Tek nas čeka veliki val deložacija iz stanova u režiji banaka i politike

"Živjeli smo u podstanarstvu 20 godina i da nije bilo 'Čačićevih stanova' nikad si ne bismo mogli priuštiti vlastiti stan. Bilo je teško, jer smo prilikom sklapanja ugovora o kreditu morali imali novac za učešće, ali smo se nekako snašli. Rata kredita za stan od 60-ak kvadrata iznosi nešto manje od 2000 kuna, ali se zgrada sada mora obnoviti (nakon 11 godina, op. au.), pa će nam pričuva sa 100 narasti na gotovo 500 kuna. Zgrada nije kvalitetno napravljena i od početka neprestano imamo nekakve probleme, a sada moramo obnoviti fasadu, postaviti bolju izolaciju, srediti terase", ispričala nam je jedna otočanka, koja je, kako kaže, unatoč svim tim problemima, imala sreću što su uopće ušli na listu za te stanove.

Mnogi to nisu uspjeli, jer se nije ocjenjivao socijalni status kandidata, nego su se gledale godine prebivališta na otoku. Tako su najveći broj bodova dobivali oni koji su tamo rođeni, a ne oni kojima je stan stvarno potreban, pa su s liste ispadali i samohrani roditelji s dvoje i više djece. Bilo je onih koji jeftino kupili stan i sada ga iznajmljuju, a sami su ostali živjeti kod roditelja.

Ni kredita ni stana

Druga naša sugovornica, koja je također željela ostati anonimna, u Zagrebu nije imala sreću kupiti stan po povlaštenoj cijeni jer u vrijeme kada ga je kupovala (prethodno je također više od deset godina bila podstanarka), nije bilo "Čačićevih stanova". Kupila je stan od 40-ak kvadrata na rubu Zagreba, jer si nije mogla priuštiti cijenu od 2000 eura i više, koliko se tada plaćao četvorni metar stana u širem gradskom centru.

Rata kredita za taj, "jeftiniji" stan danas iznosi 530 eura. Zbog pada plaća i standarda posljednjih sedam godina, nije sigurna koliko će još dugo moći plaćati ratu kredita, iako radi dva posla.

"Kada izračunam koliko sam novca banci već uplatila, ispada da sam gotovo u potpunosti otplatila ono što sam dobila, ali kredit je na 30 godina i po računici banke, ja sam tek nedavno počela otplaćivati glavnicu kredita. Nešto više od pet godina otplaćivala sam samo kamate", izračunala je ova Zagrepčanka. Dodaje da se na kredit odlučila jer je s djecom uglavnom stanovala „na crno“, zbog čega je imala niz problema. Stanodavci nisu htjeli prijavljivati podstanare jer su tako izbjegavali plaćati porez, a možda su imali i neke beneficije na temelju osnovnih primanja. Ona kao podstanarka čak dvije godine nije mogla dobiti ni karticu tekućeg računa jer joj je banka nije htjela poslati na adresu koja je drukčija od one na osobnoj iskaznici.

Ustav kao mrtvo slovo na papiru

Osim što je bila stalno u prekršaju zbog stanovanja na crno, kaže da je bila i u stalnom strahu od izbacivanja iz stana iako je uredno plaćala podstanarstvo. "Najgore mi je bilo zbog djece: taman kad bi se navikli na jedan kvart, školu i prijatelje, morali bismo se seliti dalje. Htjela sam djeci osigurati mir i stabilnost i zato sam se odlučila na kredit. Nisam znala da nakon toga slijedi recesija i stalni strah kako ću platiti ratu kredita", kaže danas.

Ova dva slučaja ne samo da pokazuju trajnu nesigurnost onih koji su podigli stambene kredite, nego i nedostatak stambene politike koja podrazumijeva Ustavom zajamčena jednaka prava za sve građane. Da je to pravo samo mrtvo slovo na papiru, pokazuje i istraživanje profesora Gojka Bežovana s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koje je dostupno i na internetu.

Ovaj vodeći stručnjak za socijalnu politiku istražio je stambene politike koje su inače sastavni dio socijalne politike, u razdoblju od 1880. do 2006. godine i već tada zaključio da "stambena politika početkom 1990-ih postaje područje socijalne politike iz kojeg se povlači država. Tržište i špekulantski interesi investitora, bez odgovornosti države za stambeno zbrinjavanje građana, produbili su stambenu krizu".

U detaljnom opisu zloupotreba otkupa bivših društvenih stanova, odnosno kako je potrošen novac koji je nakon otkupa trebao biti usmjeren u stambenu politiku, kao i drugim zloporabama sustava (stanove po povlaštenoj najamnini dobivali su razni dužnosnici…), vidljivo je da Hrvatska od osamostaljenja do danas nije imala politiku koja je zaista brinula o stvarnim potrebama građana, a povremeni izleti u nazovi socijalno stanovanje ili lakšu otplatu kredita ne mogu se tretirati kao ozbiljna politika jer je bilo puno zloporaba.

Zarada preko naših leđa

"Razvojna banka Vijeća Europe Hrvatskoj je u više navrata kroz program CEBA nudila mogućnost vrlo jeftine gradnje socijalnih stanova i stanova za iznajmljivanje, međutim nijedna Vlada dosad nije prihvatila mogućnost izgradnje takvih stanova. Iz Europe su 2008. stizala upozorenja da će doći do nekretninskog balona i dužničkog ropstva velikog broja građana, ali službena je politika, umjesto da kvalitetnom stambenom politikom prevenira taj problem, kao i sve godine ranije – radije podržala špekulativne kredite koji su se nudili građanima. Vlada, odnosno političari koji su to podržali, bili su za to nagrađeni", smatra Bežovan.

Dodaje da građane tek čekaju problemi jer "banke nisu spremne ispuhati nekretninski balon, a Vladu ni ostale političare nije briga za probleme koje ima više od 320.000 građana, koji su velikim dijelom blokirani upravo zbog stambenih kredita".

Bežovan ocjenjuje da su u posebno bezizlaznoj situaciji dužnici u švicarskim francima, jer ljudi kredite otplaćuju, a glavnica stalno raste. Smatra da tek slijedi val deložacija vrlo velikog broja građana, a situaciju u kojoj mladi bez posla moraju živjeti s roditeljima i nakon 30 godina ocijenio je patološkim procesom iz kojeg je teško pronaći izlaz.

Država ne vadi glavu iz pijeska

"To je društvena kriza u kojoj će se mnogi brakovi raspasti i u kojoj će mnogi završiti na stranputici. Država bi se napokon trebala početi baviti tom temom", rekao je Bežovan.  

U nekim sretnijim zemljama, poput Danske, ljudi uopće ne moraju podizati stambene kredite, osim ako ne žele poseban luksuz. Mogu, dakle, cijeli život živjeti u stanu koji unajme od grada po zaštićenoj najamnini. Novac koji bi inače uložili u stambeni kredit mogu uložiti u obrazovanje, putovanje, bolji standard za djecu… Za budućnost ne moraju brinuti jer ako sve uredno plaćaju, te stanove pod istim uvjetima mogu naslijediti i njihova djeca ako to žele.

Sve to mogla je imati i Hrvatska. Europa je, kaže Bežovan, upozoravala i nudila jeftin novac za gradnju takvih, ali i socijalnih stanova za čije se dobivanje u Hrvatskoj čeka deset i više godina. U Njemačkoj, podsjećamo, takav stan socijalno ugroženi građani dobiju odmah ako imaju uputnicu Centra za socijalnu skrb da im je hitno potreban smještaj.

Tadašnjoj HDZ-ovoj vladi nije bilo zanimljivo prihvatiti pomoć Europe. Očito je bilo isplativije biti u dobrim odnosima s bankama, ali i omogućiti lokalnim šerifima da mešetare građevinskim zemljištima. Uz to, Razvojna bi banka kontrolirala kako se troši taj novac, a to očito mnogima nije odgovaralo. Aktualna je Vlada bila najavila promjenu smjera i obećavala da će potaknuti gradnju stanova za unajmljivanje. Dokle se, međutim, došlo s planovima nismo uspjeli doznati jer od Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama nismo dobili odgovor na upit o mogućnostima unajmljivanja stanova po zaštićeni najamninama, kao ni o planovima za njihovu gradnju.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija