Zita Gurmai: Neprihvatljiva je argumentacija konzervativaca po kojoj je u vrijeme krize deplasirano govoriti o ravnopravnosti spolova

Predstavnice europskih lijevih stranaka i udruženja ovog će tjedna u sklopu Korčulanske škole pokušati osmisliti kako popraviti položaj žena u jugoistočnoj Europi, naročito na tržištu rada u vremenima krize. Skup u organizaciji Regionalne ženske mreže za srednju i istočnu Europu, koja je pridružena članica PES Women, ženskog ogranka Europskih socijalista, trebao bi rezultirati zajedničkom platformom uoči europskih izbora 2014. godine. Danas će se u Splitu sastati s predstavnicama SDP-a, a u petak će se u Korčuli članicama foruma obratiti i ministar rada Mirando Mrsić.

Uz ostale sudionice iz regije i Europe, skupu će prisustvovati i mađarska europarlamentarka Zita Gurmai, predsjednica PES Women i gorljiva aktivistkinja.

Fokus ovogodišnje Korčulanske škole je na postizanju ravnoteže izmedu radnih i obiteljskih obaveza. Statistike u Europskoj uniji pokazuju da su žene u dobi između 25 i 44 godine i dalje glavni stupovi obiteljskog života, odnosno da obitelji posvećuju tri puta više vremena nego što to čine muškarci. U ovoj regiji s jakim patrijarhalnim nasljeđem ti su odnosi još gori. 

- Od presudne je važnosti postići korjenitu promjenu javnog mnijenja, izbrisati stereotipe, odvojiti se od patrijarhalnog načina razmišljanja te stići do točke u kojoj se nitko neće mrštiti nad muškarcima koji preuzimaju brigu o vlastitoj djeci. Ta napredna perspektiva treba zaživjeti u cijelom društvu, a mislim da se s time treba početi vrlo rano, još tijekom obrazovnog procesa. Obrazovni sustav treba uključivati modernizirani curriculum, dječake treba ohrabrivati da preuzimaju poslove koji su se do sada smatrali ženskima, kao što su to poslovi u zdravstvu i briga za djecu. I u obrnutom smjeru, trebamo uključiti što više djevojaka i žena u znanost, na primjer. Potreba za promjenama je jasna: žene čine gotovo 80 posto zaposlenih u zdravstvu i socijali, više od 70 posto u obrazovanju i više od 60 posto zaposlenih u maloprodaji. Na prostoru EU-a muškarci u dobi od 25 do 64 zastupljeni su pet puta više od žena u znanostima poput fizike i matematike te među inženjerima koji se bave informatikom i računarstvom, kemijom ili arhitekturom. Žene bi trebale imati jednakopravan pristup svim nastavnim programima, uključujući one koji su orijentirani na istraživanja i IT, koji su potrebni novoj ekonomiji. Puno se toga može i mora poduzeti odmah - i vlade i europske institucije. Europska direktiva o porodiljnom dopustu zapela je na Vijeću i tamo je već predugo, ta se blokada mora riješiti kako bi zakonodavstvo omogućilo lakšu uspostavu ravnoteže između obiteljskog života i profesionalnih obaveza. (Direktiva koja bi obvezivala sve članice EU-a zalaže se za to da se minimalno trajanje porodiljnog dopusta s 14 poveća na 20 tjedana te da se tijekom cijelog razdoblja ženama isplaćuje puna plaća, odnosno da im se omogući povratak na isto radno mjesto. Iako ju je Europski parlament prihvatio u prvom čitanju, blokirana je na Vijeću već više od dvije godine jer brojne europske države tvrde da je u vrijeme ekonomske krize nemoguće isplaćivati plaću za tako dugo (?!) razdoblje. Po vremenu trajanja porodiljnog dopusta Hrvatska je, poput nekih drugih zemalja nasljednica socijalizma, naprednija od kapitalističke Europe, ali se to ne odnosi i na visinu naknada op. a).

Također, treba ohrabriti i uzimanje takvog dopusta za očeve, za što dobar primjer daju skandinavske zemlje. Zemlje moraju omogućiti dostupnu brigu i njegu za djecu i odrasle ne-samostalne osobe, i to kroz ponovno ojačanu ulogu države blagostanja. Stopa zaposlenosti žena (u dobi između 25 i 49 godina) s djecom mlađom od 12 godina pala je za 11,4 posto, dok je za muškarce u istoj situaciji ona narasla za 8,5 posto. To ne bi trebalo biti tako!

Nalazimo se, međutim, u vremenima kada se kao luksuz čini razgovor o ravnoteži između profesionalnog i obiteljskog života - kada je toliko žena nezaposlenih. Zbog čega su žene ranjivije u vrijeme krize? U svojim govorima spominjete termin "tiha kriza" kada govorite o rezanjima javnih proračuna i usluga?

- Istina je da su žene pogođenije krizom, ako se gleda na njezine dugoročne efekte. Kao što se vidi u izvješću Eurostata iz 2009. godine, u prvoj fazi krize negativni utjecaj je podjednak i na muškarce i na žene. Prve industrije koje su bile pogođene bile su građevinska, financijski sektor i automobilska industrija - sve one koje tradicionalno zapošljavaju više muškaraca. Međutim, time priča nije završila. Meni je kristalno jasno da su mjere štednje za koje se odlučila većina europskih vlada imale gore posljedice po žene nego po muškarce. Kao što je to bilo objašnjeno i u izvješću britanskog think-thanka Fawcett Society, žene su suočene s "trostrukom opasnošću". Kao prvo, zamrzavanje plaća i otpuštanja najčešća su u javnom sektoru, gdje su uglavnom zaposlene žene. Drugo, žene ne samo da rade u tim sektorima, one više i trebaju usluge tih sektora, a one im više nisu toliko dostupne. I kao treće, zbog svoje tradicionalne uloge u obitelji, obično su žene te koje moraju napustiti posao da bi preuzele brigu o osobama koje se ne mogu brinuti za sebe - a kada se raspadnu usluge koje je omogućavala socijalna država. U EU oko 30 posto žena kaže da su profesionalno neaktivne ili rade skraćeno radno vrijeme jer im nisu dostupne usluge brige za djecu ili bolesne članove obitelji.

Iako među studentima koji završavaju studij danas 60 posto čine žene, u EU i dalje postoji nesrazmjer u plaćama od 16,2 posto, što znači da žene, kako bi zaradile istu plaću kao muškarci, moraju raditi dodatna dva mjeseca. Zašto je taj jaz sve veći? U Hrvatskoj nije toliki problem razlika u plaćama, koliko je problem što su ženama teže dostupna radna mjesta s boljim plaćama.

- Brojni su razlozi zašto se taj jaz povećava, ali svi su oni međusobno povezani i reflektiraju diskriminaciju i nejednake šanse koje karakteriziraju tržište rada. Ženske vještine ne vrednuju se na jednak način kao muške i njihov je napredak u karijeri sporiji ili može ići samo do neke razine, što je poznato pod imenom "fenomen staklenog plafona", nevidljivog plafona do kojeg se žene mogu popeti. Obiteljske se obaveze ne dijele ravnopravno, a kao rezultat žene imaju češće prekide u karijeri i često se ne mogu vratiti na posao s punim radnim vremenom. Zato  dobivaju manje plaće i jadnije poslove. U zadnje vrijeme, od izbijanja krize, svjedoci smo povećanja razlike u plaćama, plaće žena su predvodnici konzervativnih politika sistematski smanjivali, a rezanja budžeta pogodila su programe koji ili zapošljavaju žene ili im pomažu. U svojoj kampanji PES Women kao lijek za taj problem nudi nekoliko mjera: uvođenje revizije razlika među plaćama koja bi provjeravala jesu li se sve države članice uključile u smanjenje tog problema; smanjenje razlike u plaćama za dva posto godišnje u svakoj od zemalja članica, dok se ne postigne puna ravnopravnost; pojačan monitoring nad provedbom antidiskriminacijskog zakonodavstva, koji bi uključivao i jasne sankcije na nacionalnoj i europskoj razini; uvođenje povjerenika za ravnopravnost spolova i ženska prava do 2014., koji bi bio sve vrijeme angažiran na tom pitanju (trenutačno je ravnopravnost spolova u nadležnosti ureda povjerenice za pravosuđe Viviane Reding op. a.).   

Tijekom svog rada u Europskom parlamentu, stalno ističete kako ekonomska kriza ne smije biti izgovor da se zaustave rasprave o ravnopravnosti spolova.

- Konzervativci govore da u krizi nemamo vremena za ravnopravnost spolova. Ja kažem da su u krivu i predlažem obrnuto: ravnopravnija društva dobra su za sve, ne samo za žene. Ona mogu biti početna točka za pokretanje isplativog kruga i u ekonomskom smislu. Dat ću vam dva primjera. Kao prvo, otvaranje više dječjih vrtića znači i investiciju u realnoj ekonomiji i stvaranje boljeg balansa između privatnih i profesionalnih obaveza, što znači i stvaranje poslova. Kao što znate, Europsko vijeće je 2010. prihvatilo strategiju "Europe 2020" koja se odnosi na zapošljavanje i održivi rast. Među njezinim je prioritetima podizanje stope zaposlenosti na 75 posto, što se odnosi i na muškarce i na žene u dobi od 20 do 64 godine. Danas je jasno da se taj cilj može postići samo uz maksimiziranje potencijala zaposlenosti žena. Drugi važan segment su žene na pozicijama odlučivanja. Brojne studije su ukazale na to da kompanije u kojima u upravnim odborima sjede i muškarci i žene posluju bolje. Nije mi jasno kome koristi blokiranje Direktive o kvotama, a koje su poduzeli konzervativci. Njihova argumentacija ne stoji. Moramo inzistirati na više poslova i boljim poslovima za žene, osigurati njihov pristup radnim mjestima u sektorima koji bilježe rast i ohrabriti žensko poduzetništvo. Kriza nas je bacila unazad, ali to samo znači da moramo jače inzistirati i definitivno ne prestajati.

Spomenuli ste Direktivu o kvotama za zastupljenost žena u upravnim odborima. Gdje je ona zapela?

- Da bi postala zakon, prijedlog Europske komisije moraju prihvatiti Europski parlament i članice u Vijeću. Europski parlament imenovao je dva izvjestitelja, jednog iz PES-a i jednog iz EPP-a. Dva odbora koja su zajednički odgovorna za tu direktivu u parlamentu glasat će o njihovu izvještaju u listopadu. Do sada su svi odbori u parlamentu pozdravili prijedlog Europske komisije. Na žalost, situacija u Vijeću ne izgleda tako dobro. Bile su već dvije diskusije na tu temu, ali jedan broj država članica blokira Direktivu tvrdeći ili da na tom polju nisu potrebne nikakve mjere ili da takve akcije nisu u europskom duhu. Nadam se da će doći do nekih promjena u ovom drugom dijelu godine, pod predsjedanjem Litve, s obzirom na predanost litavske ministrice za socijalnu sigurnost i rad Algimante Pabedinskienė. Nadam se da će litavsko predsjedništvo slijediti primjer Europskog parlamenta i ojačati navedeni prijedlog. Naime, u prijedlogu Direktive kvote bi se implementirale samo na odbore koji nemaju izvršnu snagu pri odlučivanju (non-executive boards), na manje utjecajna tijela, dok ja pozivam da se kvote primjenjuju i na tijela koja imaju presudnu riječ u donošenju odluka. Kvota ženske zastupljenosti trebala bi biti 40 posto. Vjerujem, također, da bi se kvote trebale primjenjivati u svim kompanijama koje zapošljavaju više od 50 zaposlenika, a ne, kao što se u prijedlogu traži, za kompanije koje imaju više od 250 zaposlenika. Zaključno, čini mi se i da bi uvođenje vremenskog ograničenja (do 31. prosinca 2028.) moglo dovesti do naknadnih problema.

Koliko je imena sada u bazi "Global Board Ready Initiative", listi žena koje su obrazovane i spremne odmah preuzeti dužnost u upravnim tijelima tvrtki? Ta je lista odgovor na muške tvrdnje da nema dovoljno sposobnih kandidatkinja za uvođenje kvota. Mogu li im se priključiti i kompetentne Hrvatice?

- Mislim da ih je sada oko 8000. Iako već to izgleda impresivno, taj broj bi svejedno trebao još rasti. Također, ta baza ne bi smjela koristiti samo ženama koje su već na vrhu. Moramo osigurati da sve žene imaju iste mogućnosti studiranja u poslovnim školama, pokrenuti vlastiti biznis, prevladati "stakleni plafon" i tako dobiti pristup do visoko rangiranih poslova. Žene se mogu uvrstiti na tu listu ili tako da se same prijave ili na preporuku neke od poslovnih škola ili organizacija koje podržavaju projekt. Lista se administrira preko Linkedina  (Linkedin Group), gdje se administratoru mogu uputiti pitanja. Žene na listi moraju imati najmanje pet godina iskustva na rukovodećem položaju u kompaniji, državnoj agenciji ili neprofitnoj organizaciji, odnosno iskustvo kao senior-partnerice ili poduzetnice.

Zastupljenost žena u Europskoj komisiji i drugim tijelima EU-a sada je na dobroj razini. Može li se stanje popraviti i u Europskom parlamentu?

- Nadam se! Najprije bih ukazala na to da 35 posto Europske komisije još nije i 50 posto, tako da ja ne bih govorila o "dobroj" zastupljenosti u Europskoj komisiji, ni u drugim tijelima EU-a. Riječ je ne samo o demokraciji, ravnopravnosti i pravdi, nego i o efikasnosti. Nema ni potrebe ukazivati na to kako žene donose dodanu vrijednost. Stoga smo stvorili međustranačku koaliciju u Europskom parlamentu, koju zovemo 50/50 koalicija, a koju podupire i Europski ženski lobi. Cilj nam je promovirati jednako sudjelovanje žena na najvišim razinama europske politike uoči sljedećih europskih izbora. Pozivamo sve da preko granica država i političkih stranaka podrže našu kampanju u kojoj se zalažemo za to da svaka država članica za mjesto povjerenika EK i za druge top-pozicije u institucijama EU-a kandidira i ženskog i muškog člana, a tražimo, također, ravnopravnost i pri izboru glavnih funkcija u Europskoj središnjoj banci, biranju predsjednika EP-a i predsjedavajućih odbora Parlamenta. Uoči europskih izbora 2014. nacionalne stranke pozivamo da svoje izborne liste sačine tako da osiguraju rezultate koji će jamčiti ravnopravnost.

Bez obzira na sve napore, u Europi raste konzervativizam. Jesmo li na putu prema punoj ravnopravnosti ili brodimo u tamnu budućnost?

- Trebamo biti ponosni na sve što je postignuto, ali i priznati da je današnja Europa različita od one otprije 20 godina. Višestruka kriza u Europi, rastući ekstremizam, tjera nas više nego ikad da nastavimo borbu i čuvamo prava koja smo postigli za žene te ih neprestano pokušavamo popraviti. Taj zadatak nije lagan s obzirom na to da otpor raste iz dana u dan, ali ja ne pripadam onima koji se povlače pred izazovima. Cijelog svog života vjerujem kako je moja uloga, odnosno uloga nas kao socijalističkih i feminističkih političara/ki popraviti situaciju u kojoj žive žene. Taj posao i nije pretežak u mojoj političkoj obitelji - socijalisti su već dokazali da je riječ o pokretu i za žene. Naš je zadatak zadobiti potrebnu većinu u svim zemljama članicama i na europskoj razini. Nadam se da ćemo uspjeti, jer je to već ostvareno u Rumunjskoj, Francuskoj..., a isto ćemo postići i ove jeseni u Njemačkoj, pa onda iduće godine i na europskim izborima. Zauzvrat mogu obećati da, kada jednom vratimo većinu, žene neće čuti od nas kako nemamo vremena za ravnopravnost spolova u vrijeme krize.