Kandidatura za spin godine
Stručni stav: Ministar branitelja pod izuzetnim opterećenjem; Dr. Goran Dodig: Kod Matića se PTSP pojačao
Ako nekom jednog dana padne na pamet da uvede nagradu za najperfidniji spin 2015. godine, predlažem da svakako u konkurenciju uvrsti navedenu najavu što je nedavno osvanula na naslovnici jednog domaćeg dnevnika. Nominaciju za istu kategoriju zaslužuje i tekst objavljen četiri stranice kasnije u kojem, kako se u nadnaslovu navodi, "Dr. Goran Dodig, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC Split analizira ministra i šefa braniteljskih prosvjeda".
Ostanimo, za početak, u vlastitom novinarskom dvorištu: zbog čega je ovakvo pozicioniranje i plasiranje teme svedene na dijagnosticiranje duševnog zdravlja aktera s ove i one strane prosvjeda dijela braniteljske populacije sve samo ne novinarstvo? Zato što, ma koliko se odmaknuli u tabloidnu stvarnost, ne bismo trebali zaboraviti kako je ona (isključivo tiražno) opravdana samo onoliko koliko je etična. A ne treba biti znalac novinarske (ne)etičnosti kako bi se zaključilo da je objavljivanje imena i prezimena, dijagnoza, a još manje manipuliranje njima, drastičan primjer morbidnog senzacionalizma. U tom smislu, sama ideja da se tema postavi tako da "jedan psihijatar" na stranicama novina ocjenjuje psihičko stanje dvaju javnih aktera govori o etičnom i stručnom stanju urednika. Gluposti postoje zato da ih razum odbaci, ali to se u ovom slučaju nije dogodilo, od zamisli se prešlo na realizaciju, pa je već spomenuti psihijatar javno ustvrdio kako se jednoj osobi pogoršalo stanje, pa priča svakako postaje pitanje kojim bi se trebalo pozabaviti za pitanje etike nadležno tijelo Hrvatskog novinarskog društva.
Na toj razini, svakako bi bilo zanimljivo čuti kako to da kad već medicina i novinarstvo kao temeljno pravo uključuju "pravo na drugo mišljenje", uredništvu nije palo na pamet da svoj senzacionalizam ojačaju i mišljenjem stručnjaka koji cijelu temu vidi drugačije (a u Hrvatskoj ih ima mnoštvo), osim ako im objektivnost uopće nije bilo cilj. Čija su mišljenja još konzultirali? Tko ih je sve odbio s obrazloženjem da je to što rade protivno liječničkom kodeksu? (Osobno znam tri psihijatra koja su mi to rekli.) Ako nikog nisu pitali, nemamo na djelu samo morbidni senzacionalizam nego i istu takvu politiku.
Novinari, međutim, ne mogu odgovarati za ono što je izgovorio sam liječnik dr. Goran Dodig. Za njega postoji Hipokratova zakletva i liječničko Povjerenstvo za medicinsku etiku. A on je u ad hoc-analizi psihičkog stanja ministra Matića ustvrdio:
"Njegova komunikacija poprima povremeno svađalačku dimenziju i govori u prilog tome kako su se neki simptomi PTSP-a kod Freda Matića, lagano pogoršali“, a onda suosjećajno dodaje „Matić se nalazi pod izuzetnim psihičkim opterećenjem u smislu zadovoljavanja političkih zahtjeva Vlade ali i stalnih zahtjeva branitelja".
U javnoj ordinaciji dr. Dodig potom sugerira pacijentu Matiću kako bi se trebao ponašati u odnosu na "antibraniteljske prosvjede" da bi dokazao da je zdrav:
"Trebao je stati pred te antiprosvjednike i kazati kako nitko nema pravo ići na 100 postotne ratne vojne invalide, slagao se on s njihovim zahtjevima ili ne". To što su se u antiprosvjedima nalazili branitelji, na primjer, Zoran Erceg, ni novinaru ni liječniku nije sporno.
No, ništa manju liječničku neetičnost dr. Dodig iskazao je i prema Đuri Glogoškom, predvodniku dijela branitelja okupljenih oko šatora pred zgradom Ministarstva branitelja. I njegovo stanje on javno komentira:
"Kod Glogoškog se vidi jedan nevjerojatan mir , budući da je on uvjeren u ispravnost onoga što radi", dijagnosticira psihijatar, uvodeći dosad u psihijatrijskoj praksi nazabilježenu metodu "dobrog" i "lošeg" pacijenta. Pritom, usput dodaje kako PTSP nije smetnja za obavljanje poslova, kako je to stanje i kako su oboljeli od PTSP u hrvatskom društvom stigmatizirani. Je li javno dijagnostiranje njegova nova psihoterapeutska metoda za liječenje tog poremećaja, nismo uspjeli doznati.
Nažalost, ovo nije prvi slučaj zloupotrebe psihijatrije u političke svrhe kad su posrijedi zbivanja vezana uz prosvjed dijela branitelja okupljenih pred šatorom. Riječ je o postupku u kojem je dr. Vladimir Gruden analizirao duševno stanje svoga kolege, varaždinskog psihijatra dr. Nenada Horvata. Tretirao ga je kao pacijenta, a razlog za to je bio što Horvat na prosvjed branitelja gleda drugim očima nego li Gruden.
Kao što ste primijetili, u ovom tekstu nije uopće riječ ni o Fredu Matiću ni o Đuri Glagoškom, ni o braniteljima pod šatorom, kao ni o onima okupljenim u antiprosvjedu. O tome se pišu drugi tekstovi. Ovdje je riječ samo o trima stvarima: o liječnicima koji se bave političkom psihijatrijom, o medijima koji je promoviraju i onima koji o tome šute.