Komad Damira Karakaša u Hrvatskoj Obali Bjelokosti

Susret s afričkim glumcima iz Abidjana, koji su u Zagrebu, Splitu i Kaštel Lukšiću, izveli "Snajper" Damira Karakaša, u režiji Ivice Buljana, opori manifest generacije koja želi politički prevrat, ali još više novac i sanja o lagodnijem životu u Parizu, bio je pravo otkriće.

Naime, glumci iz Obale Bjelokosti Irie Philippe Irie Bi, Larissa Ouei, Landry Kouamé Bienvenu Amon i N' Goran Kouamé Armand odigrali su tu Karakaševu posttranzicijsku priču o bijegu iz siromaštva i besperspektivnosti s velikim razumijevanjem, strastveno i žestoko, kao da je pisana za njihovu surovu i kaotičnu postkolonijalnu stvarnost. A u toj stvarnosti u kojoj se i danas osjećaju posljedice građanskih ratova, pljačke i otimačine te velika podjela na bogate i siromašne, likovi mladog plaćenika Mukija i njegove trudne djevojke Sunčice, koji namjeravaju izvršiti atentat na predsjedničkog kandidata i tako zaraditi novac te ostvariti bolji život, djeluju sasvim moguće i realno, puno izvjesnije negoli u Hrvatskoj.

Zbog toga je taj Karakašev tekst, očito inspiriran njegovim druženjima s afričkim imigrantima u Parizu, na nevjerojatan način postao poveznica između Hrvatske i Obale Bjelokosti, koje osim globalizacijskih tekovina, poput Coca-Cole, pizze i rapa, dijele i san o boljem životu. Međutim Karakaš ne mistificira svoj tekst. On kaže da je na umu imao Liku, i da je Muki zapravo tek jedan Ličanin, kojeg je sjajno pročitao i interpretirao Irie Philippe Irie Bi. "On je zapravo moj Ličanin", smatra pisac.

Predstava "Snajper" nastala je u koprodukciji Yeyotheatre Abidjana iz Obale Bjelokosti, Novog kazališta iz Zagreba te Mini teatra iz Ljubljane, a nastala je na inicijativu fascinantnog Iriea Philippea, jednog od rijetkih bjelokošćanskih glumaca koji se u toj zemlji, nekadašnjem turističkom resortu bogatih Europljana, opire revijalizaciji svoga zanata i odbija glumiti u sapunicama i predavati u školama, što je uobičajeno za glumce u Obali Bjelokosti. On, naime, i dalje vjeruje u kazalište. Upravo je Philippe pozvao redatelja Buljana u Abidjan, grad u kojem se govori "afrički" francuski, nastao miješanjem jezika kolonizatora i tridesetak lokalnih dijalekata, s idejom da naprave mobilnu predstavu s kojom će moći igrati u različitim prostorima, od Francuskog Instituta do brojnih Caffe teatara, škola i dvorišta te ostalih improviziranih pozornica kako bi se u toj zemlji oživio kulturni život. Buljan se rado odazvao pozivu, između ostalog i zato što je prije nekoliko godina u istom gradu postavljao Krležino "Kraljevo" s četrdesetak umjetnika među kojima je i bio i Philippe, što je svima ostalo u iznimno ugodnom sjećanju.

Za razliku od hrvatske prošlogodišnje kazališne praizvedbe "Snajpera" u ZKM-u, kojeg je režirala Franka Perković, skrativši i na neki način "upristojivši" i time osakativši Karakašev tekst izbacivanjem mnogih zanimljivih, duhovitih i provokativnih detalja, Buljan je ostavio integralnu verziju i sve pikantne sitnice, dopuštajući afričkim glumcima da ispričaju "svoju" verziju tog komada. A toj dinamičnoj afričkoj verziji, punoj energije, pridonijela je, uz glumačku snagu, autentična muzika, posebno skladana za ovu predstavu, koja je gruboj temi pridodala poetsku notu i zvukove buntovne Afrike.          

Ivica Buljan je definirao predstavu "Snajper" kao komornu političku dramu o marginalcima koji žive u zemlji u kojoj se život urušava, a posvuda vlada ekološko propadanje, ekonomski jad i bijeda, te totalni kulturni kolaps. "Prava tema drame je klasna borba, jedina brutalna realnost našeg doba, zajedno sa svim kulturnim posljedicama, dok su pravi neprijatelji današnje mladeži bogata kapitalistička i korumpirana politička elita", istaknuo je  Buljan. "Bez obzira na kulturne, političke i ekonomske različitosti između Obale Bjelokosti i Hrvatske, koje nas dijele, postoji i neke sličnosti između postkolonijalnog sistema, i ovog našeg tranzicijskog, u kojem se neke kolektivne vrijednosti, a pogotovo solidarnost, obeshrabruju i uništavaju".

Redatelj je ispričao da su glumci, radeći na predstavi, osjetili takvu bliskost s temom da su čak bili uvjereni kako je tekst posebno adaptiran za njih, pogotovo onaj dio koji se odnosi na bijeg u Pariz. Jer tema je kao preslikana situacija njihovih života. "To je čista afrička priča", kazao je.

Po Buljanovom mišljenju predstava "Snajper" je zov, vapaj neke mlade generacije koja uviđa potrebu za revolucijom, ali je više nije u stanju artikulirati, te u toj želji za promjenom uništava samu sebe. "To je  univerzalna tema koju susrećemo i u Americi, Rusiji, Africi i Hrvatskoj, ono što ovom tekstu daje univerzalnu vrijednost," zaključio je Buljan. 

Obala Bjelokosti je svojedobno bila primjer mlade afričke zemlje, koja je osvajala svijet muzikom, folklorom i kazalištem, te imala razgranatu kino i kazališnu mrežu, a danas u Abidjanu, kojeg nazivaju još i Parizom Afrike, postoji samo urušena kulturna infrastruktura. "U kozmopolitskom Abidjanu, u kojem žive brojni stanovnici iz susjednih zemalja, zatim Libanonci i velika francuska zajednica, uglavnom potomci bivših kolonizatora, sva su kazališta zatvorena negdje u '60-ima", objašnjava Buljan, dodajući da još uvijek postoji zgrada Narodnog kazališta no zjapi prazna i predstave se ne održavaju, iako glumci uredno primaju plaću. "Kad je održan Festival afričke umjetnosti igrale su se predstave stare 15 godina! Ako se negdje nešto i igra, to je teško saznati, jer brojni mediji ne oglašavaju predstave, jer uglavnom nemaju što oglašavati, a s druge strane to se tretira kao oglas. Umjetnici uredno završavaju akademije, no nemaju gdje raditi, a glumci nerijetko preživljavaju čitajući Evanđelja u crkvama u katoličkom djelu Obale Bjelokosti. Zbog toga je umjetnička zajednica obeshrabrena, frustrirana i dezorijentirana", kaže Buljan.

Zato ne iznenađuje da su glumci iz Obale Bjelokosti željni igranja i kontakata s publikom što se itekako vidjelo i na zagrebačkoj izvedbi. Njihov rad publika je nagradila iskrenim i toplim pljeskom, a oni su potom izveli mini-show sastavljen od plesa i igre te redatelju, tekstopiscu i ravnateljici kazališta darovali afričke suvenire.