Željka Markić – propala političarka koja uporno želi kreirati politiku

Ustavotvorna i legislativna ambicija Željke Markić beskrajna je i neiscrpna. Stvar bi bila sasvim legitimna da je riječ o takmacu na političkom terenu na kojem se junački boj bije kakvim-takvim idejama, programima, inicijativama i, ponajprije, ljudima pa kom' opanci, kom' obojci. Međutim, nakon neslavne propasti u politici Željka Markić svoju je političku aktivnost mimikrirala plaštom građanske udruge U ime obitelji i kao nelojalna konkurencija političkim strankama na mala vrata, preko civilnog sektora pokušava postati respektabilan politički faktor.

Naime, gospođi se Markić, nakon što je - izazvavši antigay histeriju i uvalivši nam pastoralu sretne katoličke obitelji - uspješno organizirala referendum o braku na koji je država skršila 40-ak milijuna kuna, osladilo mijenjati Ustav, pa je navalila na novu promjenu temeljnog akta države. Ovaj je put bacila oko na izbornu legislativu pod zavodljivom egidom "Birajmo zastupnike imenom i prezimenom". Nakon što smo prošloga prosinca bacili desetke milijuna kuna na riječ "brak" u režiji Markić&co., nije zabilježeno da je bilo tko zbog toga postao sretniji niti mu je u životu krenulo nabolje. Bilo je to pokazivanje mišića svemu mislećemu u ovoj žalosnoj zemljici.

Izbornim referendumom, pak, obiteljaši se nadaju da će napokon postati oni koje se pita kada je o politici riječ. Kada vidimo našu jalovu političku scenu, nije teško složiti se sa zahtjevima da se na parlamentarnim izborima uvede preferencijalno glasanje i da se zabrane predizborne koalicije tako da i dobijemo onoga za koga smo glasali, a ne one koje nam u konačnici isporuče stranačke mašinerije i koalicijski inženjerinzi. No, zahtjevom da se izborni prag s pet smanji na tri posto, obiteljaši su razotkrili da iza svega ipak stoji njihov sitni interes, a ne briga za dobro građana i države. Jednako kao što su tvrdili da referendum o braku nema nikakve veze s njihovim ekstremnim fobijama od LGBT-osoba, da bi sada histerično tražili da se medijima zabrani korištenje sintagme "gay brak".

Elem, gospođa Markić prvo je lice udruge U ime obitelji, iako nije i njezina predsjednica, no istodobno, prema Registru političkih stranaka, Željka Markić još je predsjednica političke stranke Hrvatski rast. Stranka je u registar upisana 12. siječnja 2011. godine pod registarskim brojem 218, a službeno je predstavlja i zastupa Markić. Izbio je i skandal u kojem su Markić i njezina stranka morali platiti 50 tisuća kuna kazne jer 2012. godine nisu predali izvješće o financiranju izborne promidžbe na parlamentarnim izborima u prosincu 2011. godine. Markić je potom tvrdila kako o kazni ne zna ništa te da je Hrvatski rast, sukladno zakonskim obavezama, dostavio sva potrebna izvješća državnim tijelima, pa tako i izvješće o financiranju izborne promidžbe. Uz to, tvrdi i kako ne zastupa stranku Hrvatski rast, jer je ostavku na mjesto predsjednice stranke podnijela još u ožujku 2013. godine, o čemu je obavijestila nadležna tijela. Službeni dokumenti, međutim, govore suprotno.

E, ta stranka kojoj Markić je/nije na čelu na prošlim je parlamentarnim izborima osvojila jedva 30-ak tisuća glasova od 2,38 milijuna izašlih birača. Ili, gledano po izbornim jedinicama, od najboljeg rezultata u Prvoj izbornoj jedinici – 2,41 posto, do najlošijeg – 0,59 posto u Petoj. I tu je kvaka 22 zbog čega sva ta fertutma oko izbornog zakonodavstva. Kontaju valjda obiteljaši, hrastovci, grozdovci i ostali iz političko-civilnog botaničkog vrta: ako su prošli put mogli dobaciti do 2,38 posto, sada će, na krilima referendumskog uspjeha, općeg nezadovoljstva aktualnim političarima, potrage za novim licima i uz svesrdnu pomoć mantijaša prebaciti i preko tri posto, pogotovo ako se zabrane predizborne koalicije. Prohibitivna klauzula od tri posto posebno je opasna za ovaj fragilni sustav koji volimo nekritički nazivati demokracijom. S tim bi pragom u Sabor, iako se sada čini da je to potpuno nemoguće i da smo ih sve već vidjeli, upalo još više redikula i lunatika, pa bi se lako moglo dogoditi da nakon idućih izbora plačemo za mizerijom od sadašnjeg sastava.

Sve da Markić i dalje nastavi demantirati liderstvo u stranci Hrvatski rast, tu je bratski Hrast – Pokret za uspješnu Hrvatsku Ladislava Ilčića (upisan u Registar 30. siječnja 2013. godine), koji je ionako neizostavni dio obiteljaške klike, kao i dopredsjednik mu Krešimir Miletić, i svi će, neovisno o razmiricama iz zajedničke stranačke prošlosti, dijeliti politički kolač uspiju li progurati i ovu referendumsku inicijativu.

Svoju frišku referendumsku ideju Markić je objasnila argumentima da treba "omogućiti da svaki glas jednako vrijedi i da nema diskriminiranih, a ova promjena izbornoga sustava, ako tako odluče hrvatski birači, omogućiti da u Hrvatski sabor ulaze ljudi koji imaju sposobnosti, a ne podobnosti", uz zaključak kako će tako izabrani biti "ljudi koji će biti odgovorni biračima i znati zastupati interese svih nas, a ne interese nekih odabranih skupina".

Kako je to točno Markić mislila da nema diskriminiranih? Onako kako ona ne diskriminira gay-populaciju? Protiv koje to podobnosti se ona bori? One po kojoj je većinu hrvatskih medija u referendumskoj noći označila nepoćudnima i, zabranivši im dolazak u svoj stožer, onemogućila im da rade svoj posao? Ili kada zahtijeva poništenje natječaja za neprofitne medije Ministarstva kulture jer njezina udruga na njemu nije prošla, iako diskrecijskim odlukama političkih moćnika, mimo natječaja, dobiva i javni prostor i javni novac? I je li gospođa zastupala interese svih nas ili nekih odabranih skupina kada je pokrenula referendum o braku? Očito ovih drugih, čim uporno odbija reći tko joj je isfinancirao referendumsku kampanju i prikupljanje potpisa, vadeći se na volonterski rad, premda je jasno da tako ozbiljnog posla bez velikog novca nema. Samo što mi nismo, niti ćemo ikad saznati čiji su. Kao ni za predstojeće prikupljanje potpisa za referendum.

Koliko su mutne vode po kojima Markić i klika brode, pokazuje i udruga U ime obitelji. Javno dostupnog statuta udruge iz kojeg bi se u potpunosti vidjelo polje njezina djelovanja, naravno, nema. U Registru udruga Republike Hrvatske kao svoju djelatnost su naveli: "Preko svojih predstavnika djelovati ili aktivno promicati zaštitu naravnog braka, obitelji kod državnih, regionalnih, lokalnih te međunarodnih tijela i ustanova; zaštita prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku, a sukladno posebnom propisu; zaštita kolektivnih interesa rođene i nerođene djece, mladih, trudnica, roditelja, obitelji, pripadnika svih vjerskih zajednica, nezaposlenih, osoba s invaliditetom, siromašnih i socijalno ranjivih skupina; organizirati edukacijske kampanje i inicijative prijateljske prema braku i obitelji te ostale socijalne djelatnosti".

I kako odjednom benigna, nevina građanska udruga "prijateljska prema braku i obitelji", daleko izvan djelatnosti koje je službeno navela, postaje i nakladnik općeinformativnog portala, a da izdavačka djelatnost pred službenim državnim tijelom nije deklarirana? Otkud se iz skuta civilne udruge bez, gluho bilo, skrivenih namjera ispiliše čak dva organizacijska odbora za referendume ustavotvornih intencija? Za inspekcijski nadzor bilo bi tu i hrpe prekovremenih radnih sati.

A zapravo je sve vrlo jednostavno. Nakon što je u politici prošla kao bosa po trnju, Željka Markić pronašla je by-pass koji joj daje privid da je neka faca u politici i društvu. A da jest faca, dala bi se na političko tržište s konkretnom pričom umjesto što se razbacuje najjeftinijim populizmom i raspiruje najniže strasti. Krajnji su joj domet prodavanje - sačuvaj nas Bože i zakloni 'vake proste - muda pod bubrege. I nešto unosnijih kontracepcijskih pilula.