"Svaka je ispovijed neobično važna, jer te priče pokazuju koliko je varljiv svaki mir i koliko malo treba da se u čovjeku probudi životinja", ustvrdio je glavni urednik Frakture Seid Serdarević Foto: Hina / Fraktura
Knjiga "Spašeni iz Zagreba" Paula Schreinera, potomka bogate keramičarske obitelji iz okolice Zaboka, a danas istaknutog talijanskog industrijalca, potresno je i iznimno svjedočanstvo o progonima Židova u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Schreiner će u četvrtak gostovati u Židovskoj općini Zagreb, gdje će predstaviti hrvatsko izdanje svoje knjige u prijevodu Suzane Glavaš i izdanju nakladnika Frakture.
"Riječ je o odlično pisanoj knjizi, jednom od rijetkih izravnih svjedočanstava o progonu Židova u Hrvatskoj i onome što se događalo u nas za vrijeme ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata", kazao je Hini glavni urednik Frakture Seid Serdarević.
U knjizi je Schreiner okupio tri svjedočanstva, "tri nevjerojatne i istinite priče" troje srodnika različite dobi iz iste obitelji, koji su bili među rijetkima iz židovske zagrebačke zajednice koji su uspjeli preživjeti holokaust.
"Schreiner je potomak slavne keramičarske obitelji Armina Schreinera, vlasnika tvornice Zagorka u Bedekovčini nedaleko Zaboka, koju mnogi Zagrepčani pamte po keramičkim pločicama kojima su popločane brojne zgrade onodobnog Zagreba", kazao je Serdarević.
Rođen je 4. studenoga 1928. u Zagrebu i jedan je od rijetkih članova svoje obitelji koji je preživio holokaust u Hrvatskoj. "Sam Schrenier deportaciju je izbjegao skriven u selu Mače, iako je triput malo nedostajalo da bude odveden, kao prije toga njegovi otac i majka, koji su skončali u ustaškim logorima smrti", napomenuo je Serdarević.
Paul Schreiner je 1951. otišao u Izrael, gdje je dovršio školovanje za inženjera keramike. Od 1960. živi u Italiji i jedan je od najvažnijih graditelja tvornica keramike diljem svijeta.
U svojoj je knjizi, uz vlastitu, okupio ispovjedi bratića svojeg oca Ive Reicha, te očeve sestrične Medee Brukner.
Oni govore o različitim aspektima holokausta u Hrvatskoj, a njihova su sjećanja istinite priče, proživljene u patnji i obilježene "čudima" koja su se pokazala odlučujućim za njihovo spasenje - biti spašen iz Zagreba značilo je ili imati ludu sreću ili prijatelje kojima se stvarno vjeruje.
Svjedočanstvo Ive Reicha odnosi se na logore Jadovno, Jasenovac i Rab, a Medea Bruckner priča o tome kako je uspjela pobjeći iz Hrvatske u Italiju.
Središnje razdoblje obuhvaćeno knjigom je ono od 1940. do 1945., no i Schreiner i Reich govore i o poslijeratnom razdoblju u Izraelu i Italiji. Knjiga sadrži i izvorna pisma koja je Schreinerov otac slao iz sabirnog logora Lobor-grad, a dokumentirana je starim fotografijama "kao dokumentacija svemu što je u priči ispričano".
"Svaka je ispovijed neobično važna, jer te priče pokazuju koliko je varljiv svaki mir i koliko malo treba da se u čovjeku probudi životinja. S druge strane, one jednako tako govore o tome kako i u najgorim vremenima postoji određena količina ljudi koji su spremni pomoći drugima", napomenuo je Serdarević.
Schreiner je knjigu napisao u osamdesetoj godini, osjetivši to u svojim poznim godinama kao obvezu spram generacija koje dolaze iza njega.
Kako sam navodi u predgovoru knjige, svojim je prisjećanjima želio opisati događaje koji su obilježili njegovu i povijest njegove obitelji, te svojim nasljednicima ostaviti sjećanje na važne događaje kojih je i sam bio svjedokom i sudionikom.