Prva faza parazitiranja Ubera vrlo +je ugodna za korisnike jer donosi najveći izbor i u prosjeku najniže cijene, druga faza, prijelazna, još je ugodnija jer se zbog sve veće ponude cijena drži najnižih vrijednosti, dok se treća faza popularno naziva monopol
Kako je Uber patentirao pojavu, od početka vremena poznatu svim taksistima, pojavu zvanu otimačina? "Surge pricing" iliti povećanje cijene uslijed povećane potražnje, nije ništa drugo nego otimačina zaštićena svemogućim "algoritmom". U svijetu taksija ta je pojava, usprkos svojoj relativnoj raširenosti, prepoznata kao negativna te kao takva, podliježe sankcijama.
"Surge pricing" ne podliježe nikakvim sankcijama, dapače iz kuta gledanja pobornika "slobodne ekonomije" poželjno je rješenje a Uber je svojom agresivnom propagandom uspio i kod korisnika stvoriti pozitivan stav prema toj pojavi.
Logika postoji ali osim upitne moralne strane postoji jedna "caka". Upitna je, naime, održivost takve ekonomije. U situaciji nedovoljne ponude, iz razloga neke vremenske nepogode, prometne gužve itd. povećanom cijenom nastoji se osigurati privid funkcioniranja tržišta što i uspijeva zahvaljujući postojanju alternative (taksija ili javnog prijevoza). U slučaju kada alternative ne bi bilo, sustav bi se srušio a Uber bi, da zadovolji potražnju, bio prisiljen regrutirati sve više "partnera vozača" te bi se u trenutcima smanjene potražnje pojavio višak ponude, što bi pak dovelo do nezadovoljstva zbog totalne potplaćenosti i mogućeg osipanja istih. Dakle, Uber na svom predatorskom putu prema monopolu egzistira, ne samo zahvaljujući dotoku novca od strane ulagača, već i zahvaljujući alternativi, tj. taksiju kojeg nastoji uništiti.
Što se konzumenata tiče prva faza, nazovimo je parazitiranje, veoma je ugodna jer donosi najveći izbor i u prosjeku najnižu cijenu, druga faza, prijelazna, još je ugodnija jer zbog sve veće ponude, cijena se drži najnižih vrijednosti (konkurencija doduše pomalo otpada ali koga sad briga) dok se treća faza popularno naziva monopol i poznata je po svojim, za krajnjeg korisnika najmanje popularnim učincima na cijenu i kvalitetu usluge.
Dakle, cijelo to ludilo oko Ubera može se usporediti sa djelovanjem opojnih sredstava na neki organizam. U svim njegovim fazama: od euforije do mamurluka.
Na otrežnjenje ne valja računati.
Davorin Dubenik, čitatelj Foruma