Tri majmuna i jedan premijer

Facebook objava jednog malog riječkog kafića neuobičajenog imena „Three Monkeys“ („Tri majmuna“) čiji je vlasnik Tomislav Kovačević frustriran zatvorenim lokalom prije desetak dana upozorio sve članove, glasače i simpatizere HDZ-a da ne dolaze u njegov kafić, izazvala je žestoku reakciju premijera Andreja Plenkovića koji ju je usporedio ni manje ni više nego s – terorističkim napadom Danijela Bezuka na zgradu Vlade.

U statusu je Plenković prozvan da – premda anemičan – grčevito brani tekovine HDZ-a, da je Hrvatska sustavno i sistematski osiromašena zemlja, da je stanje bezizlazno, da je „krađa svih oblika temeljni cilj većine članova i simpatizera stranke“, da HDZ-ovci svakoga tko ne razmišlja poput njih nazivaju srbočetnicima i komunistima, spominjući ali i vrijeđajući usput brojne HDZ-ovce svjestan, kako je rekao, da će pismo izazvati reakciju i da će postati državni neprijatelj broj jedan.

I zaista, premda društveno marginalan, status poslan iz „Tri majmuna“ toliko je duboko uvrijedio Plenkovića da je tretman prema HDZ-ovcima usporedio s onim kakav u Hrvatskoj već 30 godina doživljavaju Srbi. Židovi i Romi. Zapitao se premijer hoće li, nakon što se pucalo na Vladu i zabranilo im se piti kavu u „Tri majmuna“, HDZ-ovce uskoro mlatiti letvama po ulici, pa je rekao i da je do puščanog napada došlo jer je HDZ u koaliciji sa SDSS-om.

Njegove izjave imaju niz problema. Ako je razlog Bezukovog terorističkog čina koalicija HDZ-a sa SDSS-om, premijer je po logici stvari već odavno trebao reagirati i promijeniti društvenu klimu u kojoj koalicija s jednom parlamentarnom strankom navede mladića da kalašnjikovom puca po Markovom trgu. Ako je uistinu tako i ako se najjača stranka u Hrvatskoj može dovesti u pitanje zbog suradnje sa Srbima, što onda mogu očekivati u samom SDSS-u? Da se svako malo ispred njihovih prostorija okupi skupina ustaški nastrojenih ljudi koji pale Novosti? Da se SDSS naziva četničkom strankom? Da se ustaška znamenja pod kojima su ubijani Srbi u Drugom svjetskom ratu – usprkos načelnoj zabrani - pojavljuju praktički na svakoj manifestaciji na kojoj se obilježavaju događanja iz rata? Da Srbi po Baniji, Kordunu, Lici i Dalmaciji žive bez struje i vode kao u 19. stoljeću. Da kandidat HDZ-a za zagrebačkog gradonačelnika Davor Filipović prije neki dan osudi upotrebu ćirilice (za koju ponosno kaže da je ne zna) na transparentu „Bećarac“ povodom smrti Đorđa Balaševića  i upozori da se u Hrvatskoj treba koristiti službeno pismo.

Sve ovo nije naša izmišljotina, nego tek zagrebana situacija u kojoj Srbi u Hrvatskoj žive, što i Plenković jako dobro zna, baš kao što zna da dobar dio krivnje za to dolazi upravo zbog dugogodišnjeg stava HDZ-a prema srpskoj zajednici koji je, valja i to reći, Plenković znatno otoplio u odnosu na svog prethodnika Tomislava Karamarka.

Uspoređivati HDZ-ovce sa Srbima, Romima i Židovima, a samim tim i njihovim stradanjem u Drugom svjetskom ratu primjer je dubinskog neshvaćanja pozicija u društvu. S jedne strane, najveća stranka u Hrvatskoj s 220.000 članova koja se diči zaslugom za osnivanje države i - uz dva prekida - 30 godina po vlastitim mjerilima vlada Hrvatskom, a s druge tri manjinske nacionalne zajednice koje su u proteklih sedam desetljeća više nego prepolovile svoj broj i to upravo zbog diskriminacije kojoj su bili izložene. Popiti ili ne popiti kavu u „Tri majmuna“ zaista se teško može usporediti s onim što se događalo u NDH, kao „vjekovnoj težnji hrvatskog naroda“ pa i u nedavnom ratu koji je završio masovnim progonom srpskog naroda.

Stoga se stavljanje većinske zajednice i najveće stranke u poziciju najugroženijih manjina prije može shvatiti kao licemjerje, nego kao ozbiljna izjava. A kad smo već kod kave, veliki broj gradova u Hrvatskoj tokom devedesetih imao je barem po jedan kafić s upozorenjem da je Srbima, Židovima i psima ulaz zabranjen, na što HDZ-ovci – a ima ih i danas u vrhu stranke – ne da nisu reagirali, nego su i podržavali takve stavove. To su šovinizam, rasizam i fašizam koji nisu nestali iz hrvatskog društva, nego i dalje tinjaju spremni da se po potrebi zapale, a kad se to dogodi dobar dio HDZ-ovaca ponaša se poput ona tri majmuna – prave se da ne vide i ne čuju pa nemaju što o tome reći.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu