Saša Vejnović
<p>Uvjeren da svaki pravi novinar mora biti pošten prema sebi, iskren prema čitateljima, odan činjenicama, nepokolebljiv u otkrivanju istine. Društvo treba prave novinare, u to nema sumnje. Treba se nadati da će doći vrijeme kad će ih ponovno trebati i vlasnici medija</p>
Budućnost neizvjesna – hoće li Bandić srušiti Paromlin, glasio je jedan od naslova sredinom veljače, nakon što se urušio južni zid tog oronulog zdanja. Milan Bandić ga nije srušio, već je to prepustio (ne)vremenu koje je dio svog posla odradilo srušivši još jedan dio zida Paromlina.
Zagrebački gradonačelnik je i ovaj put izašao na teren, no iz njegove izjave novinarima teško se može razaznati hoće li se Paromlin obnoviti ili srušiti. „Nešto napravi zub vremena, nešto dragi bog, a nešto ćemo i mi“, rekao je Bandić i nastavio o porušenim stablima i vlastitoj muci jer se noću budio i skupljao stvari koje mu je vjetar razbacao po terasi penthausa.
Između dva posljednja urušavanja naručen je i statički elaborat kojeg je izradio stručni tim na čelu s Egonom Lakošeka s Arhitektonskog fakulteta. Stručnjaci su tada zaključili da je 37-metarski dimnjak u najlošijem stanju i to zbog vertikalnih pukotina koje se nalaze na visini od oko 20 metara. Njihova je simulacija udara jakog sjevernog vjetra pokazala da bi se dimnjak mogao urušiti, pa su predlagali skidanje gornje trećine dimnjaka ili pak punjenje njegovih pukotina. Upozoreno je i da bi se zidovi lako mogli urušiti, pa se predložilo da se u zidove mlina i kotlovnice postavi privremena rešetkasta konstrukcija s okomitim i vodoravnim nosačima za koje će se zidovi pričvrstiti.
Ta hitna sanacija stajala bi oko dva milijuna kuna – potpornji za mlin, tasmisiju i skladište koštali bi milijun i pol, a još pola milijuna trebalo bi izdvojiti za dimnjak i kotlovnicu.
Iako je to bilo još prije pola godine, do ovog rušenja se ništa nije pokrenulo. Bandić najavljuje da će se konačno početi raditi na projektu sanacije iako je nakon urušavanja u veljači govorio to isto.
Izrađen je još jedan dokument pod nazivom „Paromlin 2013.“ koji je objedinio povijesni pregled, prostorno plansku dokumentaciju, provedene natječaje i projektne ideje. U dijelu koji govori o mogućim rješenjima nudi se tematski park, hotel, sadržaji zabave, kulture, usluga i trgovine, show prostorije i dvorane za konferencije i slično.
Drugim riječima, na tom prostoru može biti sve osim valjda aerodroma, no „mi se ne bi šteli mešati“. Rješenja su se, međutim, nudila prije dvadesetak godina kad su gradske vlasti u jednom trenutku izdale rješenje o rušenju cijelog kompleksa koji ima veliku arhitektonsku povijesnu vrijednost, zbog čega je i zaštićen kao spomenik industrijske arhitekture. Početkom devedesetih bila je aktualna i ideja da se na prostoru Paromlina otvori Muzej za suvremenu umjetnost. Krajem devedesetih pojavila se ideja da se na mjestu Paromlina izgradi hotel lanca Marriott. Gradske vlasti su nakon toga raspisale natječaj za uređenje Trga domovinske zahvalnosti koji bi zahvaćao i kompleks Paromlina, no i to je propalo.
No, nije da taj zapušteni dio centra Zagreba svih ovih godina nije nikome donosio zaradu.
Bar petnaestak javnih natječaja, projekata, stručnih studija odrađeno je u ovih dvadesetak godina na tu temu, počevši od natječaja za oblikovanje prostora Hrvatske bratske zajednice i središnjeg trga u Zagrebu iz 1992. godine.
Osam godina kasnije proveden je i natječaj za Trg domovinske zahvalnosti (u međuvremenu je izrađeno više studija i planova), potom natječaj Europan, zatim Paromlin: changing the face i tko zna još koliko projekata (MSU, Hotel Marriot, Paromlin Districht...). Niti jedno natječajno rješenje i projektna ideja do danas nisu detaljno razrađeni.
Na brojne projekte i urbanističke planove ukazivao je i urbanist Mladen Škreblin koji je još prije desetak godina pobrojao njih na stotine. „Čitava ta priča je zapravo tragična i ona nikako da se riješi. Bojim se da će sve to skupa biti pretvoreno u prah i pepeo. Očigledno je problem s ovim našim narodom negdje drugdje. Riječ je o zapuštenom nesposobnom svijetu koji naprosto ne vidi“, kaže Škreblin koji se ne čudi što je posljednje nevrijeme srušilo dio zida, već što se to nije dogodilo puno ranije.
„Bandić će se sad napuhavati i praviti spasiteljem, kao i obično. To je politika prvog aprila“, kaže Škreblin, aludirajući kako je svojedobno Bandić baš na prvi april poveo svoju svitu u Oktogon da im objasni kako će to biti prolaz prepun visoke mode.
I dok su se građani lako motivirali na izlazak na ulice kako bi zaustavili radove na podzemnoj garaži na Cvjetnom trgu, rušili ograde i sukobljavali se s policijom i zaštitarima, pa u tome na kraju nisu uspjeli, u slučaju Paromlina nema te kritične mase.
Škreblin smatra da je ljude teško motivirati oko Paromlina jer je on sam po sebi nedokučiva činjenica. „Ne možete s njim komunicirati, to je naprosto mrtvo mjesto. Ima jedna pjesma Buldožera koja otprilike kaže '...nisam iz ovog grada, pa bih htio znati gdje je najpogodnije mjesto za samoubivstvo'. E pa to mjesto je upravo Paromlin“.