Što je prekarnost?

Neke teorije prekarnosti tvrde da koncept najamnog rada ne odgovara modernim proizvodnim odnosima, a druge da je najamni rad samo privilegija razvijenog dijela svijeta, dok periferni globalni jug mora raditi u neslobodnim oblicima rada. No svi ti novi oblici rada samo su varijacije nadničarskog rada, slično kao što je kapitalizam dosad bio sposoban razviti brojne varijacije i tako odgovoriti na pritiske i prilike okoline. Ako to ne shvaćamo, posljedice mogu biti pogrešna analiza suvremenog kapitalizma i pogrešan politički odaziv. Zato ćemo se na predavanju upustiti u kritičko čitanje teorija prekarnosti i prikazati četiri koncepta važna za buduće analize onoga što opisno nazivamo prekarnošću: višak iskorištavanja, suiskorištavanje, klasni sastav i neslobodni najamni rad.

Ovako glasi najava predavanja „Suvremene k(l)asne borbe“ koje je slovenska sociologinja, istraživačica na Mirovnom institutu i autorica niza knjiga Maja Breznik održala u petak na FALIŠ-u u Šibeniku, bazirajući ga prije svega na kritici prekarnosti i načinima kapitalističkog iskorištavanja. 

Prema njenim riječima, prekrarnost se – historijski gledano - javila kao opozicija fleksibilnosti. Podsjetila je kako je krajem 60-ih godina prošlog stoljeća nakon niza velikih europskih štrajkova kapital pobijedio radnički pokret što je za posljedicu imalo jačanje fleksibilizacije. Javlja se niz projekata u specijalizaciji poslova, jača zadrugarstvo, olakšavaju se radni uvjeti i na kraju se pojavljuje platformski rad bez šefova, u kojima radnici sami odlučuju koliko će raditi. 

Pojam prekarnosti je ideološki sublimat dvaju koncepata i razgolićuje društvene učinke fleksibilizacije. Glavno dostignuće mu je da se otresao menadžerske ideologije i prebacio pogled na radnike. Opis onoga što prekarnost jest u početku se ograničio na definiciju nesigurnog i slabo plaćenog rada, što je tek približno, kazala je.

Breznik prekarnost dijeli na četiri koncepta. Tri su već bila razrađena - višak iskorištavanja, suiskorištavanje i klasni sastav, dok je četvrti, neslobodni najamni rad, osmislila sama. Pritom ističe talijanske operaiste u razmatranju klasnog sastava. Budući da kapital više ne može disciplinirati radnu snagu to se pokušava napraviti pomoću prekarnosti što je očajni pokušaj da se kapital održi. Američki koncept podrazumijeva prekarnost kao ranjivost radničke klase. Navela je primjer Slovenije gdje strani radnici u godinu dana moraju savladati slovenski jezik, ako žele biti upisani u registar koji je pak preduvjet za socijalnu pomoć. Osnovni prigovor je išao u smjeru diskriminacije, jer su podaci kazali da su 30 posto izbrisanih bile kosovske žene. 

Zakoni svjetske kapitalističke integracije na centar utječu drugačije nego na periferiju: u državama centra uspostavljaju procese društvene i privredne homogenizacije, a u državama periferije heterogenizaciju i društveno raslojavanje. Ti učinci se u državama periferije kompenziraju pomoću viška iskorištavanja radne snage, što znači da je radna snaga potplaćena i više se ne može normalno reproducirati. Višak iskorištavanja je obilježje kapitalističkog razvoja, a ne zaostalosti periferije. No višak iskorištavanja nije samo karakteristika ovisnih privreda. Argentinski ekonomist Juan Inigo Carrera dokazao je da poduzeća s manjom koncentracijom i centralizacijom kapitala ne propadaju, kao što je to mislio Joseph Schumpeter, već pomoću viška iskorištavanja radne snage ostaju na životu i čak oslobađaju višak vrijednosti za druga poduzeća. Tako je pomogao objasniti postojanje viška iskorištavanja i u državama kapitalističkog centra.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu