I Socijalistička radnička partija reagirala je na događaje vezane za moguće zatvaranje sisačke rafinerije kao i na odlazak dr. Dejana Jovića s funkcije savjetnika predsjednika Republike.
Saopćenje prenosimo u cijelosti:
"Recentni događaji oko INA-ine rafinerije u Sisku i namjera većinskog vlasnika MOL-a da ugasi proizvodnju u Sisku i postojeću infrastrukturu upotrebi kao distribucijski centar za svoje proizvode ne predstavlja veće iznenađenje, barem ne za one koji su upućeni u društvena kretanja. MOL, naime, već pet godina smanjuje proizvodnju u Sisku i povećava udio u prometu svojih derivata.
Postupak je imanentan neoliberalnom neobuzdanom tržišnom poslovanju, bez ikakve regulative unutar kapitalističkog poretka, koji brine isključivo o super profitu, ne mareći pritom nimalo za sudbine radnih ljudi, koji za njih predstavljaju samo trošak.
Da nema mjesta iznenađenju govori i činjenica, da slučaj nije nov, nepoznat, niti izoliran. On se provodi po ustaljenom postupku po kome su oteti, ugašeni ili prenamijenjeni nakon secesije i preotimanja vlasništva od dotadašnjih samoupravljača 90-ih i ostali industrijski, telekomunikacijski, farmaceutski, procesni, turistički i ostali prosperitetni poslovni subjekti. Tako da INA-in slučaj trebamo gledati kao jedan u nizu i svakako ne zadnji.
Ono što međutim iznenađuje je potpuno pasivan odnos zaposlenih, dakle radnika, nekadašnjih vlasnika, koji su bez otpora dozvoljavali i dalje dozvoljavaju da im se otima njihovo nekadašnje vlasništvo, a oni završavaju na ulici, bez volje, želje, ili znanja, kako bi klasno artikulirali svoje zahtjeve, već se zadovoljavaju nacionalnom identifikacijom i semantikom.
Postavlja se pitanje, gdje su bili, što su činili, kako su razmišljali radnici sisačke rafinerije kada se to što se danas događa njima događalo nekim drugima i gdje su bili ti drugi kada se isto događalo onima prije njih i gdje su oni kojima će se to sutra dogodit, jesu li i oni uljuljani u iluziju, da će biti zaobiđeni. Ne, kapitalizam ne zaobilazi, on osvaja, porobljuje.
Način na koji radnici sisačke rafinerije suprotstavljaju gašenju prerade i očuvanju radnih mjesta, a time i gole egzistencije je suprotan klasnoj logici, koju su radnici napustili i prihvatili etničku identifikaciju i kao takav ne može polučiti željeni uspjeh.
Groteskno je vidjet očajne radnike sisačke rafinerije kako demonstriraju pjevajući pjesme 'moja domovina', 'ustani bane' i skandiraju 'Hrvatska'. Pa ta i takva Hrvatska ih je i dovela u stanje u kojem su sada, kao i ostale prije njih i one koje će nakon njih. U Hrvatskoj nije još nitko izborio ukinuta prava uz te zvuke. Socijalna i stečena prava pravo na dostojan život se ne prizivaju uz zvukove 'ustani bane', već uz zvukove Interancionale, 'ustajte vi prezreni na svijetu, vi sužnji koje mori glad.'
To isto vrijedi i za zastave koje su se našle na čelu nezadovoljne mase, 'šahovnica' kao obavezni inventar na svim dosadašnjim demonstracijama, a primijećene su i zastave crne boje. Notorno je pak, da su najveća prava u povijesti radnici izborili pod crvenim zastavama.
Apsurd i diskriminacija naziru se i vezano za najavljenu isplatu otpremnina radnicima koji će biti otpušteni, pa bi tako prema najavama, mada se radi o sumama koje ne rješavaju položaj radnika, oni koji su učestvovali u secesionističkom građanskom ratu 90-ih dobili oko 100.000 kn više od ostalih.
Drugim riječima oni kojih je rezultat njihove borbe stanje u kojemu se danas nalazimo dobili bi više od onih koji nisu 'ni luk jeli ni mirisali'.
U najkraćim crtama podastrijet ćemo nekoliko bitnih detalja kako je sisačka rafinerija nekad živila i poslovala, što je naravno ukinuto nakon 'pobjede' 90-ih, u kojoj su učestvovale prije spomenute strukture.
Pored ulaganja u modernizaciju i nove pogone za povećanje proizvodnje, INA rafinerija Sisak ulagala je i u bolje uvijete rada i života radnika. Izgrađeno je preko 1.500 stanova, dodijeno preko hiljadu kredita radnicima za izgradnju vlastitih kuća, izgrađen je Samački hotel sa 150 ležajeva, odmaralište u Biogradu na moru sa 350 ležajeva, Rekreacioni centar Zibel sa ledenom plohom za klizačke sportove i 4-staznom kuglanom, Društveni dom i drugo. Radnici su imali tople obroke koji su konzumirani na preko 20 mjesta u radnoj organizaciji u sve tri smjene, tvorničku ambulantu, regres za godišnji odmor, besplatan prijevoz na posao i s posla, besplatni aktivni odmor u trajanju od 10 dana u odmaralištu u Biogradu, plaćeno školovanje, redovno informiranje: Tvorničke novine, razglas, putem delegata organa upravljanja i neposredne sastanke zborova radnika na kojima rukovodioci informiraju radnike o ukupnoj problematici i planovima razvoja i odgovaraju na pitanja radnika i dr. U kolektivu je bilo zaposleno 3200 radnika i prerađivalo se 4.000.000 tona nafte godišnje, sada je ostalo 850 radnika uz 600-800 hiljada tona prerade godišnje. Prosjek osobnih dohodaka u kolektivu bio je preko 3.000 maraka DM, a nakon preuzimanja INE smanjen je za 20%. Pomagalo se i prilikom izgradnje objekata u gradu, te kupovanja opreme i adaptacije u bolnici, Tehnološkom fakultetu, sportskim objektima: stadion, bazen, tržnici, kazalištu, gimnaziji i drugim centrima srednjeg obrazovanja, knjižnici, mnogim radnim organizacijama u Sisku i regiji kojima je trebala pomoć. Rafinerija je bila i srce i duša svom gradu i regiji. Uz rafineriju je bilo vezano dosta poduzeća u Sisku, pa i u Zagrebu kao što su 'Graditelj' sa 1.200 radnika, 'Dunavski LLoyd' sa 700 radnika, 'Oksikolor' sa 300 radnika, 'Hirdoelektra' Zagreb sa preko 1.000 radnika 'Vodna zajednca Hrvatske', 'Prvomajska Zagreb', 'Tvornica parnih kotlova Zagreb'.
To bjelodano potvrđuje stav SRP-a da su interesi stranih korporacija suprotni interesima građana Hrvatske, pa su time suprotni i hrvatskim nacionalnim interesima.
Na novinarsko pitanje da prokomentiramo nesporazum između predsjednika Josipovića i njegovog donedavnog glavnog analitičara Dr. Dejana Jovića, naš stav je:
Izjavu dr. Dejana Jovića, odnosno kompletan tekst koji je objavljen u Političkoj misli zbog kojeg mu je otkazana funkcija glavnog predsjednikovog analitičara SRP prihvaća kao točnu i ispravnu. Niti sam predsjednik Josipović ju nije odbacio kao neistinitu i lažnu, već kao nešto što on ne prihvaća, dakle kao čisti subjektivni stav.
Obojica su postupili na razumljiv način. Dr. Jović je u jednom trenutku odgovorio i to temeljito na zov svoje savjesti i struke, a predsjednik Josipović je postupio onako kako pozicija šefa nazovimo države od njega traži."