Zbog posebnog odnosa prema lokalnoj povijesti i ekologiji kritika je za Fionu Sampson rekla da je jedna od najistaknutijih autorica nove poezije dvadeset prvog stoljeća okrenute drugačijem duhovnom iskustvu oslobođenom boga i dogme
U BLEDDFAU
Naprijed natrag
cijelo jutro
jurcaju psi kroz
vrata kao oblaci
gurkaju jedan drugog
razmatraju
dugo sanjane
poznate detalje
u kuhinji
kao u mokru osunčanu travu
oni stavljaju stvari
na njihovo mjesto
poredane stolice
čizme pored vrata
čitav sachlichkeit
kako bi me podsjetili
kad sam jednom
bila dijete
otac me je odveo
kod jednog prijatelja
pusto potkrovlje
drvene stube
i vrtna ljuljačka
među brijestovima
ondje vrane grakću
a ja sam se bojala
i nisam se bojala
jer se dan nadvio
nad tihom kućom
a u mojim mislima
nije bilo ničeg
osim stišanog neba.
LOVCI
Oni crni i mutni vrhovi one zlatne
sjene ti koja misliš
vidim ih ali nikad ne dolaziš
tražiš smrt na
rubu doline tutanj skok
(kaže lovac) ti
koja ne prinosiš žrtve
koje smo oduvijek
prinosili što ti znaš
o tajnama stabala
o mjestima visoko na litici
samotnim mjestima zlatnim
i crnim a sunce se kreće
u njima s nama dolazi
do ovog trenutka htijenja?
ŽETVA
Dan je već
pri kraju kao i svi ovi dani
koji su pri kraju
svjetlo koje se širi kao
miris šljiva i puzavica
započinje silazak
u zemlju vraća se
otežalo glasovima
krovopokrivača dozivima
kosova lavežom pasa
u lovu preko rijeke
kad jure među stablima
jurcaju tamo amo
njihove su sjene mutne
oni ne vide sebe
mi njih vidimo
jer pamtimo tamu
kad se svjetlo vraća izvoru
opet se i iznova vraća
u naranču zemlje.
ZALOG
Polako u rashlađenom
srpanjskom zraku
dopire bezdomni
krik sirene
kao da se čitavo
kopno uzdiglo
kao da su imanja
i putevi poduprli
sami sebe
(ispresijecani
granjem
i poljskim cvijećem)
kao da smo mi
podigli na nebo
čitavu ovu nizinu
zrakoplovnu bazu
žbunje i polja
vrtove i staze
a što bismo trebali
očekivati ili htjeti
kad smo dali pristanak
kaže mlaz
sunčeva svjetla kaže
uskovitlano lišće.
AVENIJA
Budiš se i shvatiš da
sanjaš kako hodaš
pod stablima avenije
njihove krošnje
komeša mutan san
čini se
kao da buduće vrijeme
mora biti vjetar
komeša lišće dolazi
odnekud iz daleka
sa zapada gdje obala
nejasno titra
u valu treperavom kao lišće
njihova bijela pjena
rasipa se
beznačajno
sve je to vrlo daleko
u daljini
a ti si vrlo malena
zrak je dubok
a ti si daleko u njegovoj dolini
hodaš
blijedim prašnjavim putem hodaš
usuprot vjetru.
S engleskog preveo Miloš Đurđević
Fiona Sampson, engleska pjesnikinja i spisateljica, objavila je tridesetak knjiga poezije, teorije i proze. Među njezinim novijim knjigama su zbirka pjesama The Catch (2016), prirodoslovni putopis Limestone Country (2017) i vrlo zapažena studija povodom 200-te godišnjice objavljivanja romana "Frankenstein", In Search of Mary Shelley: The Girl Who Wrote Frankenstein (2018). Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja za svoju poeziju i prozu (Cholmondeley Award, Newdigate Prize, Charles Angoff Award, Zlaten prsten; u užem izboru za nagrade "T. S. Eliot" i "Forward"). Uređivala je časopis Poetry Review (2005-2012), a 2013. pokreće i uređuje časopis za međunarodnu poeziju Poem. Predaje na katedri za poeziju na Sveučilištu Roehampton i vodi Roehampton Poetry Centre. Redovito objavljuje književne kritike u Guardianu, Indenpendentu, Irish Timesu, Times Literary Supplementu i drugdje.
Studij violine u Salzburgu, Parizu i Londonu, te višegodišnji nastupi na samostalnim koncertima i kao članice komornog orkestra, prije nego što se u potpunosti posvetila književnosti, bitno su utjecali na oblikovanje zasebnog pjesničkog izraza. Jezik i sintaksa u pjesmama uvijek su vrlo precizni kako bi se istaknulo mjesto i funkcija gotovo svake riječi u stihu i pjesmi kao cjelini, a pogotovo kad se radi o pjesmi konstruiranoj u jednoj neprekinutoj rečenici, i zatim otvorio prostor za stupnjevanje tišine u kojoj se pokreće posebna dinamika, kako je rekla, "jedne produljene pozornosti", isprva okrenute prema sebi da bi se zatim otvorila i nadograđivala u dvosmjernom sudjelovanju slušatelja odnosno čitatelja.
Tragovi glazbe prisutni su kao podloga u opisima pejzaža, na primjer u dozivanju krovopokrivača, lavežu pasa ili graktanju vrana. Zvukovi na zaseban način oživljavaju brojna stvorenja koja nastanjuju njezine pjesme i učvršćuju međuprostore, koji se pojavljuju i nestaju na razmeđima mentalnih stanja i izvanjskih prostora.
Njezine pjesme, kako je istaknula kritika, često su uronjene u san i noć i funkcioniraju tik ispod površine misli. Uklanjanje interpunkcije oslobađa sintaksu, koja teče kao "da sanjaš kako hodaš pod stablima avenije", a svijet "čeka da progovori". Zbog posebnog odnosa prema lokalnoj povijesti i ekologiji kritika je za Fionu Sampson rekla da je jedna od najistaknutijih autorica nove poezije dvadeset prvog stoljeća okrenute drugačijem duhovnom iskustvu oslobođenom boga i dogme. (Miloš Đurđević)
Na Forum.tm-u smo do sada predstavili poeziju Predraga Lucića koju možete pročitati ovdje, Tomaža Šalamuna ovdje, Nikole Madžirova ovdje, Nikole Vujčića ovdje, Voje Šindolića ovdje, Branka Čegeca ovdje, a Anke Žagar ovdje