U Hrvatskoj je vrlo malo sačuvanih kenotafa (praznih grobova) podignutih stradalim vojnicima iz Prvog svjetskog rata Foto: Wikipedia.org
Šestorici križevačkih Židova kenotaf je podignut 15. rujna 1935. Na njemu pišu njihova imena, čin i mjesto i vrijeme pogibije. Ostalo ćemo danas teško saznati, jer je većina njihovih potomaka skončala u holokaustu
Nakon svakog rata podižu se spomen-obilježja u čast vojnicima koji su položili svoje živote u obrani domovine. Moja generacija, a rođena sam sedamdesetih godina 20. stoljeća, za vrijeme školovanja uglavnom je posjećivala spomen-obilježja podignuta stradalima u vrijeme Drugog svjetskog rata. Današnja generacija, pak, posjećuje spomen-obilježja podignuta stradalim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Budući da nam se bliži 100. godišnjica izbijanja Prvog svjetskog rata, ovo je prilika da se sjetimo nekih spomen-obilježja koja su podignuta kao sjećanje na stradale vojnike.
O spomen-obilježjima ili o nadgrobnim spomenicima (kenotafima) podignutim stradalim vojnicima možemo pisati na mnogo načina. Možemo analizirati od kojeg materijala su nastali, kakvog su oblika, kome su podignuti, što na njima piše, možemo razgovarati o njima kao i o mjestima sjećanja i pamćenja, no ovdje ćemo govoriti o posebnoj vrsti nadgrobnih spomenika, odnosno o spomeniku podignutom između dva svjetska rata u Križevcima.
Koliko je autorici ovog teksta poznato, u Hrvatskoj je vrlo malo sačuvanih spomen-obilježja ili spomenika podignutih stradalim vojnicima iz Prvog svjetskog rata. Neki od njih podignuti su tijekom ili pred kraj rata, većina nakon njegova završetka, u mirnodopsko vrijeme.
Prazan grob
Budući da su vojnici iz Hrvatske stradavali daleko od svojeg rodnoga kraja u Galiciji, Italiji…, pokapani su na mjestu pogibije i rijetki su slučajevi da su se posmrtni ostaci vojnika poginulih, odnosno od ratnih posljedica ili bolesti preminulih prenijeli u zavičaj i dostojno pokopali u krugu najbližih.
Da stradali vojnici ipak ne bi ostali zaboravljeni, u nekim mjestima ili gradovima podignuti su simbolični spomenici – kenotafi (prazan grob) – kao uspomena na pokojnika čiji su ostaci počivali na ratištima na kojima su pali. Na taj su način njihove obitelji dobile tek simbolično mjesto na kojem mogu oplakivati svoje najmilije.
Na kenotafe su upisivana imena, stavljana je fotografija, ako su je imali, te su se navodili podaci o vremenu i okolnostima smrti. Podizani su i skupni kenotafi – spomen-obilježja posvećena svim stradalim vojnicima bez obzira na njihovu vjeru ili naciju. Takvi su, primjerice, spomenici u Čakovcu i Pakracu. Podizala ih je općina, poglavarstvo ili neko društvo ili pojedinac kao uspomenu na svoje stradale suborce.
U nekim mjestima podignuti su kenotafi stradalim pripadnicima jedne vjere (Židovima) ili nacije (Nijemcima…). Tako je nastao i spomenik u Križevcima.
Nakon početka Prvog svjetskog rata u Monarhiji, ponajbolji muževi, mladići i ostali stanovnici mobilizirani su i poslani na razna bojišta. Među njima je bilo i pripadnika židovske vjeroispovijesti. Koliko je Židova iz Hrvatske tijekom Prvog svjetskog rata stradalo na raznim bojišnicama, i danas je velika nepoznanica, kao što je se ne zna ni koliko je osoba iz Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije izgubilo život te se može govoriti samo o procjenama, a one se kreću od 100.000 do 370.000.
Sveta društva
Do Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i Slavoniji (bez dijela Srijema, Istre i Dalmacije) bilo je 28 židovskih zajednica (Bjelovar, Slavonski Brod, Dalj, Daruvar, Đakovo, Ilok, Karlovac, Koprivnica, Križevci, Kutina, Ludbreg, Donji Miholjac, Našice, Nova Gradiška, Orahovica, Donji Osijek, Gornji Osijek, Pakrac, Požega, Sisak, Slatina, Valpovo, Varaždin, Vinkovci, Virovitica, Vukovar te Zagreb u kojoj su bile dvije općine ortodoksna i reformirana). Od tih 28 židovskih zajednica, koliko je za sada poznato, skupna spomen-obilježja stradalim Židovima podignuta su u Križevcima, Koprivnici i Zagrebu. Podizale su ih Hevre Kadiše, sveta društva kojima je svrha bila posjećivanje i njega bolesnika, obavljanje pobožnih obreda uobičajenih pokraj umirućih ili umrlih, pokapanje, uprava i održavanje židovskoga groblja.
Svi su podignuti u međuratnom razdoblju, nakon 1929. godine – prvi u Zagrebu na gradskom groblju Mirogoju u studenome 1930. godine, drugi u Koprivnici u studenome 1934. godine i treći u Križevcima.
Kako je došlo do podizanja spomenika u Križevcima, malo je poznato, ali znamo da je spomenik podignut na inicijativu nekolicine članova židovske općine iz Križevaca i zahvaljujući dobrotvornom društvu Hevra Kadiša. Akcija podizanja spomenika "palim ratnicima u ratu 1914.-1918.", kako je u tadašnjim novinama Židovu pisalo, provedena je 1935. godine. Spomenik je podignut na židovskom dijelu gradskoga groblja i svečano posvećen 15. rujna 1935. Izrađen je iz domaćeg jablanačkoga granita i bračkog mramora, a po nacrtima arhitekta Hinka Pšerhofa (Pscherhofa), rodom iz Križevaca (Križevci, 1908. – Rotterdam, 1975.).
Na vertikalnoj stijeni koja se sastoji od devet ploča stoji velikim hebrejskim slovima citat "Hacevi Jisrael al bamoteh halal, ejh naflu giborim חצבי ישראל על-במותיך חלל איך נפלו גבורי/ Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!". Ispod toga su imena stradalih vojnika, a u sredini velikim brojkama godine "1914. – 1918." Horizontalna ploča je veliki Magen David u kojem se nalazi menora i natpis "Svojim palim sinovima - Jevrejska vjeroispovjedna općina".
Sto godina nakon
Na spomeniku su uklesana imena šestorice Židova iz Križevaca i okolice, njihov čin, datum, mjesec i godina smrti te mjesto pogibije. Uklesana su imena inženjera Wilhelma Vilima Hirschla, potporučnika stradalog 10. svibnja 1915. kod Balamatovke na ruskom frontu (Besarabija), poručnika Miroslava Marića poginulog 26. svibnja 1915. u Grebovu (Galicija), redova Vilima Mayera, poginuo 1915., mjesto nepoznato, narednika Salamuna Goldberga, stradao 21. lipnja 1916. u Wolczeku u Rusiji, kaplara Božidara Hiršla stradalog 5. lipnja 1916. u Dobronovcu u Bukovini i narednika Zvonka Rehnicera stradaog 8. studenoga 1916. u Monte Frunteu (Italija).
Uz zagrebački spomenik, ovaj u Križevcima sačuvan je do danas u izvornom obliku, onakav kakav je bio, dok je onaj u Koprivnici 1975. godine doživio manje preinake jer mu je dodano i spomen-obilježje za sve Židove stradale u vrijeme fašizma, odnosno brojke "1914." i "1918" zamijenjene su brojkama "1941." i "1945."
Tko su bili vojnici iz Križevaca, koliko su imali godina, što su voljeli, kojeg su bili obrazovanja, kakve su im bile obitelji, danas ćemo teško saznati, jer je većina križevačkih Židova stradala u holokaustu, a i sama sjećanja na Prvi svjetski rata pomalo blijede.
Budući da od ove godine bilježimo događaje iz Prvog svjetskog rata, možda je ovo prilika da se još jednom sjetimo imena stradalih križevačkih Židova, ali i ne samo njih, i odamo im počast, jer znamo da njihovih obitelji i nasljednika više nema, stradali su u ratu koji je uslijedio. Zbog toga je važno ponoviti imperativ na kojem je Izrael sagrađen: "Čuvaj i pamti!"
Autorica je doktorica znanosti, viša znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar".