Ponukani političkim pritiscima i događanjima u splitskom HNK, Nova ljevica uputila je otvoreno pismo koje donosimo u cijelosti:
„Splitski HNK je drugo najveće nacionalno kazalište u zemlji i ključna kulturna institucija u Splitu. Ona je to po svojoj tradiciji, novcu koji se za nju izdvaja, broju zaposlenih i po količini repertoara. Unatoč tome što je višegodišnjim djelovanjem posljednjih gradskih uprava, nedostatkom ikakve stvarne brige za teatar, ideološkim cenzurama i uklanjanjem Splitskog ljeta s Peristila kazalište odavno postalo grad slučaj, iz posljednjeg reagiranja jedinog kandidata koji se prijavio na natječaj za novog intendanta te kuće, vidljivo je da je vladajuća većina u Gradskom vijeću očito odlučila nastaviti istim smjerom.
Pored toga što su se pojedini vijećnici upustili u brojanje nečijih krvnih zrnaca, što se sasvim lijepo uklapa u intervencije predsjednika HDZ-a Petra Škorića u program gradske knjižnice i svojedobno njegovo brojanje krvnih zrnaca prijavljenim na natječaj za posao u javnoj službi, oni evidentno pokušavaju nacionalističke razloge svesti pod brigu za program.
Čuli smo tako i pitanja po čemu Lemo smatra da je njegov program najbolji? Nezgodno je to reći onima koji pitaju, ali koliko vidimo, njegov program je jedini prijavljeni na javni natječaj, a čovjek ispunjava sve uvjete iz natječaja. Drugim riječima, samim tim što je jedini, ujedno je i najbolji.
Čitav ovaj cirkus bio bi manje odbojan, kad ne bismo bili svjesni da je praktično ista vladajuća većina koja trenutačno upravlja gradom, svojevremeno za intendanta izabrala Duška Mucala, koji je bliskost s teatrom iskazivao činjenicom da se u njegovoj blizini rodio i čiji program nije baš razlikovao dramskog pisca Aristofana, od filozofa Aristotela. Jednako tako bi sve skupa bilo manje odbojno da nismo u sred predizborne kampanje svjedočili kako se dva gradonačelnička kandidata, Kerum i Opara, koji upravo vode grad, nisu natjecali u tome tko bi efikasnije zabranio Frljićevu predstavu na Marulićevim danima.
Splitski teatar se nalazi pred financijskim kolapsom, ugled mu je ozbiljno narušen višegodišnjim cenzurama, od Bakhi, preko Maršala, do posljednjeg pokušaja s Frljićem, komičnim izborom intendanata, potpunom degradacijom Splitskog ljeta i nedostatkom bilo kakvih ambicija, pa makar i onih za bazičnom obnovom ansambla.
Sve to znači da se dugi niz gradskih vlasti potrudio da instituciju od nacionalnog značaja u svakom smislu degradira i ponizi. Umjesto da se tome konačno stane na kraj i kazalištu pruži prilika za normalan život i povratak relevantnosti, aktualna većina u Gradskom vijeću svela je izbor intendanta na šovinističko izvikivanje i pitanje izbora ‘naših’ ljudi. Stoga vam predlažemo da se pogledate u ogledalo, prestanete radit cirkus i pustite teatar da živi svojim životom i normalno se razvija.“