Veliki se dio poduzeća, zbog situacije kakva već je, zatvori i prelazi u udrugu kako bi izbjegli porez. Tako je barem rekao Boris Lalovac, zamjenik ministra financija, pravdajući donošenje zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija. Tim bi zakonom sve udruge koje od gospodarske djelatnosti uprihode više od 230.000 kuna morale registrirati trgovačka društva. Njegovo je ministarstvo odlučilo da se mora osigurati fer i korektna utakmica.
Nije, doduše, rekao na koga točno misli. Tko je taj lopov i prevarant koji je odlučio ugasiti tvornicu za proizvodnju čavala, osnovati udrugu za zaštitu ptica pjevica i nastaviti nesmetano poslovati bez bojazni da će državi morati platiti porez?
Pa da, vjerojatno tu leži i odgovor otkud redovi pred zgradama HGK i Poglavarstva.
Pred nekadašnjim uredom najpoznatijeg hrvatskog (možda i svjetskog) lovca tiskaju se kolone ljudi u odijelima.
U lijevoj ruci aktovka, u desnoj jako pametan mobitel.
Provjeravaju burze željeza i nafte dok čekaju svoj red da dragoj gospodarskoj komori zahvale na svemu jer, eto, propala im firma pa više nemaju razloga plaćati članarinu.
Onda taj isti propali biznismen sjeda u crnu limuzinu i vozač ga ostavlja pred zgradom Poglavarstva.
Tamo se tiska u novom redu propalih biznismena koji žele registrirati nekakvu udrugu.
Na brzinu smišlja da će se njegova baviti proučavanjem glista i žutih mrava, vozač i ljubavnica bit će suosnivači.
Mora požuriti s tim formalnostima da stigne u ured prije onih Kineza koji bi uložili u biznis.
Pardon, donirali bi udruzi.
Taman i ako mu pregovori propadnu, neće puno tugovati.
Sad posluje preko udruge, pa više ne mora državi plaćati porez.
Sam se sebi divi na tako genijalnom planu pa nazdravlja arhivskim vinom koje stoji kao godišnja plaća njegova najboljeg radnika.
Je li Lalovac imao takvu sliku u glavi kad je govorio o poduzećima koje varaju državu otvarajući udruge? Ili je možda u tom trenu pomislio na Kamensko, koje doista više ne postoji, ali postoji Udruga Kamensko? U ovom slučaju nije potrebno karikirati i ironizirati, stvarnost se za to pobrinula.
Tvornicu su im pokrali i uništili baš doista pravi lopovi i prevaranti, a radnice su ostale na cesti. Lalovac je, doduše, u pravu: one su doista završile ovako "zbog situacije kakva je". U Hrvatskoj se već dva desetljeća pojedincima dopušta da, najčešće radi zarade na nekretninama, unište nekad vrijedno poduzeće iako zbog toga deseci, stotine, tisuće radnika završavaju na cesti.
Ta "situacija kakva je" odnedavno je samo podebljana globalnom krizom. Istina, nekad je to bio sport za odlikaše, imali su čak i svoju ligu, natjecali se tko će više, a tko temeljitije uništiti. Danas je taj sport izgubio na masovnosti, ali se brutalnost još njeguje.
Napuštene radnice odlučile su osnovati udrugu, Grad Zagreb im je dao prostor, a mašine su donirali građani (jedna im je stigla i od predsjednika Republike, još jedna od gradonačelnika Zagreba). Njih stotinjak počelo je raditi sitne popravke odjeće, organizirale su radionice, obučavale krojačice. Nisu navukle čarape na glavu i krenule s pištoljem put najbliže kladionice, niti su odlučile predati se depresiji i farmaceutskoj industriji. Bore su se za goli život svojim radom.
Sada ih Ministarstvo financija namjerava tretirati baš kao Ivicu Todorića, Emila Tedeschija ili Ivana Čermaka. Jer one, eto, izigravaju pravnu državu skrivajući se iza nekakvih tamo udruga. Baš kao i razna društava tjelesnih invalida, udruga koje pomažu pretučenim ženama, siromašnima, oboljelima od raznih oblika karcinoma, udruga koje promiču ljudska prava, politički opismenjavaju građane, bore se za čišći okoliš… Sve njih treba u isti koš s preprodavačima vrhunskih sportaša koji samo na jednom transferu zarade više nego sve ove udruge. Treba ih zato što je "situacija kakva jest", što se nekome u Ministarstvu financija ne da raditi posao kako valja.
Lalovac je, doduše, rekao da će do drugog čitanja zakonskog teksta vidjeti što javnost kaže, pa možda i unesu neke izmjene.
A zašto bi? Pa saborska većina je ionako prihvatila zakonski tekst i u prvom čitanju. Predstavnici najvećih stranaka koalicije nisu imali puno zamjerki na njega. Bavili su se Mamićem i Crkvom, onime što im je važno.
To što će tekst kojem su dali prolaznu ocjenu potopiti cijeli neprofitni sektor ne svrbi ih puno. Njihovu firmu, ma koliko lopova i prevaranata okupila, nitko neće uspjeti toliko upropastiti da bi oni završili na cesti.
Bar ne u ovom mandatu.