Dr. Darko Richter Foto: hrt.hr
Novo Upravno vijeće zagrebačke dječje bolnice na Srebrnjaku u utorak je izabralo umirovljenog pedijatra dr. Darka Richtera za ravnatelja te ustanove. Važno je reći da je članove Vijeća prethodno imenovala nova gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem. Pokazalo se, međutim, da su čak dva njegova člana u izravnom sukobu interesa; jedan je Tomislav Lauc, ravnatelj privatne stomatološke poliklinike i donator platforme Možemo!, a druga Ivana Novoselec, jedna od najbližih prijateljica i poslovnih partnerica Sandre Benčić. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, međutim, raspravljat će samo o izboru Lauca.
Kakva god odluka bila, moguće je da realna politička težina (eventualnog) formalnog sukoba interesa ostane kontroverza, samo što od jučer sve to postaje manje zanimljivo. Naime, baš ništa ne može nadmašiti grozotu činjenice da novi apostoli ljevice daju ogromno povjerenje konkretnom umirovljenom pedijatru.
Za početak podsjetimo na to da je Richterova reputacija u medijima usporediva jedino s reputacijom Srećka Sladoljeva ili Matka Marušića; sva trojica imaju uredan akademski status, ali su ih ozbiljna zastranjenja u javnom diskursu pretvorila u osobe kojima su diplome i doktorati metaforički javno spaljeni.
Kod Sladoljeva je to posljedica odnosa prema pandemiji koronavirusa, Marušića su kompromitirali stavovi o homoseksualcima, Srbima, Jasenovcu itd. Richter, međutim, nije imao ni kratku pozitivnu prošlost poput ove dvojice, koji su se prvo profilirali kao borci protiv korupcije u akademskoj zajednici i zdravstvu. Njega je iz anonimnosti pedijatrijske ordinacije izvukla komunikacija s čitateljima nekog zdravstvenog časopisa zbog koje je zaradio titulu „najluđeg liječnika u Hrvatskoj“. Kako se iživljavao nad ljudima, vjerojatno za honorar, i izgleda li to kao kvalifikacija za rad s ljudima u konfliktnoj sredini, čitateljice i čitatelji mogu vidjeti sami u ovom linku.
Nadalje, Richter postupke medicinski potpomognute oplodnje izjednačava sa silovanjem, tabletu za dan poslije smatra abortivnom i nespojivom s liječničkom i farmaceutskom savješću, žestoko zagovara cijepljenje, ali opravdava priziv savjesti u slučajevima kada cjepiva sadrže „fetalna tkiva“. Najtužnije od svega, on je istaknuti član Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, protiv kojeg bi NGO-ovke premrežene s Možemo! i same Možemovke još danas divljale, samo kada bi znale tko je tko u hrvatskom zdravstvu i je li pametno talasati dok je tvoja opcija na vlasti.
Riječ je o mizoginoj, malignoj i iznimno utjecajnoj organizaciji hrvatskih liječnika, sigurno najaktivnijoj u širenju priziva savjesti po hrvatskim bolnicama i nemjerljivo značajnijoj od novokomponirane Željke Markić ili Željka Glasnovića. Tamo sjede ljudi koji su držali najvažnije funkcije npr. u bolnici u Petrovoj, raznim povjerenstvima i Ministarstvu zdravstva, a koji su - davno prije uvoza američkih neokonzervativaca u Hrvatsku - na Trgu bana Jelačića propovijedali da je Biblija najbolja medicinska knjiga. O djeci začetoj u postupku MPO-a govorili su sukladno brošuri Hrvatske biskupske komore, koja je razlikovala dijete „stvar“ ili dijete „dar“; davali izjave tipa „osobno mislim da priroda i dragi Bog zapravo određenom broju žena ne daju mogućnost da zanesu i da rode djecu kako bi ih zaštitili od prijenosa nasljednih bolesti na potomstvo ili razvoja zloćudnih bolesti u njih samih“, općenito, bavili su se i bave se nazadovanjem hrvatske medicine, barem u odnosu na ljudska prava bolesnika.
Usput, ovo zadnje riječi su tadašnjeg predstojnika Klinike za ginekološku onkologiju u Petrovoj, prof. dr. Damira Bukovića, izgovorene u vrijeme kada katoličke fundamentalistkinje nisu ni sanjale da će se jednom naći pred Vinogradskom i da će ih svi pljuvati.
Radi se o društvu potpaljivača lomača, čiji je utjecaj u javnom zdravstvu odavno trebalo zaustaviti.
Richter je dio te zaista važne i utjecajne udruge, koja je ženama de facto onemogućila pristup legalnom zahvatu abortusa u hrvatskom javnom zdravstvu.
Evo jedne njegove izjave o abortusu:
„Sve to potječe, po mojem najdubljem uvjerenju, od uzurpacije antifašizma kao jedine političke i moralne vertikale od strane ideološki lijevoliberalnih ateističkih i antiteističkih snaga, iz kojih se drugima dijele moralni i politički kriteriji. Crkvu se tjera u političku neutralnost, da bi se moralom masa upravljalo po vlastitim željama”.
Tvrdio je i da lijevoliberalnim snagama odgovara da kao Veliki Brat nadziru intimu čovjeka i ubijaju pojam osobne svijesti jer onda mogu manipulirati masama.
Braneći izbor Darka Richtera za prvog čovjeka Srebrnjaka, netko je napisao da je to dokaz da Možemo! ne bira po ideološkom ključu, već po ključu struke. Taj netko je valjda htio reći da provedeni izbor nije klijentelistički, već neutralan i objektivan.
Koja točno struka preporuča novog ravnatelja? Klerikalno-desničarska? Antiliberalno antikomunistička? Davidickeovska?
Pedijatrijska?
Darko Richter nikada nije bio ravnatelj bolnice; sve i da jest, to bi ga samo diskvalificiralo, jer svi ravnatelji bolnica vode ustanove onako kako diktira resorno ministarstvo.
Ta izjava je – nema ljepšeg načina da se to kaže – potpuno idiotska, a usput se ni ne uklapa u činjenice.
Osobito je važno znati da se u procesu izbora predsjednica Upravnog vijeća Dječje bolnice Srebrnjak, prof. dr. sc. Sanja Kolaček, morala izuzeti iz glasanja zbog kumskih veza s Richterom, kojemu je iz mirovine najednom palo na pamet da bi mogao upravljati najkonfliktnijim radilištem u zdravstvu.
Nezapamćeno je da prva osoba UV-a ne može odlučivati o ključnim stvarima za instituciju kojom upravlja.
Tu počinje ozbiljna kontaminacija procedure.
Još gore je što nismo vidjeli Richterov plan razvoja Srebrnjaka, koji je sastavni dio obavezne natječajne dokumentacije. Stoga nitko ne može tvrditi da je novi ravnatelj izabran na osnovu stručnih argumenata.
A zašto ga nismo vidjeli?
Zato što je Upravno vijeće prije izbora donijelo odluku da će javni biti samo identiteti kandidata i njihovi životopisi, dok su planovi i programi poslovna tajna.
Govorimo o vijećnicima koje je izabrala politička platforma za koju smo mislili da zna da plan i program razvoja bolnice u sustavu javnog zdravstva ne može biti poslovna tajna.
Proces izbora za glavnu osobu Srebrnjaka po svemu vuče na korupciju, a njegov ishod je tragikomičan.
Kad zamislimo da su u platformi Možemo! poznate feminističke snage, sve skupa sliči na komičnu autosubverziju.
Međutim, zabrinjavajuće je i nedokučivo zašto nova institucionalna ljevica bira jednog umirovljenog apostola priziva savjesti, čovjeka posvećenog svjetonazorskoj privatizaciji javnog zdravstva, a bez ijedne razumljive prednosti i u uvjetima potpune konspirativnosti – je li to neznanje ili neka nebulozna politička kalkulacija?
Zašto sebi pucaju nogu, sad već tko zna koji put?
I napokon, činjenica je da situaciju u toj bolnici javnost prati dosta dugo i da je sam Tomašević o njoj govorio kao o najvažnijem gradskom projektu u zdravstvu. Kad nakon tolikih priprema i uvertira, kao rješenje za goleme probleme te ustanove uskrsne – doslovno - Darko Richter, logično je da se primimo za glavu u kolektivnom užasu.
Vrlo je moguće da se Tomaševiću ponovi situacija iz Holdinga.
Jako su male ovlasti i mogućnosti lokalnih samouprava u zdravstvu.
Moguće je uspostaviti novi model upravljanja, otvaranje zdravstva prema javnosti, jačanje institucionalne zaštite bolesnika i osiguranika i izbor adekvatnih ljudi za provedbu nekoliko projekata.
Tomašević, vjerojatno zato što ne zna, bira sve suprotno; potpunu moralnu katastrofu.
Rješenje za Srebrnjak nije ništa drugo nego moralna katastrofa.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu