Maja Ž. jedna je od mnogih žena koje su prošle pakao online nasilja, no Maja Ž. je i jedna od rijetkih koja u tim traumatičnim okolnostima nije odabrala šutnju, nego borbu. Za Forum.tm ispričala je detalje agonije koju je mjesecima proživljavala i koja je ostavila ozbiljne posljedice na njeno zdravlje. 

Prisjetila se svojih prvih reakcija na šokantnu spoznaju da dio njene intime nezaustavljivo kruži internet bespućima. S gorčinom se prisjetila i reakcija okoline i institucija te svojih očajničkih pokušaja da od javnog linča zaštiti svoju malodobnu djecu u društvu u kojem online nasilje nije čak bilo niti prepoznato kao nasilje te stoga ni institucije nisu imale adekvatne mehanizme da zaustave nasilnika i spriječe razorne posljedice koje nasilje u virtualnom svijetu ima po stvaran život.  

„Moj suprug je radio u Njemačkoj, a ja sam s kćeri i sinom ostala živjeti i raditi u Slavoniji. Nakon što sam saznala da otac moje djece vodi dvostruki život, naš je odnos bio nepopravljivo narušen, povratka nije bilo, a naprijed sam morala te sam zatražila razvod braka. Bio je to početak pakla! Počele su mi stizati grube prijetnje da će objaviti moje intimne fotografije. Iako sam vjerovala da su to tek riječi kojima me želi zastrašiti, te su se prijetnje ipak obistinile. Uz moje puno ime i prezime te grad u kojem živim, moje intimne fotografije osvanule su na gotovo svim društvenim mrežama, aplikacijama za pozive i poruke, na porno stranicama, pa čak i na jednom stranom portalu. Tog dana mobitel mi je bio zatrpan porukama većinom nepoznatih ljudi i nije prestajao zvoniti. Bio je to šok kakav se riječima doista ne može opisati“, prisjeća se Maja jeseni 2019. godine kada joj se život pretvorio u potpuni košmar.

Moć online nasilja i nemoć institucija

Iako se nadala da čovjek s kojim je godinama bila u braku i s kojim ima dvoje djece ipak ne bi napravio nešto tako gnjusno, njegove prijetnje "Ovo ide na net!", Maja je ipak shvatila ozbiljno te ih je prijavila policiji. Iako tada nije pokrenula nikakve konkretne postupke, ta se prijava prijetnji ipak pokazala kao važan korak, nakon što je Majin suprug s prijetnji prešao na (ne)djela, objavivši, iz osvete, njene intimne snimke.

„Policijski su me djelatnici ponovno saslušali, napravili su zapisnik, odnosno prijavu, no bilo je jasno da im, u situaciji u kakvoj sam se našla, nedostaje potrebnog znanja o online nasilju, ali i konkretnih alata za pomoć žrtvi te postupanje prema nasilniku. Kako tada u našem zakonodavstvu zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja još nije postojala kao samostalno kazneno djelo, u policiji su razmatrali kako se online nasilje uopće može klasificirati“, kaže nam žena koja je na vlastitoj koži osjetila svu moć nasilja u virtualnom svijetu, ali i svu nemoć nadležnih institucija.

Iako je, prisjeća se, u policijskoj postaji bilo djelatnika koji su zauzeli čvrst stav da nitko nema pravo, bez znanja i odobrenja, objavljivati nečije osobne podatke ili privatne fotografije te su bili odlučni da pronađu način kako postupiti u slučaju koji je, prije pet godina, bio sve samo ne uobičajen, Maja, kao žrtva online nasilja, na adresi te slavonske policijske postaje konkretnu pomoć ipak nije dobila.

„Samo ako izvršite suicid, počinitelji će biti urgentno privedeni“

„Život mi se u trenutku pretvorio u noćnu moru. U policijskoj postaji nisam dobila ni utjehu, a kamoli sigurnost da će sustav kazniti počinitelje, naime, moj suprug je imao i dvoje pomagača. Sve je uglavnom završilo samo na riječima. Rekli su mi da nema veze što su se moje intimne fotografije 'raspršile internetom poput perja iz jastuka, jer sve se to brzo zaboravi'. Govorili su 'mi tu ne može ništa konkretno' , 'prebolite to', 'nije to tako strašno'. 

No bilo je strašno, baš kao i izjava – 'jedino ako izvršite suicid, počinitelji će urgentno biti privedeni'“, prisjeća se Maja, dodajući kako je u košmaru koji je proživljavala ipak, od samog početka, bila svjesna da se, iako se sve to događalo u virtualnom svijetu, radi o niti malo bezazlenom obliku nasilja. Danima i noćima nije niti jela, niti spavala. Teški stres koji je doživjela te burni osjećaji nemoći, tuge, bijesa vrlo su se brzo, kako kaže, pretočili i u ozbiljne zdravstvene probleme. 

„Doslovno u svakoj pori svog tijela osjetila sam ogroman teret stresa i duboku bol. Izmjenjivali su se i miješali suze, napadaji panike, teška potištenost, slabost, mučnina i glavobolja. U kolopletu svih tih turbulentnih i razdirućih emocija, odlučila sam ne klonuti! Nisam željela stati na prijavi policiji te sam nastavila tražiti pomoć, svjesna da se protiv online nasilja ne mogu boriti sama. Savjet sam potražila kod odvjetnika, no na pitanje kome se obratiti kako bi se sporni sadržaj, koji je tada već i medijski eskalirao, uklonio, niti odvjetnik, kao ni svi prije njega, nije znao odgovor“, kaže naša sugovornica. 

U nedostatku konkretnih odgovora i zakonskih okvira, sama je uporno tražila rješenja problema i izlaz iz labirinta. Umjesto empatije, suosjećanja i podrške, uglavnom je nailazila na nerazumijevanje, ismijavanje, prezir i neshvaćanje dubine problema. Kako je tada bila aktivna u lokalnoj politici bila je, kako kaže, još atraktivnija kao meta brutalnog ismijavanja te je, u tim je mjesecima teške agonije, pomišljala i na suicid. No, razlog za život bio je jači - njena je kći tada imala 15, a sin 12 godina te je bila spremna izdržati sve kako bi, u traumatičnoj situaciji, bar koliko-toliko zaštitila svoju djecu. 

NEONsko svjetlo na kraju tunela

„Nakon mnogih vrata na koja sam pokucala, stotina adresa na koje sam pisala i bezbroj neuspjelih pokušaja traženja pomoći od raznih udruga i boraca za ljudska prava, došla sam do udruge B.a.B.e. Konačno sam upoznala žene koje su me saslušale s mnogo razumijevanja i empatije te su mi odmah ponudile besplatnu psihološku i pravnu pomoć. Bio je to melem na ranu. Od jeseni 2019. krenula je istraga, a 2022. godine podignuta je optužnica protiv troje udruženih ljudi, zbog neovlaštene uporabe osobnih podataka. Nisam tražila novčanu odštetu, nemam čak niti odvjetnika, tek se povremeno konzultiram s odvjetnicom udruge B.a.b.e. Moj predmet je trenutno na Županijskom sudu, a unatoč svemu što sam do sada proživjela, ja i dalje imam povjerenja u naše sudstvo te duboko vjerujem da će pravda pobijediti“, kaže optimistično Maja. 

Svaki odlazak na ročište novi je stres. Rane koje ostavlja online nasilje, niti vrijeme ne liječi, zdravlje joj je narušeno, oboljela je od karcinoma, a svako prisjećanje na period života u kojem je doživjela nasilje i danas je vrlo bolno. No, pomaci koji se događaju kada je riječ o prevenciji i zaštiti od online nasilja, svjetlo su, kaže, na kraju dugog i mračnog tunela.

„Sretna sam jer vidim niz pozitivnih promjena. Platforma NEON – Ne! Online nasilju, koju je pokrenula udruga B.a.B.e., pruža sada žrtvama, poput mene, mogućnost da na jednostavan način prijave nasilje, dobiju besplatnu pravnu i psihološku podršku i savjet što konkretno poduzeti kako bi se stopiralo širenje neprimjerenog sadržaja, koji je bez njihova pristanka objavljen na internetu, a to je, u situacijama, u kakvoj sam i sama bila, od neprocjenjive važnosti“, kaže Maja. 

Danas, s odmakom od pet godina od trenutka kada se našla u ulozi žrtve online nasilja, ima, iako loše, vrlo vrijedno iskustvo, ali i poruku institucijama, društvu i svim ženama, pa i onoj ranjivoj sebi, kakva je bila na početku ove priče:

“Ma kako potresno i ponižavajuće bilo, niti jedno javno ismijavanje nije vrijedno života, niti zdravlja. Naše društvo konačno mora shvatiti i jasno definirati razliku između žrtve online nasilja i počinitelja te osuditi svaki vid nasilja, pogotovo ono koje pojedincu čine velike mase ljudi, a upravo je takvo online nasilje. Uzalud nam sva futuristička tehnologija 21. stoljeća, ako nam institucije u tom 21. stoljeću nemaju senzibilitet za žrtve niti suvremene mehanizme i znanje da preveniraju i efikasno zaustave nasilje te kazne počinitelje rodno uvjetovanog online nasilja. Ono što ulijeva nadu su rezultati rada udruge B.a.B.e. koja je svojim kampanjama uspjela u tome da se 2021. godine zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja uvede u zakonodavstvo kao samostalno kazneno djelo, za koje je predviđena kazna zatvora do tri godine. To je ogroman pomak, jer se, primjerice u mom slučaju, takvo (ne)djelo tretiralo tek kao neovlašteno rukovanje osobnim podacima“, poručuje žrtva online nasilja. 

Nakon što joj je tim udruge B.a.B.e. svesrdno pomogao, Maja sada volonterski pomaže udruzi, sudjeluje u njihovim kampanjama i na tribinama u sklopu kojih sasvim otvoreno priča o svom traumatičnom iskustvu, u želji da pomogne nekim novim, potencijalnim žrtvama, da educira žene koje su najčešća meta, ali i prevenira posljedice koje na njih može imati online nasilje, ako im društvo okrene leđa, onda kada treba pružiti ruku.