Nevažeći listić – nepozvani gost na splitskoj izbornoj fešti

U drugi krug splitskih lokalnih izbora za gradonačelnika neprimjetno se ušuljao treći kandidat Nevažeći listić (ili kako bi rekli naši susjedi Beli listić) i preuzeo politički show, čak i prije nego što ga je poraženi kandidat Željko Kerum proglasio nepoštenim igračem pobjedničkog tima Andre Krstulovića Opare.

Bez kune marketinga i nikakve kampanje, poput one koja je postojala u susjednoj Srbiji 2011. godine, Nevažeći listić osvojio je skoro deset posto glasova (preciznije 9,51) ili 5 451 glas.

Ako ostavimo po strani današnje prebrojavanje Željka Keruma i njegovu nevjericu u poraz, odnosno ako prihvatimo da je riječ o očajničkom potezu čovjeka koji ne zna gubiti, ostaje nam vidjeti kako objasniti ovaj dosad neviđeni fenomen u hrvatskoj izbornoj povijesti i kakve reperkusije može proizvesti.

Ni po čemu drugom ovi izbori strukturalno ne odudaraju od prethodnih, ni po odazivu, tek nešto po omjeru snaga.

Naime, na birališta je prošli tjedan izašlo 57.681 birača, tj. njih 38,07 posto. Od toga ih je 46,19 posto (26.642) glasalo za Krstulovića Oparu, dok je 44,30 posto (25.553) svoj glas dalo Kerumu. Od ukupnog broja birača tako je njih 17 posto glasalo za novog gradonačelnika.

Slična situacija bila je i prije četiri godine kada su se natjecali sad već zaboravljeni Ivo Baldasar i Vjekoslav Ivanišević. Na birališta je tada izašlo 44,56 posto glasača (67.979), rivali su se odmjerili u postotku od 49,08 za pobjednika Baldasara u odnosu na 48,18 za Ivaniševića. A nevažećih glasača tad je bilo uobičajenih 2,70 posto.

I 2009. godine, kad je pobijedio Kerum nije bilo puno drugačije. Glasanju je pristupilo 44,2 posto glasača (71.177 glasova), no pobjednik je za premoćnih 56,87 posto glasova pobijedio SDP-ovog kandidata Ranka Ostojića kojem je pripalo 40,75 posto glasova. Nevažećih listića bilo je 2,35 posto.

Također, ni ove godine, kao ni prethodnih nitko od kandidata iz prvog kruga nije, kao što smo rekli, promovirao nevažeće listiće, osim lidera Nove ljevice koji je pozivao na neizlazak.

I kako se onda nepozvani gost, koji je, usput budi rečeno, dobio više glasova od nekih kandidata u prvom krugu (Baldasar, Burazin, Jugović, Markovina, Čikotić, Batarelo) ugurao u prestižno društvo rezervirano za dvoje?

O političkim preferencijama splitskog biračkog tijela bez nekog sustavnog istraživanja nezahvalno je analizirati, no moguće je uočiti neke od trendova.

Puna dva tjedna vodila se debata oko toga da li glasati i za koga glasati, odnosno postoji li u splitskom slučaju manje zlo. Javne društvene grupe na Facebooku tako su preplavili uznemireni civilizirani građani koji su zazivali izbor pristojnog i odmjerenog kandidata, nerijetko se pozivajući na razum, odgovornost, građansku dužnost, premda uz ogradu da nisu oni za HDZ. Jedan takav s nešto većim javnim utjecajem, kolumnist Jurica Pavičić napisao je i tekst u kojem objašnjava zašto će prvi put glasati za HDZ. Ako ništa, u odnosu na 2009. kada je potpisao pismo u kojem moli građane da ne glasaju za Keruma, ovog puta želja mu se ostvarila.

No, kakve veze kategorije pristojnosti i uglađenosti imaju s pitanjima upravljanja gradom i političkom moći, a još više građanskom dužnosti, teško je dokučiti. Jesu li oni donijeli Opari tako željenu prevagu nakon prostačkog neslužbenog obraćanja Željka Keruma, možda je dijelom točno, ali ne i sigurno jer ne treba podcijeniti Plenkovićevo trčkaranje po Splitu i važnost koju mu splitska pobjeda donosi.

Jedan dio glasača lijeve provenijencije trudio se objasniti kako nema smisla izaći na izbore jer „manje zlo“ u ovakvoj konstelaciji ipak ne postoji. Argumenti tog dijela biračkog tijela, s jedne strane nudili su prevaranta, zbog čije su predstečajne nagodbe bez novca ostale brojne tvrtke, i gradonačelnika, koji je ponajprije upumpao novac za sanaciju Karepovca u uređenje obale ispred donedavnog vlastitog hotela.

S druge strane, našao se predstavnik u Splitu ozloglašenog HDZ-a, čiji je nekoć miljenik Miroslav Kutle uništio Split, da spomenemo samo najrazorniji krimen, a njegov kandidat ničim nije odavao da je išta drugo osim poslušnika HDZ-a. Dapače, prilikom izjašnjavanja o splitskom GUP-u, najvažnijem dokumentu za grad, koji je u međuvremenu propao, Krstulović Opara za Novosti se naivno pravdao da ne može komentirati poteze lokalnog HDZ-a jer još uvijek ne zna da li je kandidat za gradonačelnika. Poslije će se ispostaviti, a njegovi suradnici će javno priznati da je puno prije toga osmišljavao svoju kampanju.

Jesu li oni ti koji su ipak izašli i rekli što misle o ovim izborima možemo nagađati uz pomoć podataka o tome gdje i kako se glasalo u prvom krugu.

Prema podacima koje je portal Faktograf dobio od DIP-a, može se zaključiti kako je u kvartovima, poput Spinuta, gdje je dobro prošla stranka Pametno, ali i gdje su najveće rezultate ostvarila Nova ljevica, ujedno i najveći broj nevažećih listića. Na primjer, na osam biračkih mjesta u Spinutu, gdje je u prvom krugu pobijedila Marijana Puljak, a Nova ljevica i Radnička fronta imala 9,2 posto birača, u prosjeku su 44 nevažeća listića, dok je prosjek s obzirom na broj biračkih mjesta 33. A ni izlaznost u tim dijelovima nije zanemariva. Tako da se i u tom smislu teško može govoriti o biračima koji su apatični ili nezainteresirani za političke procese.

O tome tko je pozvao nepozvanog gosta na žurku raspravljat će se još danima.

No puno važnije je kakve reperkusije Nevažeći listić ima na političke odnose unutar Splita. Želja za sudjelovanjem u političkim izborima bez željene opcije sasvim sigurno ukazuje na prazan prostor koji u prvom krugu nije mogla ispuniti ni stranka Pametno premda joj se najviše približila. U nedostatku šire platforme kao što je ona Zagreb je naš, najsličnija modelu španjolskog Podemosa, proizašla iz niza civilnih organizacija i različitih društvenih skupina, Splićanima ostaje za nadati se da će razlomljene malobrojne progresivne društvene snage ipak smoći sjesti zajedno i iskoristiti priliku za političko ujedinjenje.

Kako je krenulo, možda već i na prijevremenim lokalnim izborima. Jer sudeći prema zloj krvi nastaloj između dvije stranke s najviše vijećničkih mjesta, teško da će dogovora biti. A druge kombinacije za sada, ako je vjerovati izjavama njihovih lidera otpadaju. No, poznavajući povijest splitskih političkih prebjega, sve je moguće.