Skoči na glavni sadržaj

Partneri sveopćeg nadzora

partneri-sveopceg-nadzora-7583.png

Andrej Plenković i Damir Kajin
Foto: HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ/ abu

Mislim da HDZ ne bi smio biti anatemiziran. Ta rečenica, jasnije od svih što ih je premijer u ponedjeljak izrekao u Istri, razotkriva pravi smisao Plenkovićeva trijumfalnog pohoda u kraj koji se svojedobno smatrao utočištem antifašizma, tolerancije, vladavine prava i slobodnih medija, vrijednosti koje je Plenkovićeva stranka s ove strane Učke godinama nemilosrdno zatirala. “Svojedobno se smatrao”, kažemo – jer danas, razlika koja je onomad tako snažno razdvajala IDS od HDZ-a, izbrisana je do stupnja u kojemu HDZ-ovog premijera u Istri više uistinu ne dočekuju anateme, nego karikaturalne laude kojima će se ovaj čak podsmjehnuti i sam.

Predsjednik Vlade u ponedjeljak se u Istri sastao s gradonačelnikom Buzeta Damirom Kajinom, potom pustio u promet puni profil 14 kilometara duge dionice Istarskog ipsilona od Cerovlja do Lupoglava, te u mjestancu Sveti Petar u šumi, gdje HDZ vlada još od devedesetih, razgovarao s članovima istarskog HDZ-a. Višestruko je bio zanimljiv Plenkovićev susret s Kajinom, političkim veteranom i IDS-ovim disidentom, koji u svojoj tridesetogodišnjoj političkoj karijeri pamti zvjezdanih, ali i itekako prizemnih trenutaka. Nakon što se, posve neočekivano, vratio iz političke mirovine – koju je u Saboru, podsjetimo, umirovljenjem na jedan jedini dan 2012. podebljao na iznos povlaštene saborske penzije – a potom i pobijedio na izborima za gradonačelnika Buzeta, Kajin je Plenkovića dočekao pohvalama koje su iznenadile čak i poslovično samodopadnog predsjednika Vlade. “Suradnja s Vladom je fantastična, nemam riječi”, oduševljeno je, među ostalim, izdeklamirao Kajin, na što je Plenković velikodušnom gestom otpovrnuo kako je “Damir to premijerski kazao, sve se slažem”. “Puno si nas nahvalio, ovo nije uobičajeno”, kazao je – ostanimo pri intimiziranju – Damiru Andrej. “Čak nas ni oni naši tako ne hvale”.

Ali nekorektne su to političke nagodbe. Premijer je zasut konfetima pohvala, a zauzvrat je unaprijed otklonio čest prigovor da zaobilazi sredine u kojima opozicija drži vlast. Eto, bili smo kod Kajina, može sada reći. Da – kakva opozicija, takva i kritika, trebalo bi otpovrnuti. Veći je problem, međutim, u tome što ni IDS nije više opozicija kakva je nekad znao biti. Između Zagreba i Pule, naime, na djelu su nečasne političke nagodbe, koje se, kako to najčešće biva, prelamaju preko onih koji podnose i osobnu žrtvu da zaštite slobodu i demokraciju, koje bi, je li, trebali štititi HDZ i IDS. U ovome slučaju, riječ je o troje nedavno otpuštenih novinara Glasa Istre – Borki Petrović, Danijeli Bašić Palković i Zoranu Angeleskom - što je tek posljednja epizoda u dugogodišnjem kontinuumu zatiranja jedinoga istarskog dnevnika, o kojemu veliki demokrat Andrej Plenković nikad, pa ni sad, nije izustio ni slova.

Ali zašto, naravno, i bi? Ta glavni urednik Glasa Istre Robert Frank, autor napadačkog i osobno uvredljivog članka objavljenog samo koji dan prije otkaza spomenutim novinarima, o hrvatskom je premijeru, dva dana uoči njegova dolaska u Istru, napisao karikaturalan hvalospjev koji je zavrijedio da uđe u antologiju hrvatskog medijskog podložništva, što je vrlo brzo, ismijavši taj članak, prepoznalo i nekoliko kritičkih novinskih portala, poput Telegrama i Indexa.

S ove strane Učke gledano, dakle, postaje sve jasnije kako je u Istri na djelu ono što mnogi Istrani tvrde već godinama: da su HDZ i IDS pronašli zajednički interes u kontroli medija, kako bi zadovoljili prirodan poriv stranaka koje vladaju predugo i s premalo kontrole - poriv za sveopćim nadzorom. Podsjetimo, naime, da najmanje petnaest godina iz Istre stižu upozorenja kako je IDS političkim utjecajem profesionalno devastirao Glas Istre, što će zasigurno ostati najtamnijim biljegom IDS-ove ere. HDZ, s druge strane – a tu težnju nije promijenio ni Plenković – nikada se nije odrekao upravo brutalnih metoda kontrole medija, koje su od divljaštva devedesetih do danas postale tek ponešto rafiniranije – premda bi se, s dobrim razlozima, moglo argumentirati i suprotno.

A argumenti kojima je premijer javnost pokušao uvjeriti kako HDZ-ova Vlada i u Istri zaslužuje pohvale – jer, kaže, “nema projekta koji ovdje nismo snažno podržali” - nisu zapravo ništa više od onoga što i jest redovan posao Vlade – da podržava kvalitetne poslove, ma koja ih politička stranka predlagala. Problem i jest u tome što je s godinama postalo normalno da HDZ zaobilazi i ignorira oporbene sredine – još je Tuđman, onomad 1997, izjavio kako “neće dopustiti oporbenu situaciju u Zagrebu” - pa se sada velikim dostignućem prikazuje već i to da Vlada podrži i ono što vrijedi iz IDS-ova oporbenog političkog atara.

Pravo je, međutim, pitanje koliko je Istra uistinu još oporbena. Jer, za razliku od Plenkovićeva pokušaja da posjet interpretira kao još jedan dokaz kako HDZ postaje prihvatljiv čak i za tako politički senzibilne sredine kakva je Istra, dogodilo se suprotno: postalo je jasno – na sramotnom primjeru šutnje o dugogodišnjoj agoniji profesije u Glasu Istre – kako mistična zemlja između Pule i Učke, u političkom smislu, danas mnogo više nalikuje HDZ-u, nego što su se Plenković i njegova vlada - ma što tvrdio premijer sveopćeg nadzora – približili demokratskom idealu nekadašnjeg IDS-a, koji se, žalibože, sve teže i teže prepoznaje.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu