Skoči na glavni sadržaj

Miloš Đurđević za danas je odabrao Fionu Simpson

milos-durdevic-za-danas-je-odabrao-fionu-simpson-6514-8472.jpg

Zbog posebnog odnosa prema lokalnoj povijesti i ekologiji kritika je za Fionu Sampson rekla da je jedna od najistaknutijih autorica nove poezije dvadeset prvog stoljeća okrenute drugačijem duhovnom iskustvu oslobođenom boga i dogme

U BLEDDFAU

Naprijed natrag

cijelo jutro

jurcaju psi kroz

vrata kao oblaci

 

gurkaju jedan drugog

razmatraju

dugo sanjane

poznate detalje

 

u kuhinji

kao u mokru osunčanu travu

oni stavljaju stvari

na njihovo mjesto

 

poredane stolice

čizme pored vrata

čitav sachlichkeit

kako bi me podsjetili

 

kad sam jednom

bila dijete

otac me je odveo

kod jednog prijatelja

 

pusto potkrovlje

drvene stube

i vrtna ljuljačka

među brijestovima

 

ondje vrane grakću

a ja sam se bojala

i nisam se bojala

jer se dan nadvio

 

nad tihom kućom

a u mojim mislima

nije bilo ničeg

osim stišanog neba.

 

 

LOVCI

Oni crni i mutni vrhovi one zlatne

sjene ti koja misliš

vidim ih ali nikad ne dolaziš

tražiš smrt na

rubu doline tutanj skok

 

(kaže lovac) ti

koja ne prinosiš žrtve

koje smo oduvijek

prinosili što ti znaš

o tajnama stabala

 

o mjestima visoko na litici

samotnim mjestima zlatnim

i crnim a sunce se kreće

u njima s nama dolazi

do ovog trenutka htijenja?

 

 

ŽETVA

Dan je već

pri kraju kao i svi ovi dani

koji su pri kraju

svjetlo koje se širi kao

miris šljiva i puzavica

 

započinje silazak

u zemlju vraća se

otežalo glasovima

krovopokrivača dozivima

kosova lavežom pasa

 

u lovu preko rijeke

kad jure među stablima

jurcaju tamo amo

njihove su sjene mutne

oni ne vide sebe

 

mi njih vidimo

jer pamtimo tamu

kad se svjetlo vraća izvoru

opet se i iznova vraća

u naranču zemlje.

 

 

ZALOG

Polako u rashlađenom

srpanjskom zraku

dopire bezdomni

krik sirene

kao da se čitavo

kopno uzdiglo

 

kao da su imanja

i putevi poduprli

sami sebe

(ispresijecani

granjem

i poljskim cvijećem)

 

kao da smo mi

podigli na nebo

čitavu ovu nizinu

zrakoplovnu bazu

žbunje i polja

vrtove i staze

 

a što bismo trebali

očekivati ili htjeti

kad smo dali pristanak

kaže mlaz

sunčeva svjetla kaže

uskovitlano lišće.

 

 

AVENIJA

Budiš se i shvatiš da

sanjaš kako hodaš

pod stablima avenije

njihove krošnje

 

komeša mutan san

čini se

kao da buduće vrijeme

mora biti vjetar

 

komeša lišće dolazi

odnekud iz daleka

sa zapada gdje obala

nejasno titra

 

u valu treperavom kao lišće

njihova bijela pjena

rasipa se

beznačajno

 

sve je to vrlo daleko

u daljini

a ti si vrlo malena

zrak je dubok

 

a ti si daleko u njegovoj dolini

hodaš

blijedim prašnjavim putem hodaš

usuprot vjetru.

 

S engleskog preveo Miloš Đurđević

 

Fiona Sampson, engleska pjesnikinja i spisateljica, objavila je tridesetak knjiga poezije, teorije i proze. Među njezinim novijim knjigama su zbirka pjesama The Catch (2016), prirodoslovni putopis Limestone Country (2017) i vrlo zapažena studija povodom 200-te godišnjice objavljivanja romana "Frankenstein", In Search of Mary Shelley: The Girl Who Wrote Frankenstein (2018). Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja za svoju poeziju i prozu (Cholmondeley Award, Newdigate Prize, Charles Angoff Award, Zlaten prsten; u užem izboru za nagrade "T. S. Eliot" i "Forward"). Uređivala je časopis Poetry Review (2005-2012), a 2013. pokreće i uređuje časopis za međunarodnu poeziju Poem. Predaje na katedri za poeziju na Sveučilištu Roehampton i vodi Roehampton Poetry Centre. Redovito objavljuje književne kritike u Guardianu, Indenpendentu, Irish Timesu, Times Literary Supplementu i drugdje.

Studij violine u Salzburgu, Parizu i Londonu, te višegodišnji nastupi na samostalnim koncertima i kao članice komornog orkestra, prije nego što se u potpunosti posvetila književnosti, bitno su utjecali na oblikovanje zasebnog pjesničkog izraza. Jezik i sintaksa u pjesmama uvijek su vrlo precizni kako bi se istaknulo mjesto i funkcija gotovo svake riječi u stihu i pjesmi kao cjelini, a pogotovo kad se radi o pjesmi konstruiranoj u jednoj neprekinutoj rečenici, i zatim otvorio prostor za stupnjevanje tišine u kojoj se pokreće posebna dinamika, kako je rekla, "jedne produljene pozornosti", isprva okrenute prema sebi da bi se zatim otvorila i nadograđivala u dvosmjernom sudjelovanju slušatelja odnosno čitatelja.

Tragovi glazbe prisutni su kao podloga u opisima pejzaža, na primjer u dozivanju krovopokrivača, lavežu pasa ili graktanju vrana. Zvukovi na zaseban način oživljavaju brojna stvorenja koja nastanjuju njezine pjesme i učvršćuju međuprostore, koji se pojavljuju i nestaju na razmeđima mentalnih stanja i izvanjskih prostora.

Njezine pjesme, kako je istaknula kritika, često su uronjene u san i noć i funkcioniraju tik ispod površine misli. Uklanjanje interpunkcije oslobađa sintaksu, koja teče kao "da sanjaš kako hodaš pod stablima avenije", a svijet "čeka da progovori". Zbog posebnog odnosa prema lokalnoj povijesti i ekologiji kritika je za Fionu Sampson rekla da je jedna od najistaknutijih autorica nove poezije dvadeset prvog stoljeća okrenute drugačijem duhovnom iskustvu oslobođenom boga i dogme. (Miloš Đurđević)

 

Na Forum.tm-u smo do sada predstavili poeziju Predraga Lucića koju možete pročitati ovdje, Tomaža Šalamuna ovdje, Nikole Madžirova ovdje, Nikole Vujčića ovdje, Voje Šindolića ovdje, Branka Čegeca ovdje, a Anke Žagar ovdje