Nema selfija, ali barem nema ni torbe

Hrvatska može postati energetsko čvorište srednje Europe, potvrdili su predsjedniku Ivi Josipoviću u četvrtak američki naftaši. "Vijesti su dobre. Koordiniranim naporom ministarstva gospodarstva, vanjskih poslova, Vlade i mog ureda ovdje smo predstavili Hrvatsku kao poželjnog partnera sa svim uvjetima da se napravi jedan zajednički dobar posao. Istaknuo bih da ovdje postoji interes za moguća nalazišta plina i nafte u Hrvatskoj", rekao je za HTV predsjednik Ivo Josipović nakon susreta u Houstonu, sjedištu brojnih američkih naftnih i plinskih korporacija. Propituju se ovih dana alternative europskoj ovisnosti o ruskom plinu i nafti, pa je i razgovor s hrvatskim predsjednikom o toj temi zanimljiv. Hrvatska očekuje da će privući 2,5 milijardi američkih dolara investicija u pet godina

Pronašao se tako, eto, neki rezultat posjeta predsjednika Josipovića Americi iako je izostao onaj glavni - selfie s Barackom Obamom.

Pomicao se susret s potpredsjednikom Joeom Bidenom, a Obama je imao ispunjen protokol, pa se čak ni kratki foto-opportunity nije uspio organizirati, ali ionako je Biden taj koji prati naše područje i koji je mogao na adekvatan način razgovarati s predsjednikom Jospovićem, prtljaju sada isti oni koji su problem i zakuhali amaterskom najavom da će se predsjednik sastati s Bidenom, a možda i s Obamom. A sve je moglo biti bolje da je službeno najavljen susret s Bidenom, a Obama, da je bilo izvedivo, uletio kao iznanađenje. Ovako – blamaža.

Kako god da se okrene, kontinuitet hrvatskih predsjedničkih kampanja u kojima je glavni ulog potpora Amerike nastavlja se na isti otužni način. Predsjednik Josipović, prokljuvili su ga već svi analitičari, u Ameriku je pošao kako bi pokazao da je američki čovjek on, a ne protukandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović, aktualna savjetnica u NATO-u i bivša uspješna veleposlanica Hrvatske u SAD-u. 

Uostalom, i njegov je prethodnik Stipe Mesić mjesto predsjednika osvojio uz potporu Amerike, koja je procijenila da Mesić ima bolji bekgraund od Mate Granića, za kojim se vukao predugi rep javne apologetike, a skrivene nesposlušnosti Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku, koji je žudio za službenim sastankom u Bijeloj kući, ali ga nije dobio.  Pa ga je falsificirao sastankom s Billom Clintonom u zagrebačkoj zračnoj luci  prilikom usputnog slijetanja Clintonova aviona koji je bio na proputovanju za Tuzlu i posjet američkim vojnicima stacioniranima u toj bazi.

Veselog Clintona u kožnoj jakni i zmazanim čizmama dočekala je tada sva pompa hrvatskog jada u presvečanim odijelima, a za tu su priliku na aerodrom prenesena umjetnička djela iz zagrebačkih galerija, s ciljem da se Americi pokažemo u punom sjaju svoje kulture.

Tuđman svečani protokol u Bijeloj kući nije dočekao. S jedne strane, Hrvatska je percipirana kao suborac bez čijih se snaga ne bi postiglo željeno rješenje u BiH, a s druge se nitko nije želio previše kompromitirati ugošćavanjem onog nad kojim je visjela haaška optužnica za ratne zločine.

Iskreno otvoreni zagrljaj dobrodošlice u Bijeloj kući zbio se samo jednom - tijekom prvog zajedničkog  posjeta premijera Ivice Račana i predsjednika Stipe Mesića Washingtonu, gdje ih je Clinton ne samo ugostio, nego i ispratio do vrata na odlasku smiješeći se i mašući okupljenim reporterima. Taj je dvojac, uostalom, jednako srdačno priman i u Bruxellesu i u svim europskim prijestolnicama. Njihov dolazak na vlast označio je kraj (samo)izolacije Hrvatske, do tada zemlje sumnjivih namjera. I to je to. Nakon toga svedeni smo u omjere u koje spadamo: zemljice od četiri milijuna stanovnika koja, barem u ovom trenutku, ne predstavlja neku opasnost po svjetski poredak, pa samim time ne zavrjeđuje ni pretjeranu pažnju.

U oštroj konkurenciji blamaža (podsjetimo i kako su se Sanader i Mesić natjeravali po Americi) pobjednica je ipak bivša premijerka Jadranka Kosor koja je na praškom summitu predsjednika država ili vlada NATO-a, na kojem su formalno svi jednakopravni, nakon petljanja kamo tijekom fotografiranja odložiti torbu "tkanicu" i u kojem smjeru krenuti, od Obame kao šiparica zatražila autogram. Obama joj se potpisao na jelovniku svečane večere, a Kosor se, ozarena, time još dugo pred svima hvalila. Bio je to ipak vrhunac njezine karijere. Ma koliko se trudio, Jospović to neće uspjeti nadmašiti.