Nije se još pošteno ni tinta sasušila na rezolutnoj najavi šefice diplomacije Vesne Pusić agresivnog pristupa povećanju i privlačenju investicija i predstojećem ovotjednom dogovoru o "nekim vrlo radikalnim potezima koji će olakšati privlačenje investicija i učiniti Hrvatsku zanimljivijom za investicije", a već je za nekoliko sati u medijima osvanulo kako će glavni oficir za vezu sa stranim investitorima na Zrinjevcu biti njezin zamjenik Joško Klisović. I on se odmah rastrčao po medijima objašnjavati kako će MVEP odrediti kontakt-čovjeka koji će 24/7 komunicirati s investitorima, domaćim i inozemnima, voditi u njihovo ime križarski rat s birokracijom, propisima, porezima, kompliciranom papirologijom i inim mukama po ulagačima. Zakaže li njihov čovjek na terenu, vanjskopolitički doministar osobno će se staviti na uslugu zainteresiranim ulagačima, a po potrebi i sama ministrica, čak i Vlada, dogori li do noktiju.
Prošli je tjedan, naime, Savjet Povjerenstva za internacionalizaciju gospodarstva Hrvatske održao prvu sjednicu na kojoj je Klisović prezentirao Akcijski plan gospodarske diplomacije koji bi imao dovesti do svetog grala investicija.
U smiješnoj zemlji poput Hrvatske u kojoj se povjerenstva za sve i svašta štancaju kao na traci vijest o povjereniku za investitore ne bi bila vrijedna ni bilježenja da glavni čovjek u toj komičnoj priči nije upravo Klisović. Čovjek će početkom svibnja proslaviti prvu godišnjicu žestoke blamaže u Kazahstanu, kada, kao voditelj službenog posjeta hrvatskog gospodarskog izaslanstva, u intervjuu tamošnjoj novinskoj agenciji nije znao odgovoriti na pitanje što bi u Hrvatskoj moglo biti interesantno za kazahstanske gospodarstvenike. Klisović je tada usred Astane suvereno, potpuno pripremljen za svoj posao, odgovorio: "Nažalost, ne mogu odgovoriti na to pitanje, jer mi treba više vremena da bih vam pribavio više informacija o širem području interesa za kazahstanske gospodarstvenike u Hrvatskoj". Tipično za nesposobne hrvatske političare, stao se odmah po medijima pod kontrolom vladajućih vaditi kako je pogrešno shvaćen, interpretiran ili što već.
I nije to jedina bizarnost u vezi s Vladinim tlapnjama o investicijama, pogotovo stranima. Upravo je Vesna Pusić početkom siječnja 2012. godine praktički ukinula gospodarsku diplomaciju da bi je sada proglasila ultimativnim spasom za Hrvatsku. Podsjetimo, naime, kako je upravo ona "stornirala" pet trgovinskih atašea koje je Ministarstvo pod palicom njezina prethodnika Gordana Jandrokovića izabralo na javnom natječaju, i to samo pet mjeseci nakon što su preuzeli dužnost. Prema zamisli tadašnje Vlade, upravo su oni, kao specijalisti za gospodarstvo, trebali iz Beča, Ljubljane, Milana, Münchena i Chicaga privlačiti u Hrvatsku strane investicije, a istodobno hrvatskim poduzećima dati ruke u proboju na strana tržišta. Ministrica Pusić bila je stava kako se upravo veleposlanici, neovisno o stručnosti, trebaju baviti gospodarstvom, dok bi se svega nekoliko njih bavilo politikom, pa su joj stoga trgovinski atašei bili suvišni. S obzirom na dinamiku promašenih odluka i poteza, očekujemo da će najdulje za godinu dana, kada rezultata ne bude ni za lijek, i povjerenik za investitore tiho odjahati u suton i ući u tužnu kukuriku-povijest.