Vidjet ćemo koliko će ideja izmjene dokumenata iz muškog u ženski rod ustalasati duhove, kaže indendant Marin Blažević Foto: HNK "Ivana pl. Zajca"
Da i nazivi zanimanja mogu biti svojevrsne političke poruke, pokazuje najava inicijative Hrvatskog narodnog kazališta "Ivana pl. Zajca".
Riječki HNK namjerava u službenim internim aktima kazališta sve nazive zanimanja, odnosno nazive radnih mjesta, koja su u pravilu u muškom rodu, prebaciti u – ženski. Svojevrsni je to odgovor, kako kažu u riječkom kazalištu, na ustaljenu gramatičku praksu da je muški rod norma pod kojom se podrazumijeva i muška i ženska (i treća) osoba.
Iznimke su rijetke i specifične, poput one spremačica ili pralja, što je slučaj i u dokumentima kazališta, stoji u najavi inicijative.
"Predložit ću da u svim našim internim dokumentima, poput statuta kazališta i sistematizacije radnih mjesta, sadašnja zanimanja u muškom rodu promijenimo u ženski. Zašto bi muški rod trebao biti standard?", kaže intendant Marin Blažević.
Inicijativa izmjene naziva kazališnih zanimanja bit će javnosti predstavljena danas, na Međunarodni dan žena na sjednici Kazališnog sabora, redovitom susretu publike i kazalištaraca na kojem zajednički promišljaju umjetnost, ali i širi društveni kontekst.
Tema večerašnjeg susreta je jezik i ženski rod. U suradnji s Centrom za ženske studije pri riječkom Filozofskom fakultetu razgovarat će se o tome koliko ima seksizma u jeziku, postoji li prikrivena ili otvorena mizoginija... Postoji li "ženski jezik", postoji li "muški jezik" ili samo jezik? Jesmo li drage, dragi ili dragei?
Iz krajnosti u krajnost
Iako je povod za temu jezika i upotrebe roda prigodni "osmomartovski", ambicije Marina Blaževića tu ne staju. Nije isključivo važan čin izmjene dokumenata, upozorava. Njega, kaže, u tome zanima proces i reakcija raznih aktera kojih se to tiče.
"To nije gesta, već neka vrsta projekta i pravnog performansa. Vidjet ćemo koliko će ta ideja izmjene dokumenata iz muškog u ženski rod ustalasati duhove u našoj instituciji, hoće li možda sindikat reći „bavite se nevažnim stvarima, važnije je nama povisiti plaće“. Bit će zanimljivo vidjeti i što će reći naš osnivač i vlasnik, Grad Rijeka, pa i šira zajednica. Hoće li nas prozvati zbog gubljenja vremena, nepotrebnih troškova ili će nas podržati i razumjeti", objašnjava Blažević.
Prije nego što krenu u izmjenu internih kazališnih akata i zanimanja iz muškog u ženski rod, Blažević kaže da će se savjetovati s pravnicima i s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova je li uopće moguće tako nešto napraviti.
Inicijativa riječkog HNK možda jest opravdani prelazak iz jedne krajnosti u drugu da bi upozorili na (neopravdanu) upotrebu muškog jezičnog standarda, ali postoji jasno zakonska propisana ravnoteža pri upotrebi naziva zanimanja. Stoga bi i kazalištarci mogli doživjeti packe zbog jednostrane (sada isključivo ženske) upotrebe naziva zanimanja, neovisno o njihovoj dobroj namjeri.
Jezik ne smije odobravati hegemoniju muškog modela
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić više puta je upućivala javnu preporuku uvođenja rodno osjetljivog jezika u službenu upotrebu. Obaveza upotrebe rodno osjetljivog jezika, odnosno ravnopravne upotrebe naziva u ženskom i muškom obliku, propisana je Zakonom o ravnopravnosti spolova te u dosadašnjoj Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova. Slično je i u propisima koji se tiču akademskih naziva.
U preporukama Vijeća Evrope stoji i jasna uputa: kad se muški oblik koristi kao univerzalan/rodno neutralan oblik, valja ga zamijeniti riječju koja nema nikakvu spolnu konotaciju ili upotrijebiti i muški i ženski oblik; za označavanje grupe koja se sastoji od žena i muškaraca valja upotrijebiti neutralnu formulaciju gdje god se može ili ženski i muški oblik navesti jedan uz drugi.
Ili još jasnije: "Jezik, čiji je simbolizam važan, ne smije odobravati hegemoniju muškog modela. Jezik mora biti rodno neutralan (npr. osoba) ili se odnositi na oba spola (njegov/njezin)".
Pravobraniteljica Višnja Ljubičić uz apel da se ravnopravno koriste nazivi u ženskom i u muškom obliku, ostavlja mogućnost da to u jezičnom smislu nije uvijek prihvatljivo, da u nekim primjerima to može narušiti prirodnost hrvatskog jezika i čitljivost nekog teksta. Stoga kao svojevrsno "kompromisno" rješenje navodi kao dobar običaj kada na početku nekog dokumenta stoji napomena da se svi izrazi koji se koriste u nekom tekstu, a imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, odnose na jednak način i na muški i ženski rod.
I u slučaju riječkog HNK postoji ta uvodna napomena u njihovim dokumentima, kako nam je rekao Blažević, ali to i dalje, po njegovom mišljenju, ostavlja otvorenim pitanje zašto se kroz službene akte provlači isključivo muški oblik, a ženski se podrazumijeva. Zašto ne bi bilo obrnuto?
Na Zavodu za zapošljavanje po starom
Da još uvijek ima šepanja oko službene upotrebe muško/ženskih oblika imenica, dovoljno je pogledati na web stranice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Tamo su grupe slobodnih radnih mjesta gotovo u pravilu napisani u muškom rodu: "direktori, menadžeri, čelnici", "stručnjaci iz područja informatike i tehničkih znanosti", "profesori, nastavnici i stručnjaci za obrazovanje", "uredski i šalterski službenici"... I u popisu najtraženijih zanimanja gotovo sva su napisana u muškom rodu, od konobara i kuhara do frizera i vozača, a samo je jedno – gle čuda kao i u slučaju riječkog HNK - napisano u ženskom obliku "čistačica". Istina, u oglasima za posao koriste se oba oblika, i muški i ženski, u nazivu radnog mjesta.
Dražvni zavod za statistiku još je 2008. godine objavio Nacionalnu klasifikaciju zanimanja s nazivima u muškom i ženskom rodu. Tako su i normativno, a ne samo u svakodnevnom jeziku, uvedene ženske inačice radnih mjesta, poput rudar/rudarica, miner/minerica, mornar/mornarka, lovac/lovkinja, vatrogasac/vatrogasica, bravar/bravarica, pilot/pilotkinja...
Neki isključivo muški oblici su ipak i dalje ostali, kao "drvosječa", "knjigoveža", "tekstopisac" ili "diskdžokej".
S druge strane, dio poslova i dalje su isključivo u ženskom rodu i to u pravilu ona radna mjesta koja su vrlo nisko rangirana - "kućna pomoćnica", "pralja", "glačarica", "primalja" ili "vezilja".
Diskriminacija, dakle, nije prisutna samo u aktima jedne ugledne kazališne kuće, nego i u nedorađenim jezičnim standardima koji bi se trebali upotrebljavati. Jezik možda nije ključan u emancipaciji i ravnopravnosti, ali je svakako indikator u kakvom društvu živimo.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu