Kako je Maras Milanoviću postao Jupiter, a Linić vol?

SOA i tajne službe nisu pratile i obrađivale Slavka Linića, slavodobitno je objavio predsjednik Ivo Josipović, zadovoljan što dio sigurnosnog aparata koji je i u njegovoj nadležnosti nije sudjelovao u obračunu premijera Zorana Milanovića s bivšim ministrom financija Linićem. Josipović se, doduše, ogradio rekavši da ne zna jesu li druga istražna i pravosudna tijela istraživala Linića.

Nepobitna je, međutim, činjenica da je Zoran Milanović onog trenutka kad je osobno ili uz pomoć svojih suradnika na naslovnicu Jutarnjeg lista plasirao tvrdnju da je Slavko Linić u predstečajnoj nagodbi Spačve oštetio proračun za 27 milijuna kuna izdao i nalog DORH-u da istraži i eventualno optuži Linića i njegove suradnike zbog mogućeg kriminala u Spačvinoj i drugim predstečajnim nagodbama. Milanović zna da je DORH dužan reagirati na sve vrste prijava kriminalnih djela, pa i onih objavljenih u medijima i kad se pozivaju na anonimne izvore.  

I nije problem što je Milanović posredno ili izravno prijavio Linića DORH-u zbog sumnje da je dopustio ili omogućio kriminal u predstečajnoj nagodbi Spačve, nego je problem što je prethodno mjesecima uz pomoć Linićeve pomoćnice Nade Čavlović Smiljanec provodio vlastitu istragu kako bi disciplinirao neposlušnog i rabijatnog ministra koji se nije ustručavao povremeno remetiti  piramidu moći na čijem vrhu se utaborio premijer i stranački predsjednik.

Nada Čavlović Smiljanec nije javnosti suvislo objasnila zašto je tek pola godine nakon sudskog završetka predstečajne nagodbe u Spačvi "izvukla" i "otkrila" procjenu vukovarskog poreznika koja je za čitavih 27 milijuna kuna bila niža od  prihvaćene u nagodbi. Zna se tek da je vukovarski poreznik procjenu uradio po nalogu svoje šefice u vukovarskoj poreznoj upravi, a zašto ju je ona zatražila i po čijem nalogu, barem zasad nije objašnjeno. Nakon što se Linić, suočen s tako zaplotnjački prikupljenim dokazima o navodnom kriminalu u njegovu resoru, odbio pokoriti i privesti pameti, Milanović je u javnost pustio "dokaze" istovremeno pokrenuvši i DORH-ovu i PNUSKOK-ovu istragu. A Linićevo odbijanje da se od teških optužbi brani pred njegovim premijerskim sudom, Milanović je iskoristio za njegovu smjenu s obrazloženjem da je izgubio povjerenje u svog ministra financija.

Milanović u svoj obračun s Linićem nije krenuo samo tražeći "dokaze" za njegovu kriminalizaciju u predstečajnim nagodbama uz pomoć Nade Čavlović Smiljanec. Sličnu je akciju proveo uz pomoć ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa u HBOR-u. I ministar Maras je, na svoju ruku i mimo Nadzornog odbora HBOR-a, naprasno krenuo u reviziju kredita koje je Uprava HBOR-a uz jamstva HAMAG-a odobrila malim poduzetnicima u 2011. godini. Ministru Marasu nije, primjerice, palo na pamet da obavi reviziju subvencija koje su njegovi prethodnici dodjeljivali općinama i gradovima za otvaranje i razvoj poduzetničkih zona, iako je u prvim mjesecima mandata ustanovio da od oko 400 zona u zbilji funkcionira tek njih oko 180, a među njima nema mnogih kojima su iz proračuna dodijeljena milijunska sredstva. Mudro je zaključio da je taj novac otišao u vjetar i nije ni pokušao provjeriti gdje je i je li uopće potrošen u javnom ili nekom drugom interesu.

Zato je paralelno s Nadom Čavlović Smiljanec hrabro i odlučno krenuo u traganje za dokazima o nezakonitom davanju kredita uz jamstva HAMAG-a čija se vrijednost u ukupnom HBOR-ovu kreditnom portfelju iskazuje u promilima jer se radi tek o nekoliko milijuna kuna jamčenih kredita. Kad je Anton Kovačev obavijestio Slavka Linića kao predsjednika Nadzornog odbora HBOR-a da revizori ministra Marasa istražuju dio odobrenih kredita, Linić mu je praktično naložio da potjera Marasove revizore i ne dopusti im da kopaju po starim kreditima odobrenima u mandatu Vlade Jadranke Kosor. Kovačev je pristojno obavijestio Marasa o Linićevoj odluci. Ministar Maras ni tada nije pokušao izboriti se na Nadzornom odboru HBOR-a za pravo da nadzire dodjelu kredita iz njegove nadležnosti, nego je otrčao u Banske dvore isplakati se na Milanovićevu ramenu. Milanović je s premijerske pozicije naredio Kovačevu da omogući Marasovim revizorima da obave posao do kraja, istovremeno poručivši Liniću da je on gazda u čitavoj Vladinoj kući.

Epilog Marasova uvođenja reda u dodjeljivanje HBOR-ovih kredita je taj da su njegovi revizori pronašli tek jedan kredit od 700 tisuća kuna koji je navodno nenamjenski utrošen, koji je, međutim, odmah jednokratno do kraja otplaćen jer se, očito, nikome nije dalo natjeravati s Milanovićem pulenom. A Anton Kovačev je, pak, vidjevši s kim i s čim ima posla, odlučio objaviti da će se po isteku mandata povući iz HBOR-a. Članica Uprave HAMAG-a Martina Jus, koja je vodila Marasovu reviziju u HBOR-u, ovih je dana nagrađena članstvom u Upravi HBOR-a, tako da su Milanović i Maras nakon uklanjanja Linića i Kovačeva sada preuzeli potpunu kontrolu nad HBOR-om. 

Slavko Linić je, dakle, mjesecima bio izložen "istragama" koje su Milanovićevi puleni provodili u njegovu resoru da bi ga se kriminaliziralo i tako prisililo na pokornost, a kad se u tome nije uspjelo, onda su "dokazi" pušteni u javnost kako bi ga se potjeralo iz Vlade i predalo u ruke istražnih i pravosudnih tijela. Sada je sve pripremljeno da ga se u staljinističko-makartističkoj maniri potjera i iz SDP-a jer se odlučio boriti do kraja kako bi sprao kriminalno blato u koje su ga javno uvaljali Zoran Milanović, Nada Čavlović Smiljanec, Gordan Maras i drugi Milanovićevi sljedbenici kojima su najrazvijeniji dijelovi mozga centri za političko preživljavanje.   

Slavku Liniću gotovo da ništa drugo nije preostalo nego da se kao kamikaza obruši na SDP-ov zapovjedni brod. Jasno mu je da je time počinio političko samoubojstvo. U autoritarnoj stranci u kakvu se SDP pod vodstvom Zorana Milanovića i njegovih sljedbenika posve pretvorio, njegovi javni napadi na stranačkog predsjednika i premijera najvjerojatnije će rezultirati Linićevim izbacivanjem iz stranačkih redova. Linić je svjestan da je i osobno pridonio bujanju autoritarnosti u SDP-u. Kad su Milanović i njegovi sljedbenici kažnjavali i "odvodili" druge svoje neistomišljenike iz SDP-a, Linić je šutio, zato danas, kad je red došao na njega, ne očekuje da će se većina u tijelima koja će odlučivati o njegovu uklanjanju iz stranke postaviti u njegovu obranu.

Linić će na kraju vjerojatno biti iz stranke formalno izbačen zato što je javno blatio stranačkog šefa i tako naštetio SDP-u, kao što je formalno smijenjen s ministarske dužnosti zbog nesuradnje s Milanovićem, zbog čega je navodno izgubio njegovo povjerenje. Više šansi za javnu rehabilitaciju zapravo ima ako DORH-ova istraga pokaže da su neutemeljene optužbe koje su protiv njega u javnost plasirali Milanović i njegovi stranački sljedbenici.

Vrlo lako je zato moguće da istrage koje provode DORH-ovi istražitelji, ma koliko bile neugodne Liniću, njegovoj obitelji i prijateljima, nisu najveće zlo kojemu su do sada bili izloženi. Barem će se moći braniti pozivajući se na zakone, proceduru, dokaze i svjedoke.

Neće, kao do sada, morati sudjelovati u krvavoj uličnoj tuči u montiranom procesu koji su protiv Linića vodili Milanović i njegovi sljedbenici kojemu je jedini cilj bio da neposlušnu "stranačku ikonu" bace na smetlište povijesti.