Saša Vejnović
<p>Uvjeren da svaki pravi novinar mora biti pošten prema sebi, iskren prema čitateljima, odan činjenicama, nepokolebljiv u otkrivanju istine. Društvo treba prave novinare, u to nema sumnje. Treba se nadati da će doći vrijeme kad će ih ponovno trebati i vlasnici medija</p>
Građani su velikim prosvjedom uspjeli spriječiti gašenje Radija 101 1996. godine Foto: Wikipedia
Čim je u utorak rano ujutro objavljeno da je premijer Zoran Milanović sazvao izvanrednu konferenciju za novinare, bilo je jasno da će smijeniti Slavka Linića s mjesta ministra financija. Takav događaj pravi je bombon za svaki radio koji drži do sebe jer napokon ima priliku dokazati da je najbrži medij.
Da se takvo što događalo prije desetak godina, bez sumnje bi nekoliko radiostanica izravno prenosilo konačan obračun premijera s najpopularnijim ministrom. Među njima bi svakako bio i Radio 101, medij zbog kojeg su Zagrepčani napunili Trg bana Jelačića i tako ga spasili od gašenja. No, to je bilo davne 1996. godine, kada se taj radio pokušao oduprijeti i u svakoj prilici narugati autoritarnoj vladavini HDZ-a i predsjednika mu Franje Tuđmana. Tada je "Stojedinica" bila jednostavno drukčija od svega što je punilo hrvatski eter i ljudima je značila više od svakodnevnih poskupljenja i neisplaćenih plaća.
Ovoga utorka voditelji vijesti na "Stojedinici" tek su obavijestili svoje slušatelje da će se Milanović uskoro obratiti javnosti te da će oni o svemu više reći u idućim vijestima koje su sat vremena nakon Milanovićeve presice. Nije to tek eksces, nego samo jedan u nizu primjera koji pokazuju na što je spao nekad najvažniji radio u zemlji. Kada je, primjerice, prije godinu i pol umro Branko Črnac Tusta, frontmen KUD Idijota, na "Stojedinici" to nisu uspjeli obilježiti nekom njegovom pjesmom jer, eto, play-lista to nije dopuštala. Štoviše, mlađahni je voditelj, na zaprepaštenje slušatelja i suvoditeljice, konstatirao da ionako nikad nije slušao Idijote.
Danas u Hrvatskoj još živi Radio 101. Emitira na istoj frekvenciji po kojoj je nakon demokratskih promjena dobio ime. I upravo danas slavi svoj 30. rođendan. Više nije u vlasništvu svojih zaposlenika. Kupio ga je izvjesni Thomas Alexander Thimme. Istina, Thimme ga je sačuvao od sigurne propasti i tako spasio sve zaposlenike koji su u ovim čupavim vremenima uspjeli zadržati posao. No, taj radio odavno više nema društveni značaj kakav je imao devedesetih godina. Kada je nedavno bio pred gašenjem zbog nagomilanih dugova nije bilo prosvjeda, zapaljenih svijeća, govora s balkona Kluba arhitekata. Gotovo da tada nisu strepili ni zaposlenici "Stojedinice" koji mjesecima nisu dobivali plaću, a kamoli nekad vjerni slušatelji koji su je uključivali samo po inerciji.
Kada se prije 15 godina obilježavala obljetnica "Stojedinice", bez problema se napunio Dom sportova na čijoj se pozornici izmjenjivalo dvadesetak najvažnijih pjevača i bendova tog vremena. Danas ova obljetnica ima značaj obilježavanja uspješnog poslovanja kvartovskog kioska ili obližnjeg vrtnog centra.