ŽIVOT
Svakog dana
imam osjećaj
da gledam neki stari
dobro mi poznati film.
Nije to neki
osobito zanimljiv film –
ispočetka, dok je zaplet bio
još nepoznat,
činilo se da će se
radnja odvijati u drugom smjeru
ali što je kraj bliži
kadrovi su sve besmisleniji
povremeno čak
slika je zamrznuta, isprekidana
ili nema tona.
I sada, napokon shvaćam –
to uopće nije bio film –
bio je to
moj život.
20. lipnja 2014.
SJEĆAJUĆI SE RAYMONDA CARVERA
Prošle su mnoge godine kako te nema.
Prije toga
nekoliko puta smo se rukovali,
isto toliko puta sjedili i pričali,
izmijenjali desetke pisama,
ti si se iznova oženio,
a onda si umro.
Mnogih koje smo zajedno poznavali
i družili se s njima
sada više nema.
Pitam se, mogu li za sebe uopće reći –
poznavao sam ih,
rukovao se s njima
i prijateljski grlio,
noćio u njihovim kućama,
čitao ih, prevodio.
Nadam se da sam već dovoljno sretan,
dovoljno povlašten
što sam te poznavao,
što sam još uvijek živ
i sada o svemu tome
svjedočim ovim riječima.
Jer za onoga koji živi
mora postojati nešto
čemu će se radovati –
unatoč starenja,
gubitka starih prijatelja
i sjetnog sjećanja na tebe.
19. ožujka 2015.
ZABORAV
Zaborav je osobiti oblik bolesti
nestajanje iz sjećanja
nemoć u dozivanju doživljenog
uglavnom, zaborav je iščezavanje uspomena
gubitak jednog svijeta
iz djetinjstva i mladosti
ali i kasnijeg razdoblja života
to su oni čudesni trenuci
koji nam izmiču
pri pokušaju vraćanja na sam početak
i detalje određenog događaja –
ja u zaboravu
nalazim utjehu i mudrost
za sve ono što mi se
nikad nije dogodilo
ta sugestivna sposobnost zaborava
da riječima dade drugačije značenje
od onoga koje im stvarnost
ne može pružiti
15. travnja 2017.
PERIFERIJA
Na zadnjoj stanici tramvajske ili
autobusne linije koja vozi
sve do ruba predgrađa
otkriva se smisao
čarapa i ručnika što vise na balkonima nebodera,
gaćica i gornjih i donjih dijelova trenirki
što se suše ispred ruševnih kućeraka
periferijski vrapci prašnjavi
poput spisa državnih činovnika,
kržljavo drveće i osakaćeno grmlje
na kojima o globalizaciji
svjedoče plastične vrećice
velikih trgovačkih lanaca,
buka prometa danju i lavež pasa noću
kamo god se čovjek okrene
stvarnost je to u koju nitko ne sumnja.
26. travnja 2017.
Vojo Šindolić (1955, Dubrovnik) osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Dubrovniku, Filološki fakultet (grupa za komparativnu književnost) u Beogradu i Naropa University u Boulderu, Colorado.
Od 1976. do 1979. član je uredništva tada jedinog jugoslavenskog časopisa za rock glazbu “Džuboks”, a danas ikoničke kulturološke publikacije, vrela sadržajnih i dragocjenih trivija ne samo iz pop kulture, kao i metoda za opisivanje trendova i strujanja s kojima se u narednim desetljećima konstruirao medijski univerzum.
Bio je gostujući predavač suvremene američke književnosti na University of California u San Franciscu i Berkeleyju, danas povremeno predaje na Sveučilištu Ferdinand II u Napulju. Od 1982. suradnik Trećeg programa Radio Zagreba/Hrvatskog radija (“Poezija naglas” i “Dnevnici i pisma”) s preko 500 emitiranih polusatnih emisija prijevoda suvremene američke i svjetske književnosti. Treba istaknuti njegov neizmjerno važan prevodilački opus koji obuhvaća kanonska djela moderne američke književnosti (npr. R. W. Emerson, E. Pound, T. Williams), pjesnike beat generacije (pothvat bez presedana ne samo na ex-Yu prostoru) i djela japanskih autora (R. Akutagawa, N. Soseki, Y. Mishima). Objavio je petnaestak knjiga poezije i CD (Vojo Sindolic Reading; Medien Streu, Ostheim 2006), njegove pjesme i eseji pisane na engleskom jeziku uvrštene su u stotinjak američkih i engleskih antologija i objavljene u časopisima i književnim listovima; prevođen je na praktički sve veće svjetske jezike. U pripremi je novo izdanje njegovih izabranih pjesama na engleskom jeziku s predgovorom Allena Ginsberga i pogovorom Gabriela G. Marqueza, Days Between: Selected Poems (New Directions, New York) i izbor iz njegove poezije u dvojezičnom talijansko-hrvatskom izdanju, Il punto della resistenza (Salerno).
Gary Snyder je u pismu od 3. lipnja 1994. Šindoliću napisao: "Vidim da se preklapaju naša shvaćanja o poeziji, životu, radu, prevođenju, zapadnoj civilizaciji i prokletstvu nacije-države. U ovom trenutku ne razabiru se nikakve alternative, nad nama se nadvila konkretna mogućnost nekakve globalne kapitalističke anarhije. U međuvremenu i dalje se bavim lokalnim problemima u vezi šuma (o tome sam mnogo naučio) i velikim pitanjima planetarne biologije."
Kao važnu referencu Šindolić navodi "druženja i prijateljstva (1974-2018) s Danijelom Dragojevićem, Danilom Kišom, Josephom Brodskym, Henryjem Millerom, Tenneesee Williamsom, Allenom Ginsbergom, Andyjem Warholom, Bobom Dylanom, Charlesom Bukowskim, Carlosom Fuentesom..." Pored poezije bavi se i slikarstvom, njegove slike i crteži nalaze se u muzejima i privatnim zbirkama od San Francisca i Los Angelesa, do New Yorka, Venecije i Trsta. I njegovo boravište mijenjalo se otprilike na toj putanji, od Beograda preko San Francisca i natrag u Veneciju, Trst i Kopar, da bi se 2008. naposljetku vratio u Dubrovnik, "gdje u morskom zraku, mijauku mačaka i šumu borovih krošnji živi kao slobodni umjetnik. Saga se nastavlja..." Ovdje premijerno objavljujemo Šindolićeve nove pjesme. (Miloš Đurđević)
Na Forum.tm-u smo do sada predstavili poeziju Predraga Lucića koju možete pročitati ovdje, Tomaža Šalamuna ovdje, Nikole Madžirova ovdje i Nikole Vujčića ovdje