što govore, onda smo u ozbiljnom problemu. Mi do sada u parlamentu nismo imali ekstremno lijevu stranku i mislim da će građani imati priliku vidjeti što to zapravo znači. I sumnjam da će više ikad nasjesti na tu priču.“ Kao što je pokazalo nedavno predizborno istraživanje HDZ-a, predsjednik stranke Možemo, Tomislav Tomašević, uvjerljivo vodi u anketi za gradonačelnika Zagreba. A Huić? Njemu uvijek ostaje Mreža Atlas, organizacija-partner „Lipi“ koju financiraju multikorporacije i milijarderi kako bi se borili protiv organiziranih radnika i poreza diljem svijeta s ciljem da im što više novca ostane u džepu.