Hrvatskoj nedostaju podaci o pobačajima i njihova analiza, nema podataka o korištenju „pilule za dan poslije“, nema evidencije o pobačajima nakon 10. tjedna trudnoće ni koliko ima silovanja koja su završila prekidom trudnoće Foto: HINA/Damir SENČAR
Nakon što je Ustavni sud u ožujku odbacio prijedlog za ocjenu ustavnosti tzv. zakona o pobačaju iz 1978. godine i potvrdio da žena sama do kraja 10. tjedna trudnoće može odlučiti o tome hoće li nastaviti trudnoću ili ne, uz preporuku da Sabor u roku dvije godine mora donijeti poboljšani zakon, pomalo kreće rasprava u javnosti u kojem bi smjeru trebala ići nova zakonska rješenja .
I dok konzervativni prolajferi organiziraju peticiju protiv pobačaja i najavljuju uličnu akciju „Hod za život“, liberalne udruge pokušavaju potaknuti raspravu utemeljenu na znanstvenim činjenicama i prihvaćenim međunarodnim standardima.
Za razliku od onih koja svoja vjerska uvjerenja uvijaju u plašt emocija i poruka poput „zaštite života od začeća pa do prirodne smrti“, udruge koje se zalažu za pravo žena na privatnost i odlučivanje u o svojem tijelu upozoravaju da bi budući zakon koji će regulirati pobačaj morao omogućiti ženama pravovremen i neometan prekid trudnoće uz nadzor države, bez restikcija i uz jasno reguliranje prava liječnika na prigovor savjesti. U tome se pozivaju na Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena te na stavove Evropske komisije i niz presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Lažni mitovi
„Restriktivni zakoni ne dovode do smanjenja stope pobačaja, nego samo pobačaj smještaju u ilegalu“, upozorila je ginekologinja Jasenka Grujić na okruglom stolu „Zakon o pobačaju za 21. stoljeće“ u organizaciji Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) i Inicijative liječnika/liječnica za reguliranja prava na priziv savjesti u medicini.
Ginekologinja Grujić upozorava da se u našoj javnosti uporno proturaju neki mitovi koji nisu istiniti i koje je znanost opovrgnula.
„Ne postoji povezanosti raka dojke i pobačaja, kao što ni mentalni problemi nemaju veze s pobačajem. Pobačaj također ne utječe na kasniju pomogućnost zanošenja. Pokušava nam se proturiti i priča o tome osjeća li fetus bol. Moramo biti svjesni da se tek od 10. do 17. tjedna razvijaju začeci živaca, u 19. tjednu srednji mozak može procesuirati te osjete, a tek 24. tjedna nastaju veze koje omogućuju percepciju boli“, objašnjava ginekologinja.
Edukacija, ali ne i obavezna savjetovanja
Sve su glasniji i oni koji se zalažu za svojevrsni period čekanja kod ranih trudnoća, odnosno obavezne edukacije i informiranja žena prije nego se odluče na prekid trudnoće. Ginekologinja Grujić rezolutno je protiv takvog odugovlačenja i vršenje pritisaka na ženu, posebno miješanja treće osobe koja bi joj nametala svoja (vjerska) uvjerenja.
„Protiv sam odlaganja, mandatornog čekanja prije zahvata, jer čim se pobačaj vrši u kasnijoj fazi, mogućnost komplikacija je veća i rizici rastu. Osim toga, nametnuto savjetovanje diskvalificira ženu kao kompetentnu osobu. Američko društvo ginekologa i opstetičara smatra da pobačaj treba biti predmet o kojem raspravljajaju i kojeg rješavaju isključivo liječnik i žena, bez uplitanja treće osobe“, upozorila je liječnica Grujić i dodala da „žena nije lutka, ima pravo na svoju autonomnu odluku. Pitanje pobačaja počinje edukacijom, a završava kontracepcijom“.
Da je bitna edukacija, i to od najranije dobi, upozorava i ginekolog Dubravko Lepušić. Zdravstveni odgoj u školama, u okviru kojeg je i edukacija o spolno odgovornom ponašanju, još uvijek ovisi o ravnatelju škole ili pojedinom nastavniku, upozorio je. Istodobno, mladi u Hrvatskoj tri puta manje koriste kontracepcijske pilule od njihovih vršnjaka u drugim evropskim državama, u Hrvatskoj samo 12 posto adolescenata, a u Evropi u prosjeku njih 35 posto.
„Interes svakoga društva je imati educirane ljude. Vlastiti izbor mlade osobe mogu učiniti samo onda ako imaju znanje. Nema mjesta političkoj i religioznoj agitaciji u javnim školama, prijenos znanja mora biti za sve isti, vrijednosno neutralno i bez diskriminacije“, upozorava ginekolog Lepušić.
Regulirati priziv savjesti
Priziv savjesti liječnika još je jedna neuralgična točka vezana za pobačaj. U Hrvatskoj je posljednjih godina sve teže dostupna usluga indiciranog prekida trudnoće u javnim bolnicama, jer sve više liječnika i drugog zdravstvenog osoblja ulaže prigovor savjesti. Novi zakon trebao bi jasno regulirati tko, pod kojim uvjetima i kada može izrazizi priziv savjesti te jasno definirati procedure za to, na što su višekratno do sada upozoravale pučka pravobraniteljica Lora Vidović i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
No za sada, čak i liberalniji stručnjaci nisu za potpunu zabranu priziva savjesti zdravstvenog osoblja, u ovom slučaju ginekologa, kao što je to u Švedskoj, Finskoj, Češkoj i Bugarskoj, ali se zalažu za transparetnije i jasnije zakonsko rješenje.
Umirovljena pedijatrica Gorjana Gjurić upozorava da je prigovor savjesti zdravstvenog osoblja uveden 2003. godine Zakonom o liječništvu, a da do danas mi nemamo o tome osnovne podatke, a ni pravo liječnika nije uravnoteženo s pravom pacijenata na zahvat.
Ne zna se ni koliko imamo 'prizivača savjesti', tko su oni, gdje rade, kako su raspoređeni, koliko su osoba odbili, jesu ih pravodobno informirali o pravima i usmjerili na druge liječnike i slično.
„Nužno je zakonom regulirati čitav postupak, po uzoru kako je to u slučaju prigova savjesti kod služenja vojnog roka. Mora postojati jasno propisana porcedura u slučaju priziva savjesti u zdravstvu. Kome se upućuje priziv, tko ga odobrava, eventualna mogućnost žalbe. To je važno zbog organizacija zdravstvene službe. Trebao bi postojati registar, a pacijenti bi morali biti informirani“, smatra pedijatrica Gjurić.
Goluža odslušao bez komentara
Općenito, Hrvatskoj nedostaju podaci o pobačajima i njihova analiza. Nema podataka o korištenju „pilule za dan poslije“, nema evidencije o pobačajima nakon 10. tjedna trudnoće ni koliko ima silovanja koja su završila prekidom trudnoće
„Kad generalno gledamo, mi imamo nisku stopu od 8,5 prekida trudnoće na 1000 žena, ali kad bolje razmotrite vitalne statističke podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo vidite da tamo nedostaju neke ključne stvari. Istodobnom ne brinemo što je upotreba kontracepcije užasno niska, te što je u 20 godina porasla stopa spontanih pobačaja za više od 30 posto“, rekla je ginekologinja Jasenka Grujić na skupu „Zakon o pobačaju za 21. stoljeće“. Prema njezinom mišljenju, treba uvesti obavezu prijave svih pobačaja HZJZ-u, a sve troškove treba snositi HZZO, što bi omogućilo pristup legalnom prekidu trudnoće svima , bez diskriminacije i država bi imala potpuni nadzor nad postupkom.
Inače, dvosatnu raspravu pažljivo je iz prvog reda pratio i bilježio Trpimir Goluža, predsjednik Hrvatske liječničke komore. Novinari su ga poslije pitali za komentar vezano za priziv savjesti liječnika, ali je odbio išta reći pravdajući se da je došao „samo slušati, a ne nešto izjavljivati“. Na našu primjedbu da se i u raspravi čuo poziv stručnim udrugama da se uključe, Goluža je nam je u prolazu dobacio da se obratimo Hrvatskom liječničkom zboru.
„Oni imaju stručna društva, a mi smo Hrvatska liječnička komora, to je sasvim nešto drugo“, podučio nas je Goluža o 'stručnosti' liječničkih organizacija. Pri tome je ipak dometnuo da će i Komora „aktivno participirati“ kada bude gotov prijedlog zakona. Tada će im se valjda aktivirati 'stručnost'.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu