Nakon brojnih prepravljanja - Vlada konačno donijela Nacionalni plan borbe protiv diskriminacije

Trebala je proći gotovo čitava godina, trebao je biti smijenjen jedan ministar, a Plenkovićev tim otputovati par stotina kilometara od Banskih dvora, da Hrvatska konačno dobije dva strateška dokumenta koja se tiču zaštite ljudskih prava, a posebno onih ranjivih i marginaliziranih osoba u našem društvu.

Vlada je u petak, na sjednici u Osijeku, nakon dvadesetak zaključaka vezanih za projekte u Osječko-baranjskoj županiji, bez velike buke jednoglasno usvojila Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. i Akcijski plan za njegovor provođenje 2017-2019.

Oba dokumenta prošlih su mjeseci doživjela silne pretumbacije, a sve pod pritiskom desnih, ultrakonzervativnih krugova, da bi se sada - u konačnom i usvojenom obliku - u njih vratila većina u proljeće izbrisanih dijelova.

Vraćene LGBT osobe i reproduktivna prava

Tako su propale namjere bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera i njegovog tadašnjeg suflera Ladislava Ilčića, sukreatora prve verzije s početka godine, da se u proceduru pošalje okljaštrena verzija antidiskiminacijskih planova u kojima ne bi bilo ništa što podsjeća na pluralno društvo, a ni podataka o tome koliko je naših sugrađana bilo žrtvom diskriminacije.

U konačnoj verziji usvojenoj u petak, ponovno se spominju diskriminacija ali i prava LGB i transrodnih osoba, vraćeni su pojmovi 'rod', 'rodne manjine' i 'rodni identiet' kao temelj za diskriminaciju, opet se navode i dijelovi o reproduktivnim pravima i zaštiti reproduktivnog zdravlja žena, a što je sve izbačeno početkom godine.

U oba dokumenta – i u prijedlogu Antidiskriminacijskog plana i u prijedlogu pripadajućeg Akcijskog plana – u međuvremenu su, i prije izglasavanja u petak, pod pritiskom javnosti vraćeni mnogi prethodno izbačeni dijelovi, pa su tako popravljeni došli na javno savjetovanje na platformi e-Savjetovanja u svibnju.

No i tada je bilo pokušaja udruga U ime obitelji i Vigilare da u zadnji čas pokušaju 'spasiti' što se spasiti može.

Tako su U ime obitelji u javnoj raspravi ustrajavali da građanski odgoj opet izleti iz prijedloga, jer on po njima ne bi trebao biti ni u Antidiskriminacijskom ni u Akcijskom planu „posebno stoga što o njegovom sadržaju i načinu izvođenja postoji razilaženje kod roditelja, stručnjaka i cjelokupne javnosti“.

No, građanski odgoj ne samo da je ostao nego je u konačnoj, prihvaćenoj verziji, znatno 'podebljana' argumentacija zašto je on važan, istina kao međupredmetni program, te što je sve do sada učinjeno za njegovu provedbu.

Odbijeni zahtjevi 'obiteljaša'

U ime obitelji i Vigilare su tražili i da se iz Akcijskog plana u dijelu zdravstvene zaštite ukloni mjera „Praćenje dostupnosti zakonom reguliranih reproduktivnih prava u javnim zdravstvenim ustanovama“, što je po njihovom mišljenju zapravo promoviranje prava na pobačaj.

Tako je udruga Željke Markić  ustvrdila da se „radi o mjeri koja je ideološka i kojom će se vršiti pritisak na zdravstvene djelatnike i kršiti njihovo pravo na priziv savjesti“ te da je „nedopustivo da zdravstveni sustav, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije i njemu pripadajući Akcijski plan postanu sredstva promocije i legitimiranja pobačaja“.

Vigilare je, također, pokušao naglavce okrenuti i smisao mjere „Pravodobno informiranje pacijenata o mogućnostima koje su im na raspolaganju u slučaju priziva savjesti zdravstvenih radnika“, predlažući da se naglasak stavi na pravo na priziv savjesti liječnika, a ne na pravo žena da budu informirane o tome gdje i kako je moguće obaviti pobačaj u sustavu javnog zdravstva kada su liječnici izrazili prigovor savjesti.

Ništa od toga im na kraju nije prošlo.

Nejasne financije

Jedino što je u konačnoj verziji ipak na tragu i njihovih prijedloga su dijelovi vezani za zaštitu obitelji, posebno trudnica i samohranih roditelja.

U dokumentima koje je u petak prihvatila Vlada pojačan je i dio koji se tiče diskriminacije nacionalnih manjina, što je ranije bilo tek ovlaš spomenuto. Bitna je razlika u tome što se u prethodnim verzijama, kod podzastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u upravi i pravosuđu naglasak stavljao na to da nitko ne može prisiliti radnika na nacionalno izjašnjavanje, da bi se sad ipak odgovornost premjestila i na poslodavce, nužnost njihove edukacije o prepoznavanju i suzbijanju diskriminacije.

Vraćene je i dio mjera kojima se želi spriječiti govor mržnje, poput provođenja kampanje protiv govora mržnje u sportu i edukacije sudaca, policije, državnih odvjetnika, advokata i nevladinih organizacija.  

Za provođenje većine od 76 mjera u devet prioritenih područja (rad i zapošljavanje, obrazovanje znanost i sport, socijalna skrb i obitelj, zdravstvena zaštita, uprava i pravosuđe, pristup stanovanju, javno informiranje i mediji, pristup dobrima i uslugama te antidiskriminacija europski fondovi) predviđena su redovita sredstva iz državnog proračuna i iz europskih fondova (poput Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020“), a dijelom i iz posebne stavke za provođenje Nacionalnog plana suzbijanja diskriminacije preko Vladinog ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji je bio formalni nositelj i koordinator izrade antidiskriminatorskih planova.

Predviđena sredstva preko Ureda za ljudska prava praktički su simbolična. Tako je za različite programe edukacije o diskriminaciji, zločinu iz mržnje i govoru mržnje planirano oko 270.000 kuna u tri godine. Istodobno, podrška kroz europske fondove trebala bi se brojati u milijunima kuna. No, nema procjene ukupno potrebnih sredstava ni koliko je osigurano novaca ni za iduće tri godine, a kamoli do 2022.

Forma važnija od sadržaja

Da su usvojeni Antdiskirminacijski plan i pripadajući Akcijski plan ipak svojevrsni kompromis kojim očito nisu zadovoljni ili ih ne smatraju pretjerano važnim ni oni koji su ih donijeli, govori i činjenica da je Vlada s izglasavanjem otezala gotovo čitavu godinu, iako je prvotno obaveza Hrvatske bila da ih donese do lipnja.

A i sada kada su oni doneseni, Vlada se nije pretrgla da se pohvali tako važnim dokumentina. Štoviše, sadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić na sjednici u Osijeku tek je s nekoliko prigodnih rečenica apsolvirala njihovo donošenje.

Ako vratimo film malo unatrag, Nacionalni plan borbe protiv diskriminacije s Akcijskim planom mogao je biti donesen još lani, kada je za vrijeme Oreškovićeve vlade provedena javna rasprava o dokumentima koje je pripremila još Milanovićeva vlada, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, Stier i Ilčić, preko Ureda za ljudska prava kao smokvinog lista, krenuli su u formiranje nove, 'inkluzivne' radne grupe i novog dokumenta.

Kada je proljetos izbio skandal da se priprema novi dokument o diskriminaciji u kojem problema diskriminacije gotova da i nema, na brzinu je izrađena 'liberalnija' verzija, vraćeni su neki - za Stiera i Ilčića – sporni dijelovi i dokumenti su poslani na javno savjetovanje. U međuvremenu, Ilčić više nije bio savjetnik Stiera, a Stier je – zbog niza sličnih propusta - smijenjen s mjesta potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova.

Zbog svega, Hrvatskoj je prijetila mogućnost da ostane bez 6,8 milijardi eura iz europskih fondova. Da se to ne bi dogodilo, rokovi za donošenje Anridiskriminacijskog plana su pomicani s početka godine na kraj lipnja, da bi se to s vremenom ublažilo i relativiziralo uz, navodni, dogovor s Europskom komisijom.

Čim je pritisak iz EU popustio, pospustila je i motivacija Plekovićeve vlade da donese Nacionalni plan borbe protiv diskriminacije sve do sada. Toliko o stvarnoj želji da Vlada neke stvari ne radi zbog EU nego prije svega „zbog dobrobiti građana“.

A i to što su Stier i Ilčić u međuvremenu izgubili svoje pozicije ne znači da su potpuno udaljeni od mogućnosti budućeg utjecaja na formiranje javnih politika. Stier je i dalje visokopozicioniran u HDZ-u, a Ilčić se upravo vratio za savjetnika – ali sada u Ministarstvu kulture.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu