Covid-19 nije nešto što se može ubiti omiljenim američkim alatom: pištoljem. Pištolja, pušaka, Uzija, i AR-15 ima na pretek. Ali, nikad dovoljno: internetska prodaja oružja zadnjih dana povećala se za vrtoglavih 68 posto! Samo jedan artikl je usporediv po popularnosti s oružjem. Pogađate: riječ je o toalet papiru Foto: EPA/ERIK S. LESSER
Ako prihvaćate da između Amerike i Hollywooda stoji znak jednakosti - a logiku te jednadžbe lako je dokazati - onda se teško oduprijeti dojmu da je ova zemlja morala bila itekako svjesna da je pandemija poput bolesti Covid 19 ne samo moguća, nego i vjerojatna.
Čitav jedan žanr - filmovi katastrofe - nudi pregršt ideja o tome što nas sve može uništiti: od meteora, preko potresa, poplava, požara, vulkana, oluja... do, naravno, virusa.
Filmovi poput „Izvan kontrole“ (Outbreak, 1995) i „Zaraze“ (Contagion, 2011) prilično precizno prikazuju ne samo opasnost od pandemije, nego i bizarnu, tragikomičnu nespremnost američkih birokrata i političara, te kompletnog sustava. Stvarnost je danas, na žalost, po mnogo čemu kompleksnija i neizvjesnija od fikcije.
Virus u „Izvan kontrole“ (veoma egzotično ime, Motamba) je sto posto smrtonosan; MEV-1 u „Zarazi“ ubija dvadeset posto zaraženih. Hiperbola ili racionalni futurizam, Motamba i MEV-1 su zastrašujući, ali logistički, etički i psihološki lakši neprijatelji od Covid-19. Motamba ubija sve zaražene, pa užasne dileme u kojoj su danas liječnici u New Yorku - kome pomoći, a kome ne i tko će živjeti, a tko ne – zapravo nema. Pa fiktivna (?) Bijela kuća u „Izvan kontrole“ ozbiljno razmatra mogućnost bombardiranja čitavog grada u Kaliforniji da zaustavi virus. MEV-1 izaziva vidljivi svrab; zaraženi su žigosani, a karantena je efikasna zaštita.
Covid-19 je, pak, užasavajuća personifikacija najvećeg američkog straha, onog od stranog i nepoznatog. Efekt 9. rujna bio bi, tako, u kolektivnoj psihi gori da se redatelj napada, Osama Bin Laden, nije samo- identificirao (što je, samo po sebi, čista marketinška gesta), a onda i samo-izolirao. Poznati i vidljivi neprijatelji - Al Capone, Osama, Sadam, Harvey Weinstein… svejedno je - Amerikancima au puno privlačniji od ove nevidljive pošasti.
Upravo zato Trump koronu naziva „kineskim virusom“. Osim što je to blatantno rasistički (Trumpu je to, pretpostavljam, “gratis”), ovaj potez je, zapravo, neuspješan pokušaj da se virusu da osobnost, ime i prezime. Neuspješan ne zato što je tupav (Amerikanci inače lako “padaju” na ovakvu retoriku), nego zato što je Trump ovaj put zakasnio u svojoj infantilnoj (ali začuđujuće efikasnoj) „eci, peci, pec” logici identifikacije neprijatelja.
Uz to, Covid-19 nije nešto što se može ubiti omiljenim američkim alatom: pištoljem. Da može, sasvim sam siguran, ovdje bi se danas organizirale oružane potjere. Pištolja, pušaka, Uzija, i AR-15 ima na pretek. Ali, nikad dovoljno: internetska prodaja oružja u zadnjih petnaest dana povećala se za vrtoglavih 68 posto! Potražnja je porasla još kad je koronavirus bio kineski i talijanski problem, puno prije no što je pandemija stigla u Ameriku. Samo jedan artikl je usporediv po popularnosti s oružjem. Pogađate: riječ je o toalet papiru.
U međuvremenu, Amerikanci su prisiljeni da sjede u kući, alterniraju između Trumpovih dnevnih konferencija za tisak i filmova katastrofe. „Izvan kontrole“ i „Zaraza“ su, naravno, među najgledanijim naslovima u (pre)bogatoj „streaming“ ponudi. Psiholozi tvrde da je najveći razlog njihove popularnosti u tome što gledateljstvu pružaju lažni, ali zarazni (riječ upotrebljena bez ironije) osjećaj sigurnosti. Tu je, naravno, i happy end.
Ovi filmovi su dijametralno suprotni od Trumpovih medijskih istupa: ekspertna narativna struktura (uvod/kontekst, konfrontacija/uspon akcije, rezolucija/klimaks), naspram kaotičnog, instinktivnog i improvizirajućeg Trumpa.
Covid-19 je zato Trumpov prvi ozbiljni protivnik. Njegov do sada nepogrešivi politički instinkt, njegov Twitter management, i njegov kvazi-populizam nisu dorasli virusu. Amerikanci su naučeni na hollywoodsku naraciju i gore spomenuta tri akta. Trump je čista akcija, ali bez konteksta, i rezolucije.
Jednostavnije, Amerikancima treba početak, sredina i kraj. Trump nudi samo beskonačnu, neizvjesnu i anksioznu sredinu. To je „štimalo” do prije dva-tri tjedna. Vise ne. To be continued.
PS
Puno je u zadnje vrijeme pisano o „Varioli Veri“, filmu Gorana Markovića iz 1982. godine. Jedan drugi, Markovićev film, „Već viđeno“ (1987), također se bavi transmisijom virusa – ideološkog i klasnog. Tu je i roman Borislava Pekića, Besnilo (1983), dobar (ako ne i bolji) „virozni” tekst od Kingovog „The Outsidera“, kojeg je za HBO nedavno ekranizirao veliki Richard Price. Gledati i učiti!
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu