Zeko bez potočića: Suverenistički skok u ambis

Prije nekoliko godina, pa još nekoliko godina, uglavnom  početkom stoljeća, objavljeni su rezultati nekakvog istraživanja prema kojem su glasači konzervativno-desnih stranaka i pokreta u prosjeku manje inteligentni od onih što preferiraju lijevo-liberalne vrijednosti. „Ajde?!“, rekao bi, da je upitan za komentar, Bili Piton, najveći neprijatelj cijenjene obitelji Topalović.

Od tada, dakle nekada, pa do evo sada, znanost se nije bavila aksiomima, dok je praksa pokazala kako su birači desnice genijalni u usporedbi s onima za koje glasaju.

Hrvoje Zekanović, dojučerašnji prominentni član Hrvatskih suverenista i predsjednik njihova saborskog kluba nije napravio ama baš ništa revolucionarno, još manje glupo i posebice nepotrebno. On je samo pozvao istomišljenike da, dok se bune protiv neprincipijelnog Nacionalnog stožera Civilne zaštite i začudnih odluka Plenkovićeve četvorke za posebne namjene i namjere – Božinović, Kaić, Markotić, Beroš – pozovu simpatizere i birače na cijepljenje i kažu ono što je neoborivo: da cjepivo nije idealno, da funkcionira kao lijek za prevenciju razvoja težih oblika bolesti, ali da je najbolje što trenutno postoji i da, sa svim svojim manama, ipak spašava živote. Upravo zbog toga je, u roku tri-četiri sada, smijenjen s mjesta predsjednika Kluba, a malo zatim i stavljen pred izbor: ili će sačekati da ga Sud časti Hrvatskih suverenista izbaci ili će se sam isključiti iz te stranke.   

Zekanovićev istup u Saboru nije bio neiskren i mogao je biti koristan za političko profitiranje stranke koja je, očigledno, odlučila biti dijelom uobičajenog samouništavanja hrvatske desnice. Nije to, da se ne lažemo, uopće loše, što ne znači da nije zanimljivo.

Desnije od HDZ-a – kako je područje svog djelovanja opisivao i sam Zekanović – još uvijek ima svega, a na kraju, kao i obično, neće ostati ništa osim čitatelja „Hrvatskog slova“ koje (navodno) nije U i nekolicine gostiju „Bujice“.

Jednostavno i ukratko rečeno: Domovinski pokret je bez Miroslava Škore isto što i „Bijelo dugme“ bez Gorana Bregovića. Svih dvjesto-tristo pravaških stranaka vrijedi koliko bi, da se sutra reaktivira, vrijedio i mitski UJDI. Od nekada nakurčenog HDSSB-a ostali su grb, zastava i kutija puna narodnih nošnji za kostimiranje na predizbornim skupovima po Slavoniji.

Zapravo, u Saboru su samo dvije ozbiljne – to ozbiljne treba shvatiti ekstremno uvjetno – političke organizacije desnog ideološkog profila: Most i Hrvatski suverenisti. Prvi su duplo brojniji od Suverenista – kada oduzmemo naknadno priključene Škoru i seku, te friško isključenog Zekanovića – medijski vidljiviji, glasniji i na ravnom drumu za koji vjeruju da ne vodi do ambisa.

Momci iz Metkovića dobro su procijenili da pored moćnog HDZ-a i tada zahuktalog Domovinskog pokreta sami ne mogu osvojiti iole bitniji broj mandata ukoliko biračima ne ponude nekoga novog ali prepoznatljivog. Shvatili su, ni prvi ni jedini, još nešto: da i dio desno orijentiranih glasača apstinira od izbora jer ih iritira karikaturalnost, potkapacitiranost, nepismenost i neusmenost onih s kojima se slažu oko, recimo, pobačaja, ustaškog pozdrava ili odnosa prema manjinama, ali ih od srama ne mogu ni vidjeti niti čuti. Uglavnom, za ono za što su DP-u trebali Zlatko Hasanbegović i Igor Peternel, a što su Suverenisti imali sa Zekanovićem, Petrov i Grmoja su uzeli Nina Raspudića i Mariju Selak Raspudić i, u najkraćem, grdno se zajebali.

Stavovi Bože Petrova o, recimo, cijepljenju, puno su bliži Zekanovićevim nego Raspudićevim, samo što se Petrov pored bučnog Hercegovca živ ne čuje, dok Selak Raspudić do savjeta i mišljenja Nikole Grmoje drži koliko i do onih Viktora Ivančića, ako ne i malo manje.

Elokventni, naočiti i medijski sjajno (samo)brendirani bračni par donio je Mostu dosta, ali bi mogao naplatiti više, a koštati previše. Paradoksalno, sveučilišni profesor i profesorica zvijezde su dvonožnih konzumenata lijekova za konje i kobile, a njihov je populizam nadrastao čak i onaj Mire Bulja, zaštitnika glazbe i veselja na području Sinja i Cetinske krajine.

Tako, zapravo, Most glasno zastupa manjinu – od straha necijepljene, zatim nepreboljene, te ignorante i one antivaksere koji zovu veterinara kada počnu kašljati – dok je Zekanović Suverenistima otvorio put ka dijelu većine u kojoj je i dovoljno konzervativaca da tu stranku, ojačanu Miroslavom Škorom, učine najjačom desno od Plenkovića. No, kako je on otvorio jedna, e tako su njemu zatvorili sva vrata.

I Most i Domovinski pokret su u Sabor ušli zbog HDZ-a: prvi da budu ta stranka na tvorničkim postavkama, a drugi nakon što je Tomislav Karamarko potrošen i zamijenjen Andrejem Plenkovićem koji se stranačkih neposlušnika riješio na gotovo isti način kao i koalicijskih partnera uvjerenih da su važniji nego što jesu.

Hrvoje Zekanović je, također, svoj prvi mandat dobio zbog HDZ-a, na čiju ga je listu stavio nekadašnji stranački operativac za Šibensko-kninsku županiju, Nediljko Dujić. No, Zekanović nije čekao da ga Plenković degažira, već se izmakao sam, svjestan da se ne mogu uživati privilegije pripadanja većini i, recimo, biti kritičan prema međunarodnim obavezama poput prihvaćanja Istanbulske konvencije.

Osim što je najkorumpiranija, Hrvatska demokratska zajednica je i, ipak, najozbiljnija politička organizacija kod nas i ako je tako, a drugačije nije, sve ostale desne i desnije stranke mogu birati između toga hoće li biti nevažna oporba ili će čekati da im se poslože zvijezde i učine ih ne možda najdražim, ali sigurno jedinim prihvatljivim koalicijskim partnerom. Tko ne razumije kako i zašto, neka pogleda prema Šibeniku gdje prilično liberalni HDZ gradonačelnika Željka Burića većinu u Gradskom vijeću ima zbog saveza sa Hrvatskim suverenistima Hrvoja Zekanovića; točnije, s onima koji će, sasvim sigurno, slijediti njega, kao što su ga slijedili i do sada.

Iz pozicije simpatizera ljevice i liberala, Hrvatskim se suverenistima samo može čestitati na odluci kojom su ispucali rafal u vlastita koljena, dok se s desne rezignirano može citirati legendarna izjava predsjednika Crne Gore Mila Đukonovića koja glasi: „Bravo, kreteni“.

U svakom slučaju: samo naprijed.      

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu