“Da sačuvamo novce, povjerovat ćemo u svaki voodoo”, kaže uvijek mudri David Thompson u svojoj najnovijoj knjizi „Spavati sa strancima“. Thomson je filmski kritičar i historičar koji dobro razumije da filmovi - cak i najtrivijalniji hollywodski eskapizam - ne žive van realnosti, nego su njen odraz. Rečenica poput ove s kojom sam počeo tekst - Thomsonov kontekst je meditacija na temu zašto se konzervativni hollywoodski moguli oduvijek tolerirali profitabilne gay reditelje, scenariste, glumce itd. – upotrebljiva je i u kontekstu aktuelne američke tragedije.
Konfluencija “novca i voodooa” je razlog zbog kojeg Amerika ovog ljeta nije potpuno sigurna da će dočekati izbore u studenome kao funkcionalna država ili će se raspasti po šavovima. A to nije mala dilema!
Policija - što u uniformi a što bez nje - na američkim ulicama puno više “čuva novce”, ili privatnu imovinu, ili dominaciju (ne bez razloga omiljena Trumpova riječ) bijelog kapitala, nego ljudske živote. Na jednoj strani, dakle, (pre)bogata, bijela manjina, a na drugoj svi ostali, koji – statistika je neumoljiva – zapravo nemaju ništa. A kamoli “privatnu imovinu” i “kućicu u cvijeću s travom oko nje”. Između njih je nabildana, opterećena nekontroliranim viškom testosterona i rapidno militarizirana policija. U kojoj je 30 posto više bijelih u uniformi u usporedbi s populacijom koju bi trebalo da služe.
Trump (kojeg Thomson vispreno vidi kao legitimnog nasljednika bastardizirane ideje o hollywodskoj “platinastoj plavuši”) je “voodoo”. U kojeg je uplašena, demografski odumiruća, ali ekonomski i politički još uvijek dominantna manjina “povjerovala”, i na koga se bez rezerve kladila. Ne zato što je on autentična “plavuša” (na način na koji je to bila Marylin Monroe, po Norman Maileru, “svačija ljubav s Amerikom”), nego zato sto se 2016. Trump “ukazao” kao jedina opcija za “sačuvanje” njihove superiornosti i njihovog kapitala, neko u stanju da “zaustavi sat”. Pa što ako je rasist, seksist i bijeli suprematist? Dapače.
Gotovo četiri godine kasnije vladajuća manjina ne pokazuje namjeru da tu okladu povuče. Ne zato što razloga nema, ili ih je teško naći. Trump ih nudi svakodnevno. Oni naprosto čuvaju “novac”, i gerijatrijski status quo bijele dominacije. U prijevodu: “Make America great again!”, gdje “great” naravno znaci “white”.
Američki rasizam – kao i svaki drugi rasizam – ne govori samo o boji kože. Za njegovo perpetuiranje jednako je važna i boja “novca”. Nije zato daleko od istine aktuelni Fox News ideology, i kažu predsjednički kandidat za četiri godine, Tucker Carlson, kad, s neskrivenom dozom straha i panike, kaže da su antirasističke demonstracije “prikrivena socijalna revolucija”.
To što su oni koji nemaju (“HaveNots”) crni i smeđi, a oni koji imaju (“Haves”) bijeli, nije niti slučajno. Ili od jučer. Sistematski rasizam je zapravo način na koji se američki političko-ekonomski sistem prilagođava u vrijeme kasnog, atrofiranog, metastaziranog kapitalizma. Koji se (bez razloga) doživljava kao prosvijećeni, pa ne tolerira anakrone koncepte poput otvorenog robovlasništva.
Puno je efikasnije, ali i ciničnije, proglasiti “zakon i red” (Nixon, Trump), “rat drogama” (Reagan), “reformu socijalne pomoći” (Clinton) ili “američki pokolj” (Trump - najmanje sklon jezičnim finesama). Rezultat: 33 posto ovdašnje zatvorske populacije je crno (američki crnci predstavljaju tek 13 posto ukupnog cenzusa), 28 posto crnaca živi u dubokom siromaštvu (u usporedbi s 8 posto siromašnih bijelaca), 46% crne djece je bukvalno gladno, 50 posto ukupnih američkih COVID-19 slučajeva i 60 posto umrlih dolazi iz općina u kojima su američki crnci u većini. Mogao bih nastaviti s ovom statistikom, ali nije neophodno. Stvari su alarmantno, bolno jasne.
Američki kapitalizam je deklarativno rasistička rabota, ekonomski sistem u kojem “HaveNots” i “Haves” i dalje izgledaju kao vlasnici plantaža i robovi koji kupe pamuk. To je ono što Cedrick Robinson zove “rasni kapitalizam”, sistem stvoren na robovlasništvu, nasilju, imperijalizmu i genocidu. Robinson piše o globalnom (dakle, europskom), a ne samo američkom kapitalizmu. Upravo zato su američki protesti imali podršku preko bare. Nepravda je univerzalna.
Galopirajući virus je još vise je podijelio Ameriku. Korona ne poznaje boju kože, ali itekako prepoznaje žrtve čiji je imunitet kompromitiran siromaštvom, glađu, bolešću, nedostatkom zdravstvene zaštite, kolektivnim beznađem i depresijom.
Korona je zatvorila Ameriku, donijela ekonomski kolaps, dodatno odvojila rase i klase, i preciznije nego bilo što prije njega, razotkrila dimenzije američke tragedije. Zemlja koja živi od konzumiranja (tri četvrtine ekonomije počiva na potrošnji) i razbribrige (Hollywood, pop, celebrity culture) je ostavljena na nemilost korone i Trumpa, bez novca, bez kina i sporta, kavana, restorana, Disneylanda i Las Vegasa, ali s gomilom slobodnog vremena (47.2 milijuna nezaposlenih) i nepotrošene, a negativne energije.
Ostali su socijalni mediji i socijalni nemiri; Twitter, Facebook i ulica. A pločnici ovdje nisu filigranski. Američko ljeto tako podsjeća na Arapsko proljeće iz 2010. godine. Mase su tada izašle na ulice da protestiraju protiv opresivnih diktatora i socijalne nejednakosti. Lokalni režimi su neuspješno pokušali blokirati socijalne mreže, koje su funkcionirale kao jedino raspoloživo demokratsko oruđe organiziranja. Na kraju, nakon nemira, građanskih ratova, vojnih udara i puno nasilja srušeni su “nedodirljivi” Gaddafi, Mubarak, Saleh i Ben Ali.
To nije dobar scenarij za Trumpa i njegove republikance - kolaboratore. Baš kao ni historijske konotacije diktatora koji se skrivaju u bunkerima, slikaju s Biblijom, prijete psima, kidnapiraju prosvjednike u nemarkiranim automobilima i postavljaju pitanja poput što 19 znači u Covid-19. Ali, kao i svaki drugi “voodoo” i “platinasta plavuša” i Trump ima rok trajanja. A taj je jednak upotrebljivosti za onu interesnu grupu kojoj služi. Koja i sama ima rok trajanja, čega je itekako svjesna. Crni, smeđi, žene, osviješteni milenijalci svih boja i svih seksualnih orijentacija, nezaposleni, zapostavljeni, zaboravljeni - koji su sada američka većina – dolaze po njih, na glasačkom mjestu ili na ulici. Rusi i Kinezi, u čije sposobnosti da dodatno destabiliziraju Ameriku nitko ne sumnja, jedva čekaju.
Arapsko proljeće se pretvorilo u Arapsku zimu. Bahrain, Jemen, Sirija, Irak, i Libija su u i danas u kaosu. Revolucije su proizvele kontra-revolucije, a rat, siromaštvo i glad nisu magično nestali. S Trumpom ili bez njega, Amerika je u ogromnim, egzistencijalnim problemima. Na sve to, korona se “vratila”, jača no ikada. Ljeto je ovdje vruće (s mjestimičnim uraganima). A onda - Winter is Coming. Nastavlja se…
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu