Svi Milanovićevi zviždači

Šutnja i nečinjenje s Iblerova trga pokazuje da SDP-ovci ne samo da nisu drugačiji od HDZ-ovaca, nego jedva da su i drugi. I da je s Milanovićevom „okupacijom“ Iblerova trga nepovratno u zaborav pala ona Račanova – „izbore smijemo izgubiti, ali obraz ne“. Tako je naš premijer ostao bez mirnog i spokojnog dugog ljetnog odmora. Dok planduje po debelo povlaštenim cijenama u državnim rezidencijama, sa svojim prijateljima tajkunima i bankarima može unedogled razglabati koji će mu zviždači prije „doći glave“ – oni iz Knina, iz Rijeke ili iz Vukovara. Ima veliki izbor

Trebao je to biti jedan dug, lijep, opuštajući ferragosto.

Barem je to tako sebi zamislio predsjednik Vlade Zoran Milanović, kao da je na čelu Zemlje Dembelije, a ne države koju su neki dan, baš kad se izvršna vlast rastrčala po jadranskim destinacijama, kreditne agencije još dublje zakucale u rejting „smeća“, bez nade u skoru, barem zericu bolju perspektivu. Razumniji i odgovorniji premijeri diljem meridijana i paralela svoje su odmore sveli na minimum, ako ne i potpuno odustali od njih, duboko razumijevajući da je dogorjelo do noktiju i da se odmor treba zaslužiti dosezanjem nekih, bilo kakvih rezultata.

Je li to zbog dezorijentacije od nesnosnih vrućina ili ipak opasne faze poricanja vlastite neučinkovitosti koja je uglavnom rezultat nesposobnosti, najvažniji čovjek u državi svoj je kabinet raspustio na tri tjedna i odlučio se razbaškariti po državnim vilama diljem obale i uživati u njima, i to - ne treba sumnjati - u društvu vodećih tajkuna i bankara.

Ali, avaj, ovoga mu je kolovoza grah loše pao. Izviždalo ga i izvrijeđalo u Kninu kao nikoga nigdje do sada. Nije mu pomoglo ni intenzivno alfamužjačko druženje s Antom Gotovinom, o čemu sustavno brižno izvještavaju premijerovi bilteni, nesvjesni da to nekritičko javno obožavanje generala nije zarazno, ni prenosivo, pogotovo ne na nekoga bez mrve karizme, duha i šarma, još manje na čelnika bez bilo kakvih rezultata. Pa se njegov odani pobočnik, odnedavna iz nikome razumljivih razloga i potpredsjednik Vlade, ministar policije Ranko Ostojić odlučio na prekomjerno granatiranje zviždača i hapšenje svih onih koji su bukom, dernjavom i urlanjem na kninskom zvizdanu doveli u pitanje Milanovićev lik i djelo.

Vidjevši da vrag vrlo lako može odnijeti šalu onih koji ne razumiju da posao državnih dužnosnika podrazumijeva i neugodno trpljenje negodovanja na javnom mjestu, i da se to samo njemu može obiti o glavu, premijer je priopćenjem odlučio zaustaviti hapšenja.

Da je sve zlo u tome, premijer se za bogatom trpezom mogao bezbrižno s Tedeschijem upustiti u analizu je li mu sin na tajkunovim tvorničkim trakama beznadna lijenčina ili, šarafeći bočice Cedevite, što mu je dobrohotni tajkun velikodušno omogućio, pokazuje da zaslužuje džeparac koji mu isplaćuje i da će izrasti u vrijednog mladića s visoko razvijenim radnim navikama. Šansu da iskažu svoje radne navike ipak nije, niti će u dogledno vrijeme dobiti stotine tisuće mladih ljudi. Tko im je kriv što im je tata nesposoban pa ne ljetuje s tajkunima.

Premijera su istodobno zadesile i (za sada) dvije nezgodne informacije o mogućim koruptivnim radnjama njegovih važnih ljudi, jednoga na čelu Ministarstva financija, drugoga na čelu Grada Vukovara, ali o tome iz Banskih dvora nit' pisma, nit' razglednice. U reštu je, zbog korupcije i pogodovanja, završio tek vrh PU Vukovarsko-srijemske županije, sve redom SDP-ov kadar, ali s premijerovih visina to je tek sitna boranija nevrijedna sekunde njegove pažnje, pa je ostavio Dragovanu da se bakće svojom nestašnom ekipom. Nisu se oglasili čak ni dežurni prokazivači HDZ-a kao zločinačke organizacije, mafijaškog legla i izvora svih zala i korupcije, Željko Jovanović i Nenad Stazić. Vijesti očito sporo putuju do plažice na Vangici za sedam kuna dnevno.

Linića je zviždačica Mirja Tomas prozvala da je prije 11 godina primio mito u tisućama dolara na inozemni račun za pogodovanje u privatizaciji Jadranskog pomorskog servisa. Ministar financija suvislog objašnjenja nije dao, osim što se obrušio na portal koji je prvi objavio priču. Još je manje suvisao u svojoj obrani da je pokušao podmititi HDZ-ovu vijećnicu Mariju Budimir bio gradonačelnik Vukovara Željko Sabo, nudeći joj brda i doline, ali i priličnu količinu novca za presudni, 13. glas u Gradskom vijeću Vukovara.

Sabo je do te mjere bio nemušt u svom izvrdavanju da se od njega ogradio čak i vukovarski SDP, tvrdeći da od njih nije dobio mandat za pregovore s bilo kojim vijećnikom te sazivajući sjednicu na kojoj će Sabo morati dati neke odgovore. Premda su se SDP-ovi mediji upeli objašnjavati kako „politička trgovina nije mito“, i da je riječ o normalnim procesima u nedefiniranim političkim situacijama, Sabo je u objavljenoj kompromitirajućoj snimci HDZ-ovki objašnjavao kako ima „sponzore spremne platiti i 50 tisuća kuna za vijećnićki mandat“.

Negdje u zraku ostalo je lebdjeti tko su i što ti sponzori uplatom od 50 tisuća kuna Sabi za prevlast u gradu zauzvrat dobivaju – poslove u gradu bez javne nabave, pogodovanje u natječajima, prednosti i privilegije bilo koje vrste? A navodno nije Budimir jedina kojoj je Sabo prišao s „nemoralnom ponudom“, samo je za sada jedina odlučila biti politička zviždačica.

SDP-ovci su se posakrivali u mišje rupe, tako da ne možemo od njih čuti objašnjenje po čemu se Sabov postupak razlikuje od HDZ-ove kupovine većine u karlovačkom vijeću za 20 tisuća kuna mjesečno HSU prije osam godina. Tada su naši vrli esdepeovci bez glasa ostali derući se o HDZ-ovoj političkoj korupciji. Kao i kada su prije 11 godina Buković i Šporer odbacili dresove HSS-a i kao nezavisni podupirali HDZ-ove odluke, za što su zauzvrat bili nagrađeni čelnim mjestima zagrebačkih bolnica, u skupštini Dinama, ali i obnovom vikendice javnim novcem, za što je Šporer odgulio i godinu i pol dana zatvora.

Šutnja i nečinjenje s Iblerova trga pokazuje da SDP-ovci ne samo da nisu drugačiji od HDZ-ovaca, nego jedva da su i drugi. I da je s Milanovićevom 'okupacijom' Iblerova trga nepovratno u zaborav pala ona Račanova – „izbore smijemo izgubiti, ali obraz ne“. Tako je naš premijer ostao bez mirnog i spokojnog dugog ljetnog odmora. Dok planduje po debelo povlaštenim cijenama u državnim rezidencijama, sa svojim prijateljima tajkunima i bankarima može unedogled razglabati koji će mu zviždači prije 'doći glave' – oni iz Knina, iz Rijeke ili iz Vukovara. Ima velik izbor.