- Tko je bila Slava Raškaj?
- Slikarica.
- A ja napisala književnica. Neću proći...
Tako je nedavno tekao telefonski razgovor s prijateljicom Tanjom P., Ukrajinkom koja se nada hrvatskom državljanstvu. Upravo je bila izašla iz policije u zagrebačkoj Petrinjskoj gdje je polagala test "poznavanja hrvatske kulture i društvenog uređenja". Test je ujedno kraj njezina petogodišnjeg iscrpljujućeg puta i predzadnja prepreka nakon koje stječe pravo da policijskoj službenici na šalteru preda zahtjev za dobivanje stalnog boravka u Hrvatskoj, a potom se podvrgne nenajavljenim policijskim kontrolama te čeka rješenje sa zelenim tefterom.
Osamnaestu je odavno prebacila, poslovno je sposobna, izvrsno poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, bolje od mnogih izvornih govornika koje poznajem. Jednako tako - mogu posvjedočiti sada, ali i svaki put kad me netko bude pitao - iz njezina se "ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj". I više od mnogih hrvatskih državljana za koje znam.
- Do lanjskog sam prosinca mislila da sam ispunila svaki uvjet za stjecanje prava na stalni boravak, što nije bilo lako. Znate, teško je biti stranac, a pogotovo ako ste žena, pa još iz Ukrajine. Neprestano se borite i s predrasudama i s administracijom. Ne možete se zaposliti na neodređeno, ne možete čak ni kupovati na rate, a minus po tekućem računu ne ovisi vam o primanjima nego o susretljivosti službenice u banci. Početkom godine otišla sam u policiju da bih provjerila treba li još što prije nego što predam zahtjev. Kao hladan tuš dočekala me informacija da moram položiti još neki test. Kad sam došla u Hrvatsku, prvo sam upisala tečaj hrvatskog jezika te ga vrlo uspješno položila na Croaticumu, centru za hrvatski za strance na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. A sad me dočekalo i ovo, kaže nam Tanja P.
Iako ga je uspješno položila, priznaje da je dugo oklijevala izaći na testiranje. Ne bez vraga jer i sam pogled na "gradivo" što ga je za tu provjeru morala prevaliti obeshrabruje. "Koji su svjetski filmski festival 1972. godine pokrenuli Grad Zagreb i produkcijska kuća 'Zagreb film'", "kako se zove poznata hrvatska glumica tragično preminula 15. 8. 2000. godine, koja je glumila u poznatim hrvatskim filmovima: 'Glembajevi', 'Treća žena' i 'Tri muškarca Melite Žganjer'", kad je bila bitka na Mohačkom polju, gdje su po pravnoj snazi međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH, kako se zove dekorativni odjevni predmet oblika vrpce, koji se nosi oko vrata i smatra se izvornim hrvatskim proizvodom, tko je bio vođa seljačke bune... A autor koji je "slikao alegorijske i povijesne kompozicije i portrete te je izradio svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 'Hrvatski narodni preporod'?" Da, baš taj u koji ste bezbroj puta s divljenjem gledali čekajući da vam na pozornici nacionalni prvaci zaigraju "Ljubav i zlobu" (kojeg autora?). To su neka od pitanja iz testa čije polaganje u oblasnoj policijskoj stanici nadzire "službena osoba". Od 15 pitanja, za "dvojku" je potrebno 10 točnih odgovora.
Ima toga još. Ne ide vam sa slikarstvom? Pokušajte s književnošću. Sigurno ste čitali "Dunda Maroja" i "Skup", ili barem "Jamu". Niste? Onda barem znate tko je napisao "Planine"! Ili bar koja je najviša planina u Republici Hrvatskoj? A Pejzaž I i II? Ne znate koji ih je poznati hrvatski lirik napisao?! Dobro, važno je da ne zamuckujete tekst hrvatske hime. 'Ajmo malo na Ustav. Dakle, proglašen je (dopuni tekst). Mala digresija, sigurno će vas zanimati: znate li da polovica Hrvata nema pojma koji je blagdan 25. lipnja? Da, smiješno. Vi, naravno, znate?
I tako red Baščanske ploče, red Stepinca, pa triki kveščn o tome što se u Republici Hrvatskoj praznuje 1. svibnja, pa tko su Mate Parlov, Damir Škaro i Željko Mavrović, pa tko je autor brončanih kipova Grgura Ninskog, pa, pa...
Iscrpno znanje traži, naime, Pravilnik o načinu provjere poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja u postupcima stjecanja hrvatskog državljanstva, koji je na snazi od lanjske godine. Prilog Pravilniku je 100 oglednih pitanja s ponuđenim odgovorima pod a, b, c... Da bi ih aplikant riješio točno, može se, na primjer, pripremati tako da na sat-dva sjedne s dobrohotnim domaćinom koji ima završenu hrvatsku gimnaziju (što mu ne bismo preporučili jer nije garant za prolaz) ili prouči web-katalog (http://www.hr/hrvatska) na koji ga upute u policijskoj stanici. Ali tada je tek u problemu. Kompilacija cro-gradiva na mrežnoj stranici www.hr, što je, kako tamo piše, projekt koji se pod pokroviteljstvom Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet radi na Zavodu za telekomunikacije Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu, golema je i mnogim strancima jezično teško premostiva.
Poglavlje "Državno uređenje" informira ih, na primjer, o Ustavu RH – kada je donesen i u koliko sve navrata revidiran – pa onda o državnim simbolima, izbornom sustavu (da, i o D'Hondtovoj metodi!), sudbenoj vlasti i slično. Ne bi, međutim, bilo loše da tako opsežni podaci budu i ažurirani. U notici o Ustavnom sudu – osim o svim ovlastima te institucije – piše i da je predsjednik te važne institucije Željko Potočnjak. Iako je Jasna Omejec na toj funkciji još od 2008. Slično je do prije koji tjedan bilo i s pučkim pravobraniteljem/icom. Lora Vidović već je dobrano sjedila u ombudsmanskom stolcu, a www.hr/hrvatska naše je drage "goste" još upućivala na Juricu Malčića.
A tek povijest! Od knezova Posavske Hrvatske (796. - oko 810. Vojnomi /Vojnomir, op. i.b./, oko 810. - 823. Ljudevit, 829. - 838. Ratimir, oko 880. - oko 897. Braslav), preko ugarsko-hrvatskih kraljeva raznih dinastija te vladara nakon I. svjetskog rata do hrvatskih banova od kojih je samo hrvatsko-dalmatinsko-slavonskih od 1345. do 1921. godine – osamdesetak! Pa onda "nametnuti vladari Karađorđevići (1918. - 1941.)", ugarsko-hrvatska dinastija Arpadovića (1102.-1301.), hrvatsko-ugarski kraljevi iz dinastije Habsburg-Lotarinske (1740.-1918.), neizabrani vladari Bonapartovići... Ukupno, naime, nekih 160 imena s pripadajućim godinama vladavine. Za one koji žele znati malo više, uputno je proučiti "Kratku političku i kulturnu povijest Hrvatske" autora dr. sc. Dragutina Pavličevića. Nakladnik: Hrvatski informativni centar, za nakladnika: Ante Beljo.
Naša je administracija usto naumila buduće ponosne vlasnike hrvatske putovnice na čak četiri i pol kartice teksta podučiti i o arhitekturi ("Arhitektura je do početka XX. stoljeća podvrgnuta općoj struji historicizma, što ga kod nas primjenjuju strani graditelji, projektirajući javne i privatne građevine. Otpor protiv šablone izražava V. Kovačić u svojim koncepcijama regulacija i projektima zgrada i interijera. Njegovo djelo nastavljaju H. Ehrlich i E. Šen..."), ali i o izvedbenim umjetnostima uopće ("Balet je doživio svoj procvat u Francuskoj u XVII stoljeću i širio se Europom, da bi došao do Rusije koja ga je u XIX stoljeću dovela do jednog od vrhunaca...").
Ne manje bitno je i znanje o Zagrebačkoj školi crtanog filma, Svjetskom festivalu animiranog filma u Zagrebu i Zagrebfilmu, što je za svaku pohvalu. Nejasno je jedino kako je iz bilješke o crtićima ispao Dušan Vukotić i njegov Oscarom nagrađeni animirani film "Surogat" snimljen 1961. godine u produkciji Zagrebfilma. A to je podatak koji bi, na primjer, budući hrvatski državljanin možda s većim zanimanjem upamtio od onoga da je u hrvatskom graditeljstvu potkraj 2004. godine radilo 77.000 djelatnika u 8140 aktivnih pravnih subjekata.
Zbog pitanja koja kao da viču: "Hoćeš pasoš? E, nećeš!" jedan je poznanik, inače podrijetlom s Dalekog istoka (podaci poznati redakciji), pet puta pao na spomenutom testiranju. A onda je potražio "poguranac"... Krije li se u tome tajna prolaznosti na testu – a koja je, kako su nam rekli u zagrebačkoj policiji, jako dobra – nismo uspjeli doznati.
Sličnim "patriotskim testom" za podmetanje noge svojim budućim građanima ne služi se, primjerice, Poljska, hit-članica Europske unije, doznajemo u poljskom veleposlanstvu u Zagrebu. Odavno ga, međutim, ima SAD, a odnedavno i Velika Britanija. Upravo se na Otoku lani u srpnju, kada je konzervativna vlada Davida Camerona odlučila uvesti promjene u uvjete za stjecanje britanskog državljanstva, povela rasprava koja je podijelila tamošnju javnost. Kako je tada pisao Guardian, novi test više nije sadržavao dijelove koji su se ticali socijalne pomoći, zakona o ljudskim pravima i Europske unije. Umjesto praktičnim savjetima za svakodnevni život, bavi se povijesnim bitkama, poviješću monarhije, Shakespeareom i recitiranjem nacionalne himne. Iz Vijeća za imigrante izrazili su tada sumnju u korisnost takvog testiranja i zatražili dokaze da je vladi uistinu cilj podučiti imigrante osnovnim stvarima potrebnima za život. Habib Rahman iz spomenutog Vijeća dodao je kako smatra da je riječ o novoj mjeri kojoj je cilj ograničiti useljavanje u Veliku Britaniju.
Je li slična namjera vodila i hrvatskog zakonodavca? Ako i jest, tako i treba, rekli bi militantni čuvari čistog hrvatskog zraka.