Moratorij na demokraciju

Besmislena nakupina beskorisnih i neupotrebljivih, a skupih ignoranata što se u nas naziva parlamentom još se pošteno nije ni vratila s godišnjeg odmora duljeg od dva mjeseca, a iz "visokog doma" već frcaju nebuloze. Za zagrijavanje, ni manje ni više, nego poziv na - ustavni udar. I to dvostruki.

Naime, suočeno s invazijom referendumskih inicijativa, kojih je dio motiviran nezadovoljstvom odlukama aktualne vlasti, a dio sitnim partikularnim interesima skrivenih iza tobožnje brige za opće dobro pojedinih interesnih grupacija, najviše zakonodavno tijelo potpuno je sluđeno i ne zna odgovoriti.

Raspravljajući na saborskom Odboru za Ustav o inicijativi za raspisivanje referenduma o outsourcingu, vanjski član tog tijela, "ugledni" ustavnopravni stručnjak Branko Smerdel doslovno je izrekao sljedeću budalaštinu: "Odlučivanje o toj inicijativi dobra je prigoda da se zastane s raspisivanjem referenduma dok se ne uredi referendumska procedura. Ovo pitanje posebno je pogodna tema za to, jer nema teškog političkog naboja kakav je imala inicijativa o ćirilici, ni biblijskog značenja kao rasprava o tome što je brak. Ustavnim promjenama 2010. izbrisan je referendumski prag, nakon čega je nastala pravna praznina koju sada iskorištavaju narodne inicijative koje služe podrivanju demokratskog poretka, koji se temelji na ravnoteži predstavničkog i sustava neposrednog izjašnjavanja. Zato predlažem da se donese ustavna odluka o moratoriju i razborit zakon o referendumu, koji bi se primijenio retroaktivno i na sve inicijative koje su u tijeku."

Kada ovakvo derogiranje Ustava zagovara navodno vrhunski autoritet za Ustav u Hrvatskoj, nije onda ni čudo kakav smo ćumez od države. Vrli je profesor, naime, svojim prijedlogom uvođenjem moratorija na referendum i donošenja zakona o referenduma s retroaktivnim djelovanjem izravno prekršio dva članka Ustava. U 1. mu članku savim jasno i nedvosmisleno piše da u "Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu", te da "narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem". Nadalje, članak 90. Ustava propisuje da "Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koje imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje". Suspendirati slobodnu volju naroda, suverena u ovoj zemlji, i uvesti retroaktivnost zakona nemoguće je smatrati drugim do nasiljem nad Ustavom kao temeljnim aktom države ili, da citiramo uvaženog profesora, "podrivanjem demokratskog poretka". Ako buduće pravnike na fakultetu podučavaju stručnjaci poput Smerdela koji javno pozivaju najviše predstavničko tijelo na oponiranje Ustavu, treba li se čuditi današnjem nakaradnom pravosuđu?

(Za ljubitelje žanra fusnotica: Smerdel je i istaknuti član ustavotvorne komisije predsjednika Republike Ive Josipovića pa očito, uz ovakvo poimanje demokracije, sa zebnjom valja iščekivati prijedlog novog Ustava koji će mudraci iznjedriti).

Smerdelov bizarni prijedlog snažno je prigrlio i HDZ-ov Vladimir Šeks. Predsjednik Sabora, SDP-ov Josip Leko, uobičajeno, ništa nije rekao osim ako stavom ne smatramo njegovu "nadu da to nije bio ad hoc, nego promišljen prijedlog i da ima utemeljenje u Ustavu te da može izdržati pravnu i političku kritiku".

Standardno, bez stava je i SDP-ov šef Odbora za Ustav Peđa Grbin koji nas je tek pozvao da zamislimo "kako bi javnost reagirala da je SDP prije godinu dana predložio moratorij na održavanje referenduma o braku. Danas takav prijedlog dolazi s druge strane, tako da je očito kako su i drugi počeli shvaćati ono o čemu mi govorimo još od prošle godine - da treba promijeniti Ustav, Zakon o Ustavnom sudu i Zakon o referendumu, kako bi se Hrvatska svela u okvire razumne demokracije u kojoj sustav može funkcionirati bez svakomjesečne opsade referendumskim inicijativama, koje su sve češće i češće, od referenduma o pravu na uporabu jezika manjina, preko referenduma o outsourcingu i drugih. O prijedlogu Smerdela i Šeksa možemo razgovarati, ali svaki put kada smo pripremali određene izmjene, prvo Ustava i sada Zakona o referendumu, rekli smo da se naši prijedlozi odnose na inicijative koje će doći nakon što prijedlog stupi na snagu. Niti u jednom trenutku nismo predlagali retroaktivnu primjenu propisa, što na neki način daje odgovor o tome kakav bi naš stav o toj inicijativi mogao biti".

Svi akteri najnovije drame u Saboru, a svih su političkih boja, pozvali su na što hitnije donošenje novog zakona o referendumu i tako tko zna koji put pokazali da građane kojima bi trebali odgovarati drže za zadnje debile. Naime, obaveza izmjene tog zakona datira još iz 2010. godine, nakon izmjene Ustava kojom se ukidanjem referendumske prohibitivne klauzule o pravovaljanosti izlaza 50 posto plus 1 omogućio ulazak Hrvatske u Europsku uniju jer bi u suprotnom ta integracija propala budući da su se interesi političke klike i raspoloženje javnosti bitno razilazili. Sada se vidi, sebična i kratkovidna intervencija u Ustav za politiku je bila imperativ, jer nisu nakon pristupanja Uniji navalili padati pečeni pilići s neba, a koristi od EU-a, sva je prilika, imat će samo 11 zastupnika i komesar u EK, koji će iz briselskog mandata izaći kao milijunaši. No, to u referendumsko vrijeme nije sprečavalo današnju prvu potpredsjednicu Vlade da čini kazneno djelo prijeteći umirovljenicima da neće dobiti penzije ako ne budu glasali za ulazak u EU.

E, od te izmjene Ustava dužnost je Sabora bila promijeniti i unaprijediti Zakon o referendumu. Izmijeniše se na vlasti dva politička tabora, no kako su ti neradnički trutovi vođeni isključivo sitnim stranačkim i osobnim interesima, nezainteresirani za bilo što drugo osim svoje koristi i nesposobni vidjeti dalje od vlastita nosa, dogodila im se Željka Markić jer pet godina nisu bili u stanju promijeniti zakon. Mogla bi i opet i zato je nastupila panika koja permisivnom čini čak i poništenje demokracije i gaženje Ustava. Pa su se našli u nebranom grožđu.

Umjesto što sada razbijaju glave donositi ustavnu odluku o suspendiranju referenduma ili ne, vrijeme bi vrli zastupnici puno korisnije mogli utrošiti na hitno donošenje zakona o referendumu te izbornog zakona i na taj način preduhitriti referendumske inicijative zbog kojih su spremni ići i kontra same srži demokracije. I prevenirati vrhunsku blamažu. Mogu čak i oživjeti zamrle ustavne promjene koje su još u parlamentarnoj proceduri. Pokrenute su, doduše, iz potpuno pogrešnih motiva, zbog slučaja Perković, ali su vremenom kroz razgovore nadograđene i obuhvaćale su vrlo ozbiljna rješenja za uređenje referendumske legislative.

Paraliza koju je u redovima velikih stranaka izazvala Željka Markić rezultat je ne neke njezine velike pameti i sposobnosti, nego izrazito negativne selekcije kojom se tvori ono što se u nas naziva političkom elitom, a koja je uspjela uništiti i zadnje ostatke pristojnog života građana zbog čega takve zloćudne inicijative padaju na plodno tlo. Vlast koja ekonomske pristupe i doktrine mijenja kao čarape, a svjetonazorski koketira baš sa svakim drugo ni ne može proizvesti nego Željku Markić.

Da, referendumske inicijative Željke Markić podle su i prljave. Tvrdi da štiti brak i obitelj, a zapravo progoni gayeve. Želi preferencijalno glasanje, a iza toga se skriva nastojanje da niskim izbornim pragom svoju smiješnu strančicu, koja na izborima ne može dobaciti ni do dva posto, progura u parlament. Ogorčeni i frustrirani građani o skrivenim motivima iza bajkovitih poruka Markić&co. ne razmišljaju, samo očajnički traže točku otpora vlasti koja im ne zna osigurati ni elementarno pristojan život.

Inicijative Željke Markić zastrašujuće su, opasne i gadljive. To ipak ne daje pravo SDP-u i HDZ-u na jednako maligno ponašanje kojim ruše ustavni poredak i potiru temeljne zasade civliziranog društva, pa bilo to i samo privremeno blokiranje demokracije. Zato ne mislimo da tražimo mnogo kada očekujemo da barem ponekad rade posao za koji ih puno previše plaćamo. Da su ikada radili nešto korisno na opće dobro, ne bi bilo ni referenduma ni Željke Markić.