Ne smiju ministri financija razgovarati o socijalnim pravima

Stopa registrirane nezaposlenosti u Hrvatskoj u ožujku je bila 22,3 posto. Na današnji dan je na Zavodu za zapošljavanje registrirano 343.142 nezaposlena, a oglašeno je tek 7929 slobodnih radnih mjesta, što demantira sve one koji tvrde da postoji problem u strukturi radne snage - slobodna radna mjesta ne postoje, bez obzira na struku.

Čak je 49,8 posto onih mlađih od 25 godina nezaposleno, što nas na ovoj ljestvici stavlja na treću najgoru poziciju u EU (Grčka ih je u studenom 2013. imala 59 posto, a Španjolska 54,6 posto). Unatoč uvriježenom razmišljanju da se u Hrvatskoj previše novca izdvaja za socijalnu skrb, omjer potrošnje za socijalnu zaštitu (uključujući potoporu za vrijeme nezaposlenosti, socijalnu skrb, mirovine i zdravstvenu skrb) u Hrvatskoj iznosi 20,8 posto BDP-a, što je ispod EU-prosjeka, koji je 29,5 posto BDP-a.

Europske statistike pokazuju da 126 milijuna ljudi u EU danas živi u siromaštvu. Među njima je i čak 25 milijuna zaposlenih Europljana, čije plaće nisu dostatne za život iznad granice siromaštva, a taj broj raste iz dana u dan. Sve te brojke trebale bi biti dokaz da aktualna politika štednje, koju provodi Hrvatska, ali i većina europskih zemalja, nije dala rezultate, odnosno da su njezini učinci upravo suprotni. Stoga je pokrenuta inicijativa za socijalnu Europu, a u utorak je u organizaciji GONG-a i Saveza samostalnih sindikata u Zagrebu održana i debata o socijalnoj Europi kao strateškoj investiciji, a ne trošku.

Jedan od gostiju bio je i Andrej Zorko, izvršni tajnik Saveza slobodnih sindikata Slovenije (ZSSS), koji je bio glavni sindikalni pregovarač prilikom donošenja slovenskog Zakona o radu koji je usvojen u travnju 2013. godine. Jedan od rezultata tih promjena je i povećanje broja zaposlenih na neodređeno vrijeme, za što su slovenski poslodavci dodatno stimulirani. Član je Europskog gospodarsko-socijalnog odbora, u čijem središnjem tijelu predstavlja Sloveniju. Zorko snažno zagovara novi socijalni model koji bi omogućio pravednije plaće od kojih bi se moglo pristojno živjeti, a zalaže se i za jačanje utjecaja ministara zaduženih za rad i za socijalnu politiku.

- Važno je da osvjestimo da pravedna plaća nije trošak, nego investicija i to ne samo strateška nego i ekonomska. Ne smijemo više dopustiti da ministri financija razgovaraju o socijalnim pravima. Nema socijalne Europe sve dok se to ne promijeni.

Što mislite o strategiji za održivi rast Europa 2020, koliko je ona provediva?

- To je izuzetno lijep dokument, ali pitanje je radi li se tek o političkom ili o stvarnom dokumentu. Europa se suočava s dva rastuća problema, sve većim brojem siromašnih ljudi među zaposlenima i rastom broja nezaposlenih starijih ljudi. Tendencija je da ljudi rade sve dulje, ali za starije više nema radnih mjesta. Ako netko izgubi posao nakon pedesete godine, veća je vjerojatnost da će dobiti sedmicu na lotu nego da će se zaposliti na neodređeno vrijeme. Zato nam je potreban model u kojem će i mlad i star čovjek biti poštovan. Moramo stvoriti novu strategiju zapošljavanja mladih i starijih kao i novu strategiju borbe protiv siromaštva, naročito onog među zaposlenima.

Stvarno mislite da taj novi socijalni model može zaživjeti?

- U prvom redu ovisi o tome tko će biti novi europski povjerenik, hoće li biti iz redova liberala ili socijalista. Osim toga, budućnost socijalne Europe ovisi i o vladama zemalja članica koje čine Vijeće EU-a, a koje stvara politiku Europske unije. Ako se ta politika promijeni, ako nacionalne vlade shvate da socijalna prava nisu trošak, nego su investicija koja jamči bolju budućnost mladima, radna mjesta, stabilnost svake države članice i cijele Europske unije, onda je to izvedivo. Ali sve dok ministri financija budu razgovarali o socijalnim pravima, nećemo moći govoriti ni o socijalnoj državi ni o socijalnoj Europskoj uniji, jer oni ljude vide samo kao brojku, kao trošak.

Mislite li zaista da su najjače političke stranke u Hrvatskoj ili Sloveniji u stanju učiniti takvo što? Ne smatraju li ipak političke elite svoje ministre financija malim bogovima kad je u pitanju državni novac?

- Istina, ali treba znati tko postavlja ministre financija. Parlament bira vladu, a članove parlamenta biraju građani. To znači da bi sve državne institucije, pa tako i ministri financija, morali služiti građanima.

Vidite li vi nekoga u politici, bilo u Sloveniji, Hrvatskoj ili EU, tko dijeli takvu viziju i tko bi mogao ustrajati na takvoj ideji?

- Ne vidim osobu s imenom i prezimenom, ali vidim model, a to je da politika ne zaboravi na obećanja koja je dala prije izbora. Također je potrebno i da se u razvoj Europe uključi i civilno društvo i svi akteri. Uvjeren sam da bi ljudi jednom morali reći da im je dosta takve politike i da žele pravo na dostojanstven život. Politika bi tada, ako bi se htjela održati na vlasti, vjerojatno poslušala njihove zahtjeve.

Što mislite o ideji minimalnog prihoda, odnosno da svaki čovjek, bez obzira je li zaposlen ili ne, dobiva određeni iznos od države?

- Mislim da je minilni prihod nužan. Ako imamo slobodan protok radnika i kapitala, treba nam i jednak minimalni standard za sve na socijalnom planu. Zato zagovaram minimalan prihod koji bi mogao biti različit od države do države, ali bi pomogao da se spriječi siromaštvo.

Visoka politika na to odgovara da netko treba stvoriti taj novac.

- Pitanje je tko stvara novac. Vlasnici poduzeća i njihove uprave ne bi mogli stvoriti ništa bez radnika. Dakle, ljudi stvaraju novac i njega ima dovoljno, samo je pitanje kako će se on trošiti. Ako ga ima za banke koje se saniraju zbog grešaka koje su napravile uprave i prijašnji ministri financija, onda bi se valjda mogao pronaći novac i za ulaganje u ljude, na ročito u mlade. U Sloveniji, a i u Hrvatskoj, uočljiv je zabrinjavajući trend da mladi ne samo da traže posao izvan države, nego čak i bježe iz nje jer tu više ne vide nikakvu budućnost. A bez toga se nijedna država ne može razvijati.

Čini mi se da ste vi ipak umjereni optimist što se tiče projekta socijalne Europe?

- Prije ili kasnije će se pokazati da je neodrživ smjer kojim Europa trenutno ide, a to je da financijska pitanja nadvladaju nad socijalnim pravima. Taj će se model istrošiti i mora doći do neke promjene. Kad se režu ljudska i socijalna prava, prije ili kasnije ljudi će reći: Dosta! Kad više nemaju što izgubiti, stvari će se morati promijeniti. Na miroljubiv ili manje miroljubiv način. Osobno sam doista umjereni optimist i vjerujem da će političari prije ili kasnije shvatiti da je socijalna država i socijalna Europa jedini pravi put koji jamči i ekonomsku stabilnost.