Hrvatska nije do isteka roka, u petak 23. kolovoza, poslala službeno očitovanje o sporu s Europskom komisijom, odnosno odgovor na pismo povjerenice Viviane Reding, potvrdila je njezina glasnogovornica Mina Andreeva. Lijepo preplanula i puna radnog elana, kao i svo osoblje EK koje se polagano vraća na posao, Andreeva je na redovitoj konferenciji za novinare izrazila konfekcijsko "duboko žaljenje“ radi hrvatskog nepoštivanja ultimatuma, pogotovo jer je riječ o "hitnom pozivu“. Radi se o "važnom pitanju za nas“, Europsku komisiju, rekla je, što znači da će se ova tema kao točka dnevnog reda naći na prvom poslijeodmorskom sastanku kolegija EK, idućeg tjedna. Tek nakon sastanka, kada se sagledaju okolnosti, odlučit će se hoće li se nastaviti daljnja procedura, a Europska komisija namjerava predmet dati na obradu Vijeću ministara pravosuđa i unutarnjih poslova, u listopadu.
Za glasnogovornicu, koja pred javnost izlazi u ime cijele Opće uprave EK i kabineta povjerenice Viviane Reding, pitanje lex Perković "hitna je tema koja traži diskusiju cijelog Kolegija“. Kolegij 28 povjerenika, za razliku od ranijih sličnih sporova, sada ima i jedan hrvatski glas, Nevena Mimicu. Vijeće ministara morat će čuti i Orsata Miljenića. Hrvatskoj je, kao članici, na raspolaganju cijeli arsenal mjera: za razliku od vremena prije članstva, ona sada ima pravo glasa, akcije, prigovora, procjene, pa i lobiranja.
Čuli smo i zgodnu interpretaciju glasnogovornice o sporu koji je za nju i Opću upravu EK koju zastupa i "kršenje povjerenja“. Čitanje je sljedeće: Hrvatska je potpisala, a sve članice ratificirale Pristupni ugovor. U njemu je (na str. 75 hrvatske verzije dokumenta ) i članak 39. Članak se dade čitati i kao prikriveni monitoring jer glasi ovako: "Ako u Hrvatskoj postoje ozbiljni nedostaci ili neposredna opasnost od takvih nedostataka u prenošenju ili stanju provedbe akata koje su donijele institucije na temelju dijela trećeg, glave V. UFEU-a, kao i akata koje su donijele institucije prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, na temelju glave VI. UEU-a ili na temelju dijela trećeg, glave IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Komisija može do kraja razdoblja od najviše tri godine od pristupanja, (naglasila LSN) uz obrazloženi zahtjev države – članice ili na vlastitu inicijativu i nakon savjetovanja s državama članicama, usvojiti odgovarajuće mjere te odrediti uvjete i način njihove primjene.
Ne dovodeći u pitanje nastavak bliske pravosudne suradnje, te mjere mogu imati oblik privremene suspenzije odgovarajućih odredaba i odluka u odnosima između Hrvatske i bilo koje druge države članice ili država članica... Mjere se ne zadržavaju dulje nego li je to nužno potrebno, u svakom slučaju ukidaju se kad se nedostaci isprave. Mogu se, međutim, primjenjivati i nakon isteka razdoblja iz prvog stavka sve dok ti nedostaci postoje. Kao odgovor na napredak koji Hrvatska postigne u ispravljanju utvrđenih nedostataka, Komisija može na odgovarajući način prilagoditi mjere nakon savjetovanja s državama članicama. Komisija pravodobno obavješćuje Vijeće prije ukidanja zaštitnih mjera te u tom pogledu uzima u obzir sve primjedbe Vijeća.“
To je članak na koji se poziva i njemački zastupnik (istina, politički utjecajan i moćan i na startu predizborne kampanje) i Europska komisija. Članak je općenit i daje prostora različitim interpretacijama. Provedba odluka je stvar članica u nadležnom Vijeću, a to pretpostavlja glasovanje koje ne mora ići na način kakvom se nadaju EK ili zainteresirana članica. Na Vijeću se, naime, trguje ustupcima! Usluga za uslugu.
Nešto i o jednakima i jednakijima u tumačenju glasnogovornice. Prema njenom obrazloženju, nekada je izuzeće bilo opcija zemljama u pregovorima no "nije otvoren članicama iz proširenja 2004. te Bugarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj“. Pitanje europskog uhidbenog naloga je, za razliku od onoga za Austriju u njezinim pregovorima, tretirano kao točka oko koje se "ne može pregovarati“. Novi ugovori o pristupanju ne priznaju trajna izuzimanja od acquisa, nemaju opt-out kao Danska (obrana) ili Velika Britanija (unutarnji poslovi). Andreeva dodaje da je svatko tijekom pregovora "imao šansu za posebne tranzicijske aranžmane“. Hrvatska to pitanje nije ni otvarala, niti tražila otvaranje. Iz ovoga proizlazi da se ni EK sama sa sobom nije dogovorila kako se izuzeće, makar kao prijelazno razdoblje, uopće može dogoditi o temi koja nije za pregovoranje!
Istina jeste da je hrvatska strana tražila daleko više privremenih izuzeća nego što ih je dobila. Možda se moglo pokušati, ali se hrvatski pregovarači, i ne znajući što će od posla za onih godinu dana praznoga hoda tokom slovenske blokade procesa, nisu sjetili potrebe obrane zaslužnog špijuna od istrage njegovih navodnih nedjela... Nažalost, cijela priča, uključujući i kolokvijalni naziv zakona, vodi u smjeru čuvanja nečije glave od istrage a ne zaštite principa jednakosti i otvaranja pitanja o jednom ne posve dorađenom, ali, čak kao takvom, veoma korisnom i značajnom propisu EU.
Bit će zanimljivo obrazloženje Hrvatske zašto je postupila kako je postupila, je li to inaćenje, princip ili nešto treće. Ali ni Europska komsija, ma koliko ekipirana bila, nije bezgrešna i prije nego što se spor ne raščisti, čak i prije nego što je pristigao okašnjeli odgovor iz države-članice, nije korektno govoriti o "povredi povjerenja“, čak i ako je cijela predstava uvrijeđenosti i ljutnje radi nepoštivanja samo dio nečije predizborne kampanje (Reding puca na mjesto predsjednice EK, što je legitiman cilj, a ona ozbiljna i vrsna kandidatkinja). Kao što je, s hrvatske strane, ova narastajuća sapunica prije nalik na hitnu, gotovo paničnu akciju spašavanja, ne vojnika Ryana, već špijuna za sve režime, nego na borbu za jednakost među članicama.
Ukratko, bit će zanimljiva jesen...mada je lex Perković najmanji od svih problema s kojima se bori Hrvatska.