Marijana Petir/ Bogu hvala

ROĐENA U GOSPODINU Marijana Petir rodila se u industrijskom, ali pitoresknom gradu Kutini 4. listopada 1975. godine Gospodnje. Sretno i bezbrižno djetinjstvo provela je u pastorali pitomog moslavačkog sela Mustafina Klada, smještenog u općini Velika Ludina.

OBRAZOVANJE U GOSPODINU Uz Božju pomoć upisala je XII. gimnaziju u glavnom gradu svih Hrvata Zagrebu, gdje je smještena i prvostolnica. Bila je to 1989. godine. Četiri godine poslije, Bogu hvala, upisuje Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, gdje po službenom životopisu završava za profesoricu biologije, a dodaje da je položila i razliku predmeta za diplomiranu inženjerku ekologije. Već je naziv diplomskog rada sugerirao da se iza nje valja nešto veliko: "Makrozoobentos Mlinske rijeke". Premda je diplomirala tek 2000. godine, dakle sedam godina od upisa na studij, nemojte biti zloguki pa pomisliti da se klatarila po Zagrebu. Naprotiv, umjesto da krade Bogu dane, kao većina studenata, Marijana se s Bogom odlučila družiti. Naime, 1997. osjetila je poziv i upisala Katoličko bogoslovni fakultet, također u Zagrebu, te šest godina kasnije postala diplomirana teologinja s diplomskim radom "Vjernici laici i politika u Hrvatskoj". Ali ni to marljivoj Moslavki nije bilo dosta jer je Bogu bilo milo da 2004. upiše i poslijediplomski specijalistički studij na Katoličko bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doduše s nešto profanijim smjerom "Management neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje". Nismo uspjeli doznati je li ga završila, al' da je puno naučila, jest. "U stvari željela sam studirati socijalnu pedagogiju, ali su mi profesori i roditelji sugerirali da upišem prirodne znanosti. Međutim osjećala sam potrebu za društvenim predmetima i uz preporuku župnika, otišla sam i na Teologiju te kući donijela dva indeksa", rekla je u intervjuu Nacionalu.

POLITIKA U GOSPODINU Osim Božjega, Marijana Petir osjetila je još jedan poziv. Onaj Hrvatske seljačke stranke, pa se još za studija aktivno uključila u njezin rad. Na faksu marljiva, u crkvi bogobojazna, u politici ambiciozna. Svakom ponešto. U HSS-u je najprije nisu preozbiljno shvaćali. Čak im je bilo i pomalo drago da se neka cura uopće zanima za tvrdokornu mušku seljačko-građevinsku zajednicu, koju je zajedno sa svojim pajdašima iz Novogradnje vodio Zlatko Tomčić. Mala pametnica s onom iskonskom seljačkom inteligencijom nije gubila vrijeme, nego se uhvatila aktivizma derući se na sve strane protiv genetski modificiranog sjemena i gradnje odlagališta nuklearnog otpada na Moslavačkoj gori.

S NJIVE U VISINE Malo, po pomalo maloj Marijani sve manje treba Božja pomoć. S godinama postaje svjesna da ne treba život prepustiti milosti s visina te uzima stvar u svoje ruke. Nakon izbora, HSS kao član trećesiječanjske koalicije dobiva više resora unutar kojih i Petir pronalazi svoje mjesto. U lipnju 2000. postaje glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, gdje se zadržava do 2002., kada to mjesto mijenja onim zastupničkim, što sa 27 godina ne uspijeva baš svakome. Potom se prima i glasnogovorničkog posla u HSS-u, a što je valjda bila preporuka da se istim poslom nastavi baviti u predsjedničkoj kampanji Stjepana Mesića 2005. godine, gdje nastupa s potpuno drugih političkih pozicija u odnosu na one koje zastupa danas.

IZ KASA U GALOP Fletnoj Marijani ništa nije teško. Uz dva završena fakulteta i uspješnu političku karijeru, afirmira se i na drugim poljima. Tako je završila vozački ispit, naučila engleski jezik, položila za vatrogasca (još 1996. godine), ušla u članstvo Hrvatske udruge za odnose s javnošću, položila državni stručni ispit, nepunih godinu dana bila predsjednica Hrvatskog kasačkog saveza, da bi se uključila i u Hrvatsko bioetičko društvo.

RED, RAD I DISCIPLINA Kako već rekosmo, u Sabor je ušla 2002. godine, točnije 16. siječnja 2002. i zadržala se do 22. prosinca 2003. godine, dok je na zastupničkom mjestu mijenjala Stjepana Radića. U tom tijelu bila je i u šestom njegovu sazivu, dakle od 11. siječnja 2008. godine, opet kao kandidatkinja HSS-a i HSLS-a, s tim da ju je ovaj put dopalo da bude i šefica zastupničkoga kluba, pa predsjednica Odbora za zaštitu okoliša, pa članica Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo, pa članica Odbora za međuparlamentarnu suradnju, pa članica Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Republike Hrvatske - Europske unije, pa članica Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, pa zamjenica člana Nadzornog odbora HBOR-a. Namučila se tih godina Marijana Petir. Namučila se toliko da je u raspravi o ukidanju povlaštenih mirovina za saborske zastupnike, koju si je tada već bila osigurala, mrtva-hladna izjavila da je posao poslanika "vrlo odgovoran, stresan i zahtjevan".

OD LIBERALKE DO KONZERVATIVKE Od nekadašnje, za HSS-ove kriterije liberalne političarke, Marijana Petir s godinama postaje sve rigidnija konzervativka, pa se tako – poslušavši ponovo unutarnji glas – namjerila na LGBT-udruge koje su pokušale osporiti njezino imenovanje u saborski Odbor za ljudska prava, u čemu, naravno, nisu uspjele. Premda nema politološko obrazovanje, teško je vjerovati da joj otac u Mustafinoj Kladi u dugim zimskim noćima nije pročitao poneki redak o odnosu oca HSS-a Stjepana Radića prema Crkvi, a koji je bio sve samo ne snishodljiv, kakav preferira mlada Moslavka. Usko surađujući s Kaptolom, osigurala si je onaj presudni glas da uđe u saborski Odbor. LGBT-ovci joj dodjeljuju nagradu za homofobnu osobu desetljeća, upozoravajući javnost da je ona jedina saborska zastupnica koja je glasala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije, krovnog zakona o ljudskim pravima. Uzvratila im je ovim izjavama:

"Riječ je o sklonosti, to nije nešto što je urođeno. Ne postoji gen za homoseksualnost",

"Kao što oni koji vole odlaziti na nudističku plažu ne hodaju goli po gradu jer znaju da to nije primjereno i u skladu s neki uzusima, isto tako kada je riječ o homoseksualnosti potpuno je jasno da je riječ o okolnosti koju pojedinci mogu kontrolirati ako žele",

"Homoseksualni odnos se protivi naravnom zakonu jer dijete je najsavršeniji čin ljubavi, a dva muškarca ga ne mogu donijeti na svijet",

"Ne može manjina indoktrinirati svoj sustav vrijednosti većini",

"Ponašanje homoseksualaca u nekim slučajevima prelazi u agresiju",

"Normalna i ljudska potreba svakog čovjeka je da bude roditelj. I to je sasvim normalno",

"Sramiti se trebaju ipak oni koji javno obznanjuju s kim spavaju i šire govor mržnje prema svima koji misle drugačije od njih. Osim što takvo ponašanje pokazuje nedostatak kućnog odgoja, riječ je i o evidentnom nedostatku samopoštovanja",

"Ja se zalažem da svi imaju jednaka ljudska prava, dok se oni zalažu za to da samo oni imaju prava kao manjina, a nama kako bude",

"Nemam prijatelje homoseksualce".

U SURADNJI S PRIRODOM "Kad sam već kod dobrih vijesti, onda u punom sjaju moram prokomentirati ukidanje besmislene zakonske odredbe o 0,0 promila. Mislim da na to imam pravo jer dolazim iz vinorodnog kraja, ali i zato što ukidanje 0,0 promila nije moj osobni interes jer nikada ne pijem kada vozim. Hrvatske ceste među najopasnijima su na svijetu, ali ne zbog čaše vina, već zbog neučinkovitosti državnog sustava u sprečavanju divljanja i kažnjavanju prometne nekulture te dovođenja u opasnost života i imovine svih građana Hrvatske."  

AMBICIJA PRIJE SKRUŠENOSTI Napredujući u karijeri, zaboravila je na jednu od ključnih kršćanskih vrlina, a to je skromnost. Uzdignuta čela rušila je sve pred sobom, samo joj je nebo bilo granica. Tu je, međutim, ušla u kolo gdje igraju ozbiljni dečki. Pomislila je da može postati potpredsjednica Vlade u vrijeme Jadranke Kosor. Preduvjet za to bio je da Božidar Pankretić ostane na svojoj funkciji ministra poljoprivrede, koju je nakon žestokih seljačkih prosvjeda trebao preuzeti HDZ. Krenula je u otvorenu borbu ne bi li se dočepala fotelje, ali je umjesto očekivane podrške dočekala žestok šamar iz vlastite stranke, koju je u to vrijeme vodio Josip Friščić. Dobila je ultimatum: ili šuti ili leti! Budući da se svaka škola plaća, i ona je platila svoju. Odlučila se, sasvim predvidljivo, za šutnju, jer joj je bilo jasno da joj u ovom slučaju ni intervencija s neba neće pomoći. Kad već u tome nisu uspjeli HSS-ovci iz sisačke baze. Negdje do tog vremena već je na štednom računu sakupila veći dio od pola milijuna kuna ušteđevine, koliko je po imovinskoj kartici imala prije dvije godine.

PORAZ U VELIKOJ LUDINI Bog zna biti milostiv, ali zna i kazniti ako čovjek postane ohol. Naša je junakinja upoznala obje njegove strane. Evo, recimo, kad se prošle godine kandidirala u svojoj općini, do nogu ju je potukao stanoviti Dražen Pavlović, zajednički kandidat HDZ-a i HSP-AS-a. Već u prvom krugu Pavlović je dobio 55,2 posto glasova i postao načelnik Ludine, i to Velike, dok je nekadašnja politička zvijezda ugasla sa za nju mizernih 27,4 posto, što ju je jako pogodilo. Kad te vlastito selo neće, tko te hoće?, upitala je sama sebe i rekla: "Ovim putem upućujem čestitke svima koji su na pošten i tolerantan način sudjelovali u kampanji, a onima koji su razočarani rezultatima izbora poručujem da odluke većine treba poštivati pa i kada bira loše, korumpirane, demagoške i lažljive političare. Rezultat je u izborima važan, ali ne i presudan ukoliko motiv za kandidaturu nije moć već opće dobro. Nadam se da će se jednom stvoriti okruženje u kojem će od Ludine biti moguće učiniti bolje mjesto za život ako svatko od nas da svoj doprinos."

 

SPAS U MOLITVI Odbačena i od Boga i od ljudi ("Križ je izraz moje vjere i nosim ga oko vrata otkad znam za sebe. Neće mi ga razni licemjeri i farizeji, a posebno ne kršćanofobi, skidati s vrata"), odlučila je s Božjom pomoću krenuti u posljednji boj i kandidirati se na izborima za Europski parlament. I prošla je. Ne samo da je prošla, nego je s 11 posto preferencijalnih glasova bila treća na koalicijskoj listi HDZ-a, odmah iza Ruže Tomašić iz HSP AS-a i Andreja Plenkovića iz HDZ-a. Bog i ona opet su na istoj strani. Velikim je uspjehom sasvim sigurno zaliječila i duboku ranu s lokalnih izbora. Na onima za Europski parlament, naime, uvjerljivo je trijumfirala u Velikoj Ludini sa 149 glasova, daleko ispred svih ostalih. Zato treba čuti još jedno njezino razmišljanje: "Teško bi bilo izdržati sve napade bez Boga u mom životu i ustrajne osobne molitve kao i mnogih koji me poznaju i mole za mene i kojima od srca zahvaljujem na tome. Također je važna i činjenica da ja nikada nisam zaboravila od kojeg sam se stola digla i uvijek se za njega vraćam."