Skoči na glavni sadržaj

Šibenčani su ostali bez toliko toga da su dostigli stanje nadočaja

Emir Imamović Pirke

Književnik, dramatičar, publicist, komentator, novinar, Bosanac, Dalmatinac... Jednom riječju - Pirke

sibencani-su-ostali-bez-toliko-toga-da-su-dostigli-stanje-nadocaja-1630-1636.png

Bez Terranea, koji je bio beskrajno važan i za Hrvatsku i za Šibenik, ostali smo onoga trenutka kada mu je promijenjen vlasnički list
Foto: Terraneofestival.com

Šibenik je u koroti. I službeno je potvrđeno ono što se moglo predvidjeti ili barem naslutiti, a o čemu smo na Forum.tm-u nedavno pisali: Festivala Terraneo više nema. Ili, da budemo precizni, ove godine ga nema sigurno, a dogodine... 

Nada je, znamo, hrana očajnika.

Prva vijest glasi: "Zaključno s trećim izdanjem Terraneo festivala, 2013. godine, na prostoru bivše vojarne Bribirskih knezova, organizacija festivala odlučila je donekle promijeniti festivalski koncept te već mjesecima blisko surađuje s Gradom Šibenikom u traženju nove adekvatne festivalske lokacije, pogodne za daljnji razvoj i novu viziju Terranea. Međutim, unatoč svim dosad uloženim zajedničkim naporima, nova lokacija nije pronađena na vrijeme koje bi nam dozvolilo organizaciju pravog izdanja Terraneo festivala 2014. Ovu godinu tako možemo opisati kao prelazno razdoblje za Terraneo, u kojem ćemo postaviti novi festivalski koncept i u suradnji s Gradom osigurati temelje za uspješnu budućnost našeg festivala na području Šibenika. Terraneo će se tako u formi višednevnog festivala nastaviti od 2015., dok za proljeće i ljeto ove godine u Šibeniku pripremamo seriju pojedinačnih glazbenih događanja pod Terraneo imenom. Svjesni značenja ovog projekta za cijelu regiju, nećemo dozvoliti da ljeto u Šibeniku prođe bez dobre i pozitivne Terraneo energije, a konkretne informacije o lokacijama i sadržaju ovogodišnjih Terraneo događanja i koncerata objaviti ćemo uskoro. Zahvaljujemo na strpljenju", stoji u priopćenju glasnogovornika Terranea Luke Pavića.

Druga vijest, objavljena u listu Telegraf 4. prosinca prošle godine, glasi: "Naredni 'Exit' će pretrpeti drastične izmene! Kako Telegraf ekskluzivno saznaje, festival će trajati četiri dana, s tim što će dva dana biti organizovan u Novom Sadu, kao i do sada, a najveća novina je da će preostala dva dana održavati u Budvi! Zanimljivo je i kako će izgledati koncept narednog festivala.' Naredni Exit će, kao i do sada, biti održan u julu, a plan je da se prva dva dana, za vikend, organizuju u Novom Sadu, nakon čega bi usledio dan pauze, da se fanovima omogući da se 'presele' u Crnu Goru, a zatim slede dva festivalska dana u Budvi..."

Dan kasnije, 5. prosinca, crnogorski dnevnik Vijesti u tekstu pod naslovom "Exit produžetak u Crnoj Gori: Bine u Budvi, Kotoru i na Adi Bojani", donosi: "Prvo izdanje Sea Dance festivala održaće se od 15. do 17. jula na plaži Jaz kod Budve, a na njemu neće nastupiti samo DJ-evi kao što su prenijeli neki mediji, već će biti zastupljeni izvođači raznolikih žanrovskih usmjerenja, saopštili su Vijestima organizatori. Cijena ulaznice za ovu manifestaciju, koja je osmišljena kao produžetak Exit festivala, biće 42 eura za sva tri dana, a pored gostovanja svjetskih muzičkih zvijezda na Jazu, održaće se i žurke u starim gradovima u Budvi i Kotoru, kao i na Adi Bojani u Ulcinju. Na Jazu će biti napravljen kamp sa svom potrebnom infrastrukturom, takozvano festivalsko selo. Uz centralnu binu, a biće više manjih dešavanja na samoj plaži". E, to bi u priči u Šibeniku i Terraneu ipak trebala biti prva vijest...

Upravo u prosincu prošle godine došlo je do, kako se to obično kaže, problema u pregovorima između gradskih vlasti u Šibeniku i famoznih stranih vlasnika Terranea, čiji identitet do danas nije poznat. U prijevodu, nekoliko mjeseci nakon što je "organizacija festivala odlučila donekle promijeniti festivalski koncept", javnosti nepoznati vlasnici sve su manje zanimanje pokazivali za već poznatu i dobivenu lokaciju, iskazujući iznenadni i sve veći interes za javna dobra u okolici Šibenika ili za otok Obonjan, koji je već godinama predmet različitih sporova. Uvjerljivo objašnjenje o razlozima te promjene koncepta i razlozima praktičnog preseljenja Terranea sa mjesta na kojem je krenuo, do sada nije ponuđeno.

Ono što je naročito zanimljivo jest to da se zaista ne zna tko su – osim što su Amerikanci – stvarni vlasnici Terranea. No, među onima što su kao takvi, dakle neki bitni, dolazili u Šibenik, bio je i Thomas Ehr, izvršni direktor MTV-jeve Fondacije „Exit“ (End Exploitation and Trafficking), dugogodišnji službenik različitih američkih agencija u kriznim područjima, kakvih, znamo, u ovom dijelu svijeta uvijek ima. 

Neovisna novinska agencija NINA izvijestila je prošlog ljeta o Ehrovu posjetu Novom Sadu i dojmovima s Exita: "Predstavnik Evropske MTV fondacije Thomas Ehr izrazio je veliko zadovoljstvo sudjelovanjem MTV-a na Exitu i najavio kako će ova televizija doći i iduće godine na festival, i da će ga nastaviti podržavati. 'Jako smo zadovoljni organizacijom festivala, profesionalnošću i entuzijazmom ljudi. To je utjecalo jako pozitivno na nas', kazao je Ehr na konferenciji za novinare u Novom Sadu i najavio kako će MTV ugostiti pojedine ljude iz organizacije Exita u Londonu kako bi im dodatno pomogli oko usavršavanja produkcije, dizajna, grafike i svega što može doprinijeti kvaliteti festivala u budućnosti."

Imamo li, napokon, sve elemente za razotkrivanje urote? 

Možemo li reći kako je Terraneo stradao da ne smeta Exitu ili je stradao jer nisu zadovoljeni uvjeti da bude druga kateta u trokutu u kojem su Budva i Novi Sad kao hipotenuza, kao što su to već zamislili neki strani, a isti vlasnici? 

Ma svašta možemo, samo što nije sve jednako ozbiljno, bez obzira na zavodljivost mozaika sačinjenog od informacija u kojima je teško pronaći tek čudne slučajnosti, računajući i onu da su zvijezde zadnjeg Terranea i prošlog Exita bile – iste.

U knjizi "Čovjek bez lica", u kojoj opisuje uspon Vladimira Putina na vlast, ruska novinarka Masha Gessen očajnike definira kao ljude koji svaki dobitak dočekuju sumnjičavo, a svaki, i najsitniji gubitak doživljavaju kao smak svijeta.

Šibenik je u proteklih četvrt stoljeća ostao bez toliko toga da su njegovi stanovnici dostigli neko čudno stanje nadočaja, izgubivši vjeru da se njima još nešto dobro uopće može dogoditi.

Sve dok Terraneo nije uspio, nemali je bio broj onih što su ovom festivalu predviđali spektakularan krah. I tek što su se navikli da ipak ne žive u mjestu radnje isključivo loših vijesti, objavljeno je, potvrđeno, da Terranea više nema.

Nekadašnji industrijski centar je tako i zato, da ponovimo, u koroti.

Kada, recimo tako, materijalna baza postane sama sebi svrha i duhovnu nadgradnju svede na sirovinu, onda strada sve ono važno što se ne može izraziti brojevima na računu u banci.

Terraneo je bio beskrajno važan i za Hrvatsku, a za Šibenik naročito. Lista prioriteta njegovih misterioznih vlasnika – koji nas još nisu udostojali ni svog predstavljanja, a kamoli objavljivanja stvarnih razloga odluke o kraju nečega što se događalo na javnom dobru, ustupljenom Terraneu u ume istog takvog javnog, zajedničkog interesa – drugačija je, međutim, od naših. Prvog trena kada su nam se neusklađeni interesi sukobili, naravno, izgubili smo. I to jest loša vijest. Očajna će, međutim, biti ona da nismo naučili kako smo bez Terranea ostali onoga trenutka kada mu je promijenjen vlasnički list.