Velike energetske kompanije guraju svoje interese prije interesa građana i cijelog planeta

Europska komisija objavila je prošlog tjedna tzv. Bijelu knjigu, prijedlog europske klimatske i energetske politike do 2030. godine. Kao obvezujući cilj do 2030. EU je predložio smanjenje stakleničkih plinova do 40 posto u odnosu na referentnu 1990. godinu. Također, kao obvezujući cilj predlaže povećanje udjela obnovljivih izvora energije na najmanje 27 posto. Paket uključuje i zakonski prijedlog za poboljšanje i dalje neefikasnog europskog sustava trgovanja emisijama (ETS).

Taj se paket nastavlja na postojeće mjere do 2020. koje su postavile tri cilja: obavezu smanjenja emisija stakleničkih plinova za 20 posto (u odnosu na razinu iz 1990.), obavezu 20-postotnog udjela obnovljivih izvora u energetskom sustavu te neobvezujući cilj smanjenja potrošnje energije za 20 posto (energetska učinkovitost).  Europska unija je do 2012. već smanjila svoje emisije stakleničkih plinova za 16 posto, a izvjesno je da će premašiti cilj te do 2020. postići smanjenje od 24 posto.

Europski ministri energetike i zaštite okoliša o prijedlogu će raspravljati početkom ožujka, a 21. i 22. ožujka šefovi država ili vlada održat će summit na tu temu. U drugom dijelu godine trebali bismo imati obvezujući zakonski preijedlog.

Europska je komisija zapravo izašla s kompromisnim prijedlogom - između onih zemalja koje se zalažu za što manje regulacije (pri čemu prednjači Velika Britanija) i zelenih, koji su željeli ambiciozniji pristup. Greenpeace nije zadovoljan prijedlogom, kazao nam je Zoran Tomić, predstavnik te organizacije u Hrvatskoj.

 Možete li nam obrazložiti zašto ste razočarani?

U prvom redu zato što predložene brojke neće postići željeni rezultat – a to je održanje globalnog zatopljenja unutar dva stupnja Celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba. Prije nekoliko godina vlade svijeta su se dogovorile oko ta dva stupnja, iako realno ne znamo kakve će posljedice donijeti ni zatopljenje od dva stupnja. Iz godine u godinu svjedoci smo sve većih vremenskih oscilacija, ekstremnih hladnoća i vrućina, a možemo samo zamisliti kako bi to izgledalo kad bi se stvari sasvim otele kontroli. Zato predloženo smanjenje od 40 posto za stakleničke plinove nije dovoljno, to više što u kontekstu nefunkcionirajućeg sustava trgovanja emisijama (ETS) 40 posto znači bitno manje. Isto tako, predloženih 27 posto udjela obnovljivih izvora (OIE) do 2030. nije neki napredak jer procjene pokazuju da bi trenutnom dinamikom taj udio bio postignut čak i ako se ne bi poduzele nikakve posebne mjere. Zato Greenpeace smatra da je potrebno bitno povećati europske ambicije u klimatsko-energetskim ciljevima za 2030. godinu, i to na 55-postotno smanjenje emisija i 45-postotni udio OIE-a, uz povećanje energetskih ušteda od 40 posto. Smatramo da treba nastaviti s politikom triju ciljeva i da sva tri cilja moraju biti obavezujuća. Naše znanstveno utemeljene prognoze govore da je to ostvarivo, a dosadašnja praksa pokazuje da se ciljevi ostvaruju samo ako su obvezujući.

Navodite kako se usvajanju ciljeva za obnovljive izvore i energetske uštede protive velike energetske kompanije poput GDF-Sueza, RWE-a, Eona, ENEL-a i Vattenfalla, koje ulažu u energiju dobivenu iz ugljena, plina i nuklearnih izvora. Je li briga za njihov profit u osnovi djelovanja vlada po ovom pitanju?

Sasvim je jasno da te velike kompanije guraju svoje interese ispred interesa građana EU-a i cijelog planeta. Istodobno, one se jako trude da obnovljivu energiju prikažu kao glavnoga krivca za visoke račune za struju. Istina je upravo suprotna – nuklearni i sektor fosilnih goriva dobije znatno više javnog novca nego obnovljivi izvori.

Zašto niste zadovoljni sustavom trgovanja emisijama?

Greenpeace nije protiv predloženog mehanizma stabilnosti, ali smatramo da on nije dovoljan da vrati povjerenje u ETS. Sustav ima nekoliko problema, a mehanizam stabilnosti rješava samo dio njih. Smatramo da je najvažnije riješiti problem viška emisijskih jedinica, njih više od dvije milijarde, i to tako da ih se što prije trajno ukloni iz sustava. Ako se to ne dogodi, predloženih 40 posto smanjenja emisija, uz taj višak, na kraju će značiti tek 33 posto.

Zašto mislite da bi, stavovima kakve zagovara recimo Velika Britanija, bilo moguće dogovoriti ambiciozniji program? Je li realno očekivati ikakva poboljšanja do druge polovice godine, kada će Komisija objaviti obvezujući zakonski prijedlog?

Sada su na redu države članice te njihove vlade i nacionalni interesi. Učinit ćemo sve da EU podigne ljestvicu ambicija i ostane svjetski lider po pitanju energetike i rješavanja klimatskih promjena.

Kakav će stav zauzeti hrvatska vlada? Vi ste je pozvali da podrži donošenje triju obvezujućih ciljeva, i to: smanjenje emisija od najmanje 55 posto, povećanje udjela obnovljivih izvora energije na 45 posto te energetske uštede od 40 posto. Je li to izvedivo?

Smatramo da Hrvatska treba pokazati i podržati veće ambicije. Jedva da smo išta čuli u vezi s europskim ciljevima za 2030. Istodobno, nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore do 2020. pokazuje da Hrvatska ne namjerava dovoljno koristiti goleme potencijale, pogotovo energiju sunca. Mogu samo nagađati što je razlog. Možda se bojimo promjena, a možda, kao i u nekim drugim europskim državama, prevladava stari, da ne kažem fosilni, način razmišljanja pod utjecajem ljudi koji su, izgleda, prespavali posljednjih desetak godina velikih energetskih pomaka u Europi.

Određivanje ambicioznih ciljeva za Europu jest važno, ali koliko zaštita klime ovisi o Europi, s obzirom na velik udio industrijske proizvodnje u Kini i SAD-u?

Prvo, ako je promatramo kao cjelinu, EU je najveće svjetsko gospodarstvo i uz to ide i najveća odgovornost. Drugo, EU je već pokazao da zna i može biti svjetski lider energetske transformacije i modernizacije. Na primjerima brojnih europskih zemalja vidljivo je da su obnovljivi izvori stvarna energetska opcija: u Španjolskoj energija vjetra ima najveću zastupljenost u tzv. energetskom miksu, u Njemačkoj je udio OIE-a premašio udio nuklearne energije i natječe se s ugljenom. Potkraj prošle godine osam europskih zemalja među kojima su Njemačka, Belgija i Danska obratile su se Europskoj komisiji s porukom da će dugoročni ciljevi smanjenja emisija i obnovljivih izvora "ojačati konkurentnost Europe te potaknuti gospodarski rast i zaposlenost". Zeleno gospodarstvo je 2010. zapošljavalo više od milijun ljudi, a do 2020. ta bi brojka mogla narasti na tri milijuna. Veća zastupljenost obnovljivih izvora dovodi do pada njihove cijene, o čemu svjedoči činjenica da je, na primjer, u Njemačkoj od 2006. cijena ugradnje solarnog panela pala za dvije trećine. Istodobno, samo u 2011. godini nuklearni i fosilni sektor usisali su 61 milijardu eura subvencija, što je dvaput više od potpora koje je dobio sektor OIE-a. Spomenuli ste SAD, nedavni izvještaj same Europske komisije pokazuje kako razlika u cijeni energije u SAD-u i Europi ne utječe na konkurentnost europskoga gospodarstva, ponajprije zato što se energija u Europi koristi efikasnije.  

 

velike-energetske-kompanije-guraju-svoje-interese-prije-interesa-gradana-i-cijelog-planeta-1479-1398.jpg

Greenpeace želi bitno povećati europske ambicije za 2030. godinu: traži 55-postotno smanjenje emisija i 45-postotni udio OIE-a, uz povećanje energetskih ušteda od 40 posto
Greenpeace želi bitno povećati europske ambicije za 2030. godinu: traži 55-postotno smanjenje emisija i 45-postotni udio OIE-a, uz povećanje energetskih ušteda od 40 posto