Portal Forum.tm kreće s novom rubrikom u kojoj će svaki tjedan objavljivati poeziju po izboru pjesnika, kritičara i prevoditelja Miloša Đurđevića. Njegov prvi odabir su pjesme Predraga Lucića, koji je, osim što je bio vrstan novinar i satiričar, i sjajan pjesnik.
Predrag Lucić (1964 – 2018)
Filter Jugoslavija
Na crvenoj kutiji Filter Jugoslavije
Tutunskog kombinata Prilep
Istim slovima novo ime piše
Umjesto Jugoslavije
Oriental
Kako sad da objasniš braći
Koja oštre glogove kolce
I od Potkorena do Gevgelije
Zabadaju ih u mrtvo joj tlo
Da više ne možeš doći pred trafiku
Pitati Jugoslaviju i šibice
Da više nigdje
Ali baš nigdje
Ne pali taj prastari štos
Pa da se ostave pepela njenog
Jer Jugoslavija više
Ne može otići nigdje
Ne može nikamo
Ne može nikud
Ne može čak ni u dim
Çok seni severam
Ako ne dočekam Petrovdan
A ti
Ti udaj se ponovo
I svadba nek bude galička
Pa da te čujem ljepoto
Na groblju kad krene teškoto
Site momčinja pokojni
Ja možda mrtav možda pjan
Ležim tu pod lažnim imenom
Atanas Parahodotov
I dok mrtve svatove dozivaš
Ja ustat ću iz groba tuđega
Ako mi kažeš znaš ti već šta
Ako kažeš mi ko Nina Spirova
Ako kažeš mi
Çok seni severam
Širok sokak
Milton Manaki
U unakrsnoj vatri
Brončanih partizana
I vitezova Jedija
Traje rat zvijezda petokraka
I Lucasovih zvjezdanih ratnika
Osveta Sitha
Ili
Osveta Tita
Pa tko se osveti
Kad je najnapetije
U kadar ulazi
Nekakav štajaznam
Ni partizan ni vitez
Nekakav primjerak vrste
Poprilično dežmekast
Tu je slovenski konzulat
Viče
Nije dopušteno snimanje objekta
Spuštam aparat i pitam
Je li Manaki
Jesi li čuo budalu
Manaki ne trza
Šuti
I hvata svoju sliku
Jer možda zna
Možda zna
Da taj dan će doći
Kad će mu otpravnik poslova neki
Konfekcijskim kazati glasom
Kameru svoju da skloni
I iz sigurnosnih razloga
Odmah da se makne
Manaki
Sve je spremno za posljednju sliku
Budala tek što ne uleti u kadar
A ja sve nešto se bojim
Da i Sudnji dan bit će takav
Da doći će nekakav tamo
Niži pristav iz ureda Svetoga Petra
I narediti da svi se raziđu u miru
Jer nitko nije prijavio nikakav skup
Ni u Kedronskoj dolini
Ni iznad nje
Ni na Maslinskoj gori
Ni pred Vratima milosnim
I anđeli da lijepo se mole
Da sklone tu razapetu žicu
Jer dođe li im komunalni redar
Vidjet će i svoga Boga
I Sudnji će vidjet mu dan
Çok seni severam – na turskom, "jako te volim", inače refren makedonske narodne pjesme "Snoshti zaminav pominav" koju izvodi Nina Spirova.
Galičko – po Galičkom vjenčanju koje se održava u Galičniku (na nadmorskoj visini od 1.600 m, na planini Bistra u zapadnoj Makedoniji) na dan Svetog Petra, 12. srpnja, kada "mladenka" hoda po groblju i zaziva svog umrlog dragoga neka ustane i s njom pođe na "vjenčanje".
Atanas Parahodotov - Atanas je izmišljeno ime, a Parahodotov je "prezime" izvedeno iz riječi "parahodot", parobrod na makedonskom, spominje se i u makedonskoj narodnoj pjesmi "Parahodot".
Širok Sokak – glavna ulica u Bitoli u kojoj se nalaze brojni konzulati i veleposlanstva.
Milton Manaki (1882-1964) – Makedonski sineast, pionir negdašnje jugoslavenske kinematografije. Njegov spomenik nalazi se u Bitoli, gradu u kojem je rođen i u kojem je umro.
Poezija Predraga Lucića godinama je nastajala praktički mimo svih konvencija i pravila usvojenih u suvremenoj, recimo tako, regionalnoj poeziji. Visoko razvijena tehnika gradnje pjesme kao zaokružene cjeline odnjegovana je u području koje je paralelno funkcioniralo i razvijalo se sa Feralom, isprva satiričnim podliskom tjednicima i dnevnim novinama, da bi potom u vremenu obilježenom tjednikom Feral Tribune dosegnula i bitno razgradila jednu novu sadržajnu razinu.
Lucićeva poezija u tom je kontekstu odmah prepoznata po snažnom satiričkom naboju, kao bespoštedno parodiranje nebrojenih zgoda i situacija iz dnevne političke zbilje, i njenih u pravilu mračnih aktera, političkih moćnika sa svitom svojih ulizica, koji su u Lucićevim rugalicama uvijek dobivali neuvijen odgovor i zaslužen komentar za svoje bizarno nekontrolirane, a često i potpuno nerazumne političke postupke. Taj dio njegova pjesničkog opusa, koji je i dalje otvoren za uredničke obrade i svakako kritičke analize, objavljen je u nekoliko pozamašnih knjiga, od kojih je zadnja tiskana Gusle u magli (2013), u podnaslovu "čitanka za prirodu i društvo za III. razrede glazbenih, književnih i medicinskih škola".
Britkost Lucićeve poetike omogućena je inventivnom razradom jedne uvelike zapostavljene jezične dinamike, koja je u svom punom obliku sastavnim i nerazdvojnim dijelom specifično mediteranskog, dalmatinskog urbanog okruženja. Uzimajući opća mjesta iz tzv. niske i visoke moderne kulture, u rasponu od referenci na svima poznate pjesnike do medijski korištenih sadržaja, Lucić je u svojoj ne-satiričkoj poeziji kao malo koji hrvatski pjesnik uspio u melankolično jezgro pjesama unijeti aktualnost i autentičnost. Na primjer, u pjesmi "Filter Jugoslavija" govori o tome kako novi naziv cigareta otisnut starim fontom na kutiji može više reći o recentnoj povijesti jugoistočne Europe negoli desetine knjiga i studija.
Miloš Đurđević