Što jednom Kijevljaninu znače američke intervencije u Nikaragvi

Najčešća opravdanja Putinova zauzimanja Krima i prijetnje nad ostatkom Ukrajine (u noćnim morama i nad ostatkom Europe i svijeta) pozivanja su na brojne slične američke akcije u bližoj i daljoj prošlosti - posegnulo se tu od Nikaragve i Čilea do prošloljetnih Obaminih prijetnji napadom na Siriju. Čak i oni koji se najviše pozivaju na mir i nenasilje likuju jer će u tom slijepom natjecanju Putin napokon pokazati Obami, licemjernom svjetskom policajcu, i Merkelici, liderici omražene Njemačke koja isisava jug Europe, što ih ide. Tolika je ta naslada da su spremni za ovu priliku zažmiriti na jedno oko nad onim što je još prije tjedan, dva Putin učinio proslavljenim zgodnim pankericama i što je tijekom naše kampanje protiv obiteljaškog referenduma govorio u svojoj matičnoj Rusiji te tako postao idol i umjerenijim konzervativcima, a kamoli ne desničarima poput onih iz Dveri, koji se danas okupljaju u Beogradu da bi dali podršku Rusiji (kao da je ona napadnuta).

Kada je riječ o Ukrajini, to su geopolitičke igre, nema tu dobrih igrača ni u samoj zemlji ni u okruženju, kažemo mi iz daljine. Jednostavnije je to i manje vremena uzima od ulaženja u političke probleme i različitosti u zemlji komplicirane povijesti koja je raspeta između europskog zapada (koji nudi vrijednosti poput vladavine prava, ali ne i dovoljno novca) i dobrih i loših tekovina Sovjetskog Saveza.  

Eto nas, kao da smo Šveđani (a ne Finci), gdje ni najstariji ne pamte neki rat. Kada su nama nad glavama letjeli avioni i ginula rodbina, ljutilo nas je što na nas gledaju kao na zaraćena balkanska plemena koja za bolje i ne znaju, uz opravdanja da tu ionako nema dobrih i loših i da smo samo poligon za geopolitičke igre u kojima, također, nema dobrih i loših igrača.

Bez obzira na sve rasprave, teško bi tko od Putinovih apologeta volio da ga ujutro probudi ruski tenkić u ulici, odnosno biti na mjestu Ukrajinaca koji su sami skrivili moguće tenkove tako da su mjesecima čačkali na trgovima jer im je dozlogrdilo gledati kako predsjednik i oligarsi s kojima je u simbiozi beskrupulozno gomilaju bogatstva. Nakačili su im se, puno prerano, i nacionalisti iz ozloglašene Svobode, a potom i razbijači iz Desnog sektora koji su preuzeli šou, a uskrsnula je i Julija Timošenko. Ali oni se uvijek, bez greške, nakače i poentiraju, a stvari odu k vragu nakon što padnu prvi mrtvi.

Ukrajina nije tako daleko kako se čini. Samo je malo dalje od BiH u kojoj su se, po našem tumačenju, digli "obični mali ljudi" gladni i obespravljeni. U Ukrajini su ti "obični mali ljudi" siti tranzicije iz sovjetske republike u ništa. U BiH su siti tranzicije iz rata u ništa. U obje zemlje je vrlo složena nacionalna struktura i latentna mogućnost podjele na dva do tri dijela. Objema je dana europska perspektiva s figom u džepu koja znači da ni jedna ni  druga vjerojatno nikada neće, tako siromašne i jadne, postati članice EU, a nije izvjesno ni da bi koristi imale i da uđu. Zapad će jedno vrijeme novcima kupovati mir, ali institucionalno povezivanje nije vjerojatno. Zašto nam je Bosna tako blizu, a Ukrajina tako daleko?

Za kraj: vojna aneksija jednog dijela susjedne zemlje nedopustiva je i predstavlja kršenje međunarodnog pravnog poretka. Rusija je, također, prekršila i sporazum u kojem su Rusija i Amerika obećale jamčiti teritorijalni integritet Ukrajine u zamjenu za predaju ukrajinskog nuklearnog potencijala. Ako građani Krima ne žele živjeti u sastavu Ukrajine, možda bi svoj status trebali regulirati mirnim dogovorom s vlastima u Kijevu - kada one opet budu imale izborni legitimitet kojeg sad nemaju - o održavanju referenduma u normalnim okolnostima, poput referenduma koji najavljuju Škoti? Krim je Ukrajini dodijeljen u vrijeme SSSR-a, prije toga ga je okupirala carska Rusija, prije toga su tu živjeli Tatari koji su protjerani... I da, koliko god je Zapad podgrijavao ovu vatru, on nema adekvatan odgovor protiv Putina. Interesi Europe i interesi SAD-a ovdje se baš i ne preklapaju. Jedino što Rusiju može spriječiti u okupaciji zemlje čiju suverenost nikad i nije uzimala za ozbiljno je hladna računica što joj se ekonomski bolje isplati. Dobiti geostrateški važan Krim i nastaviti suradnju sa Zapadom ili raskomadati Ukrajinu.