Obrazovanje na toboganu

Svekoliki nastavnici se ovog tjedna zabrinuše da će im se naplaćivati petsto eura kazne ukoliko u dnevnik upišu lošiju ocjenu od one koju roditelji misle da njihovo dijete zaslužuje ili učine neku drugu podlu gadost kako bi unizili samopouzdanje i osjećaje djeteta. Ali ispalo je, čini se, da se radilo o probnom balonu napunjenom plinom iz HDZ-ovog probavnog trakta.

Balon pun metana koji je razljutio učitelje i profesore ubrzo je nakon toga, parkericom kojom potpisuje prijedloge zakona o obrazovanju, probušio sam ministar Fuchs i tako oslobodio posvemašnji smrad. Zapravo toliko smrada da su u zgradi Ministarstva obrazovanja morali širom otvoriti sve prozore jer je prijetila opasnost od eksplozije ukoliko podvornik u alatnici smještenoj u podrumu zgrade skrivećki zapali cigaretu.

Ono što ministar skriva ispod tezge zajedno s trulim pomidorima i odavno proklijalim krumpirom je prijedlog u kojem će ravnatelji imati neusporedivo veće ovlasti. Na primjer, pod žvakom da želi stimulirati izvrsnost i materijalno nagrađivati najbolje učitelje, te im omogućiti napredovanje, ministar je prebacio lopticu ravnateljima, te će oni odlučivati koji će od učitelja moći biti dodatno financijski nagrađeni, a kojima će se oduzimati od plaće. 

Neki će reći da ovo ne stoji u nacrtu zakona jer neće o nagrađivanju ili kažnjavanju odlučivati ravnatelji, nego tročlano povjerenstvo koje odabire ravnatelj. To, istina, nije žitko pseće govno u sredini parka dječjeg igrališta, nego se pas posrao iza tobogana s kojeg se obrazovanje u Hrvatskoj spušta sve većom brzinom. Ne vidi se na prvu, ali jednako smrdi i ista je stopostotna vjerojatnost da će učitelji i nastavnici u njega ugaziti. 

Ako bih ministru pribrojio osobinu lukavosti Ere s onoga svijeta, koji nikako da izađe iz lektire i ovog našeg svijeta, pomislio bih da mu je ovo s ovlastima ravnatelja zapravo rezervni smrdeći balon. S učiteljima, naime, uvijek treba dogovoriti i koliko malo novca im je potrebno tutnuti u džep da ne razmišljaju svojom glavom i vrate se svojim jadnim životima glumeći obrazovanu srednju klasu koja na ovim prostorima odavno više ne postoji.

Naposljetku, lako je zamisliti ravnatelj(ic)e koji će, preko troje submisivnih učitelj(ic)a imati u ruci mrkvu i batinu, te se lako braniti od drugačijeg mišljenja, sumnje na korupciju, drugačijih vjerskih ili nevjerničkih uvjerenja... gdje se vraćamo na ono spuštanje niz dječji tobogan. Ili akvagan jer nam se obrazovanje zapravo ubrzano spušta u baru.

Već je dugo slučaj da profesora prirodnih predmeta jednostavno nema. Odavno ravnatelji čekaju student(ic)e ispred WC-a druge godine PMF-a ne bi li nekoga uhvatili lasom, odvukli u podrum svoje škole i tamo vezali lancem. Osim studentima matematike, fizike, kemije, biologije i informatike, predviđam da će se isto uskoro događati i studentima zemljopisa i povijesti, a već se događa svim potencijalnim predavačima u strukovnim predmetima iz brojnih zanimanja. 

Uostalom, čemu sve to. Uspoređujući trend oduzimanja prava učiteljima u odnosu na prava djece i njihovih roditelja u obrazovanju, primjerenije bi bilo u nastavni kadar uključiti pravnike kako bi se lakše nosili sa sve učestalijim tužbama roditelja po kojima su se djeci povrijedili vjerski ili neki drugi osjećaji.