Jeremy Corbyn/Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska

Updated 9. 6. 2017. >>> Laburisti su pod vodstvom Jeremyja Corbyna na jučerašnjim parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji znatno ojačali, osvojivši tridesetak mjesta u parlamentu više u odnosu na prethodni mandat.

PRIVATNO "Ne trošim puno novca, živim normalnim životom, vozim bicikl i nemam automobil", riječi su kojima se opisuje novi šef britanske opozicije. Da skromnost nije samo njegova politička poza, pokazuju i podaci iz poznatog skandala s troškovima britanskih parlamentaraca iz 2009. godine koji su pokazali da je potrošio najmanje novca poreznih obveznika od svih 650 zastupnika, među ostalim i zato što ga se nerijetko moglo vidjeti kako s posla kući odlazi noćnim autobusom.

Rođen je 1949. godine u Chippenhamu, Wiltshire, pohađao North London Polytechnic, ali je odmah potom počeo raditi u Nacionalnom sindikatu javnih službenika i Nacionalnom sindikatu tekstilnih radnika.

Političku karijeru počinje 1974. godine, kada je izabran u vijeće Haringeya, a 1983. godine biran je u državni parlament kao zastupnik za Islington North, u koji je izabran još sedam puta.

Ženio se tri puta – 1974. godine sa stranačkom kolegicom Jane Chapman, 1988. Čileankom Claudijom Bracchittom s kojom ima trojicu sinova te 2015. godine Meksikankom Laurom Alvarez.

Vegetarijanac je od 20. godine, nakon što je neko vrijeme radio na farmi svinja, te veliki borac za prava životinja i pobornik homeopatije.

OD AUTSAJDERA DO ŠEFA OPOZICIJE Premda u politici traje više od 30 godina – doduše, više kao aktivist nego konvencionalni političar – na unutarstranačkim izborima nakon ostavke Eda Milibanda zbog fijaska na izborima u Velikoj Britaniji, slovio je za apsolutnog autsajdera. Na kladionicama je bila vjerojatnost 1 prema 100 da će pobijediti, a ozbiljno su ga počeli shvaćati tek kada su mu dva najveća sindikata – Unite i Unison – dala potporu. Tada se situacija počela okretati u njegovu korist pa je uspio ostvariti povijesnu pobjedu, čak veću od one Tonyja Blaira 1994. godine, pobijedivši nekoliko protukandidata već u prvom krugu s 59,5 posto.

Da su od Corbyna očekivanja velika, ponajprije da laburiste vrati kući nakon Blairova propalog Trećeg puta, pokazuje i podatak prema kojem se u samo 24 sata od Corbynove pobjede u Laburističku stranku upisalo 15.500 novih članova (kasnije je stranačko članstvo naraslo s oko 380.000 na čak 550.000 te su laburisti trenutno najbrojnija stranka u Europi).

Osnovna mantra novog čelnika laburista je "povratak narodu", nakon što je Blair uništio laburističku ideologiju kako bi zadržao vlast, jer je svjestan da su izgubili biračko tijelo. Propali Blairov kompromis s neoliberalnom doktrinom imao je dugoročne posljedice te je doveo do toga da su torijevci preuzeli laburističku retoriku, približili se radništvu i zadržali vlast.

TROCKIST I GLUPANI Za Corbyna se znalo da pripada "trockističkom" krilu laburista. U predizbornoj su kampanji u stranci govorili kako samo glupani mogu glasati za trockista. Štoviše, jedva da je skupio 36 potpisa za kandidaturu (potrebno je 35), da bi nakon uvjerljive pobjede među laburistima krenula međusobna optuživanja zašto su mu dali potpise sažaljenja.

Ed Miliband se, kao i Zoran Milanović, "upecao" na model jedan čovjek – jedan glas i reformirao unutarstranački izborni proces tako da mogu glasati članovi, sindikati i simpatizeri koji se registriraju na web-stranici partije. Na stranici se registriralo 200.000 ljudi. Platili su tri funte, a mladi i bivši vojnici po funtu, i donijeli mu 60-postotnu pobjedu. Od tih 200.000 glasača dobar je dio desničara (analiza pokazuje da su se registrirali čak i članovi UKIP-a), za koje se tumači da su glasali za Corbyna računajući kako će uništiti laburiste. Corbynovci su toga svjesni, no bilo im je važno da pobijedi kako bi stranku reformirao do kraja i učvrstio saveze sa sindikatima i zelenima, dok će UKIP-ovci i drugi desničari, računaju, ionako otpasti putem.

Corbynova pobjeda velikim je dijelom rezultat i brutalne samoanalize izbornog poraza koja je laburiste dovela do zaključka da su se odnarodili i odustali od svoje izvorne lijeve, socijalističke ideologije.

Milliband je sve vrijeme pokušavao izvući laburiste iz zagrljaja sindikata, koji su i osnovali laburiste, no Corbyn je kao predblairovski laburist razumio da sindikati mogu samo jačati njegovu ideju. Inače će i dalje pobjeđivati čak i blijedi likovi poput Camerona.

LIJEVI LJEVIČAR Zločestom dečku britanskih laburista bilo je jasno da mu je partija dotaknula dno i da dizanja bez temeljite reforme nema. Budući da je Blair napustio temelje laburističke politike, Corbyn joj se svim silama vraća nepokolebljivo zagovarajući nacionalizaciju, ponajprije povratak željeznice i energetskog sektora te reindustrijalizaciju.

Britanija je, kaže Corbyn, zemlja poraženog javnog zdravstva i urušene kvalitete javnog školstva, pa zagovara besplatno školstvo i zdravstvo, veći minimalac i vraćanje kolektivnih ugovora, koje je srezala Margaret Thatcher.

U kampanji je neuvijeno optuživao Blaira da je agent banaka i velikih korporacija, koji je zemlju uveo u rat protiv Iraka, zbog čega se treba ispričati, protivio se politici štednje, tražio kontrolu rentnog sustava i suprotstavljao se Cameronovim ambicijama da krene sa zračnim udarima na Siriju.

NOVI VOĐA, NOVA POLITIKA U prvim minutama nakon pobjede rekao je kako je njegovim izborom "poslana poruka da su ljudi siti nepravde i nejednakosti". "Mediji i mnogi od nas jednostavno nisu razumjeli što misle ljudi u našoj zemlji, nisu se okrenuli od politike koja se vodi i mi to moramo promijeniti, i to brzo."

Svoje vodstvo počeo je žestokim i vrlo emotivnim govorom podrške izbjeglicama s Bliskog istoka i iz Afrike. Pozvao je sve koji su stranku napustili razočarani Blairovom politikom da se vrate, jer se "laburisti vraćaju sebi". Zaključio je da su najsiromašniji podnijeli najveći teret mjera štednje, da su se njima rezale plaće, da su se oni hranili u pučkim kuhinjama. "To nije u redu, to nije dobro, to treba promijeniti. Idemo dalje kao pokret, kao partija, jači, veći i odlučniji nego ikad. Želimo doći do svakoga u ovoj zemlji, jer svatko ima pravo na dostojno mjesto u društvu", poručio je novi Cameronov izazivač.

U nastojanju da uvjeri birače kako je jedan od njih, u prilog mu ide činjenica da nije dio elite, nije studirao na prestižnim koledžima i nije dio korporativnog miljea. Sve što je do sada rekao pokazuje kako je svjestan situacije u kojoj se nalazi Britanija. Najavio je također da neće biti radikalan u smislu u kojem ga napadaju. Britancima se dopalo što je ideološki vrlo jasan.

Iako je laburiste odmaknuo od zamke Trećeg puta, koji ih je uništio, i dalje ima problema u stranci jer Blair je i dalje utjecajan. U vladi u sjeni koju će uskoro formirati ne računa ni na koga od Blairovih ljudi, ali ni na Milibanda, koji je Corbynu odmah ponudio ruku suradnje i poručio mu da ne radi na rasturanju nego ujedinjavanju partije. "Jeremy je ostvario vrlo čistu pobjedu u svim segmentima i moramo respektirati njegov mandat, a sama činjenica da su za Corbyna glasali naši ljudi diljem zemlje daje nevjerojatnu mogućnost našoj stranci", rekao je Miliband.

OČEKIVANJA Odmah nakon Corbynove pobjede Hannes Swoboda je, tvitajući, čestitao laburistima na izboru, a njihovu novom prvom čovjeku poručio da će morati napraviti kompromis između obećanja i stvarnog života.

Independent je objavio tekst s naslovom "Pet razloga zašto moramo biti sretni zbog Corbynove pobjede" u kojem navodi:

1. napokon se pojavila osoba koja će oponirati rezovima u javnom sektoru, a mediji će mu kao šefu opozicije morati otvoriti prostor da objasni svoje ideje,

2. u svojoj vladi u sjeni planira 50 posto mjesta za žene, što je važno s obzirom na to da je u javnom životu samo 22 posto žena iako su većinski zaposlene u javnom sustavu,

3. laburisti će s njim moći značajnije utjecati na politiku, o čemu govori i njegova izjava: "Ne mislim da možemo napredovati s politikom koju čine samo vođa, vlada u sjeni i članovi parlamenta, mora se ići puno šire. Članovi stranke moraju nastupati i svi zajedno zastupati laburističke stavove. Laburistička stranka s Jeremyjem Corbynom slušat će ljude",

4. ljevica postaje aktivna snaga lokalno, diljem Velike Britanije, registriranih podupiratelja ima oko 600.000 i ako svatko od njih preuzme aktivnu ulogu, doći će do snažnog utjecaj laburističkih ideja na Britance,

5. čak da i corbynomanija ne napravi ništa više, divno je što je Blair napokon stavljen na svoje mjesto te što se pokazalo kako nije nikakav mesija nego vrlo pokvaren dečko.

POLITIKE Stavovi koje zastupa bitno odudaraju od dosadašnje laburističke politike. Zalaže se za minimalac koji osigurava dostojan život te veće oporezivanje bogatih. Planira reducirati 93 milijarde funta koje kompanijama ostaju kao porezne olakšice. Žestoki je protivnik politike štednje. Glasao je protiv zakona o radu, a od ministra rada i mirovinskog sustava zatražio ostavku jer je umrlo tisuće ljudi nesposobnih za rad koje je posebnim propisom uvrstio u radno sposobne. Oštro se protivi privatnom kapitalu u javnom zdravstvu.

Zalaže se za javno i slobodno školstvo, protivi školarinama i predlaže korporativni porez kojim bi se financiralo visoko školstvo. Jedan je od britanskih pionira u borbi za prava LGBT-zajednice i već je zaprijetio "ekonomskim i diplomatskim konzekvencama" onim zemljama koje ne poštuju ta prava. Željeznicu i energetske kompanije putem nacionalizacije vratio bi u javno vlasništvo. Izašao je i s kontroverznim prijedlogom ženskog javnog prijevoza kako bi žene bile zaštićene od seksualnog uznemiravanja i zaradio kritike da je riječ o povratku unatrag i segregaciji. Protivnik je monarhije i Veliku Britaniju volio bi vidjeti kao republiku s izabranim predsjednikom, no rekao je da to nije bitka koju će voditi on.

Oponent je i EU-a i NATO-a, koji krivi za krizu u Ukrajini. Zbog toga su ga sustigle kritike da je proruski orijentiran, na što je uzvratio kako se NATO-ova i ruska ekspanzija međusobno potiču i vode jedna prema drugoj. Posebno je zainteresiran za situaciju na Bliskom istoku, pri čemu je član Kampanje solidarnosti s Palestinom. Srčani je zagovornik zaštite okoliša i borac protiv nuklearnog naoružanja. U dugoj karijeri sudjelovao je u mnogim aktivističkim kampanjama, pa i u jednoj protiv apartheida u Južnoj Africi, zbog čega je bio i uhićen.

Da među britanskim laburistima pušu neki novi vjetrovi, govori i to da je samo dan prije Corbynova izbora za stranačkoga kandidata za gradonačelnika Londona izabran Pakistanac Sadik Khan.

DOWNING STREET 10 Britanski mediji već uvelike analiziraju li novi šef opozicije materijal za Downing street 10. The Guardian se pita "je li zaista nemoguće da bude izabran za premijera?"

I sami su laburisti jako podijeljeni oko toga može li njihov novi lider uvesti partiju u vladu, a njegovi protivnici misle kako takva politika ne bi mogla dobiti većinsku podršku Britanaca. Pritom će torijevci koristiti svaku mogućnost da ga prikažu kao komedijaša, iako je on mainstream ljevičar koji štiti manjinske društvene skupine, a ne ekstremist, i time će strašiti glasače.

Premda je dugo u politici, nitko ne zna kakve su njegove liderske vještine, jer je veći dio političke karijere bio aktivist. Njegovi zagovornici među analitičarima kažu da je sve moguće ako kriza eruptira i učini sve konvencionalne političke kanale odbojnima.

Mediji se pitaju je li Corbyn doista neizaberiv, pa odgovaraju: možda, ali to nitko ne može tvrditi sa sigurnošću, odgovor može dati samo elektorat. Možda bi mu u tome najveći problem mogla biti vlastita stranka jer protiv sebe, osim torijevaca, ima i dio laburističkog establišmenta.