Predsjednice, niste nas uvjerili!

Bio je to manje-više politički korektan govor kojim nas je nova predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović uvela u svoju eru. Većina bi ga, uz manje preinake, vjerojatno i potpisala. No, bio je klasičan štreberski, beskrvan, pun općih i općeprihvatljivih mjesta u kojem se reklo sve što treba biti rečeno da bi zvučalo dobro, ali bez erosa i vizije rasnog političara.

Svakako, bio je za klasu ispod inauguracijskog slova Ive Josipovića prije pet godina, ali kako su tadašnja uvjeravanja i obećanja u nastavku mandata ostala uglavnom mrtvo slovo na papiru, isporučen mu je račun na izborima.

Uz obilje patetičnog domoljubnog kiča, mahanja morem zastava i busanja u hrvatska prsa okupljene gomile, inauguracijska svečanost bila je i povijesna krivotvorina s uglavnom lažnim povijesnim postrojbama i izmišljenim tradicionalnim odorama koje je za potrebe poticanja patriotskog patosa u suvremenu Hrvatsku uveo Franjo Tuđman, a HDZ i prateća desnica drži je se kao pijan plota.

I dok je dekor na Markovu trgu bio naglašeno povijesni, predsjednica Grabar Kitarović u govoru nas je uvjeravala kako je okrenuta budućnosti. Budući da je ipak čitava mizanscena bila u maniri "najboljih" Tuđmanovih godina, bilo je teško povjerovati riječima nove šefice države. A nije se štedjelo ni na "inventaru" iz Tuđmanove epohe, od višekratnog pjevanja "Zovi, samo zovi" izabranoj predsjednici do "biranih" uglednika koji su se ukazali na ustoličenju. Dovučen je čak i Tuđmanov stol, za kojim je potpisala predsjedničku zakletvu, ukazala se i famozna Franjina lenta, a predsjednica je ljubila hrvatsku zastavu.

U uljuđenom govoru nove hrvatske državne poglavarice bilo je posebnog mjesta i za zahvalu svojim prethodnicima Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću na "doprinosu izgradnji hrvatske demokracije", no da je ta demokracija i dalje jako zakržljala, pokazuju i zvižduci i negodovanja iz grla njezinih obožavatelja na spomen dvojice predsjednika.

Poseban će problem Grabar Kitarović imati s "klijentelom" koja je adorira jer upravo ti zvižduci pokazuju da – nasuprot zajedništvu, pomirenju i jedinstvu, na koje je pozivala u govoru – oni koji su je birali, favoriziraju isključivost i netolerantne tendencije.

Fanovi nove predsjednice zorno su pokazali koga, za razliku od dvojice njezinih predšasnika, preferiraju. Negdje oko 11 sati, kada se na Trgu svetog Marka i okolnim ulicama natiskalo već nekoliko tisuća ljudi, većina uzvanika pristigla i iščekivali se još samo najviši državni dužnosnici da se loža popuni, iz Ćirilometodske, u kojoj se formirao špalir famoznih povijesnih postrojbi i građana, prolomio se glasan pljesak, povici odobravanja i ovacije. Euforija je bila tolika da su i svi u svečanoj loži poustajali da vide tko to važan i voljen pristiže. Bio je to Milan Bandić.

A propos zajedništva, koje je bilo glavna potka njezina predsjedničkog obraćanja, na inauguraciji su ga "najbolje" demonstrirali u njezinoj dojučerašnjoj stranci, čije vrijednosti Grabar Kitarović baštini i vjerojatno ih implementira u svom novom političkom angažmanu.

To zajedništvo i jedinstvo u HDZ-u izgleda ovako: na svečanosti je predsjednik stranke Tomislav Karamarko s partnericom sjedio u prvom redu, odmah uz crkvene velikodostojnike (premda nije jasno po kojem mu protokolu pripada to mjesto, osim da poruči kako je bio i ostao politički patron nove predsjednice). No, njegova formalno desna ruka, zamjenik predsjednika stranke Drago Prgomet, demokratski izabran na stranačkim izborima, završio je u 13. redu s Draženom Budišom i Doricom Nikolić.

Toliko o jedinstvu i okupljanju u optici HDZ-a i, kako apelira predsjednica pridošla iz redova te stranke, "novom hrvatskom zajedništvu kojim moramo otvoriti novu stranicu naše bolje budućnosti".

Osim te protokolarne nesmotrenosti koja jasno ocrtava HDZ-ovo razumijevanje demokracije i onih koji imaju drugačije mišljenje i "nisu na liniji", pa im se bez uvijanja pokaže gdje im je mjesto, nemali je dio uzvanika govoru - uglavnom dočekanom s pohvalama - umjesto ilustracije bio karikatura.

Kada predsjednica kaže: "Hrvatska se još jednom potvrdila kao demokratska i uređena država. Sve naše razlike koje su došle do izražaja i tijekom kampanje, već od danas moramo pretvoriti u našu snagu. Bit ću predsjednica svih hrvatskih građana, bez obzira na političko opredjeljenje, etničku, vjersku i spolnu orijentaciju i pripadnost", ili: "Pozivam sve nas u Hrvatskoj da ostavimo povijesti naše podjele i zablude. Samo zajedništvom cijeloga naroda možemo izgraditi bolju Hrvatsku", pa i: "Kao prva hrvatska predsjednica, ponosna sam što je naše društvo napravilo civilizacijski iskorak", čak i: "Pozorno ću pratiti poštivanje Ustava koji ravnopravnost spolova svrstava u najviše vrednote ustavnog poretka, baš kao i druge vrednote koje štite manjinske društvene skupine, jer to govori o uljuđenosti društva i predstavlja mjeru poštovanja prema nama samima", onda jako mora paziti tko su joj uzvanici.

Garnirung tim riječima u svečanoj VIP-loži nikako ne smiju biti Tomislav Merčep, Josip Klemm, Ljubo Česić Rojs, Anto Kovačević, Željko Sačić, Velimir Bujanec, Vice Vukojević, Marko Perković Thompson, Zdravko Mamić, Željka Markić, Tomislav Josić, Josip Miljak i slični likovi s kojima pošten i pristojan svijet uglavnom nema posla. Ili ipak smiju, ali onda ne možeš očekivati da ti se baš nešto vjeruje.

Bitnim dijelom govora predsjednica Grabar Kitarović upetljala se i u poslove Vlade, na koje vrlo malo može utjecati, pogotovo ne može računati na plodnu i uspješnu suradnju s trenutačnim kabinetom. Pa tako govori o "standardu naših građana već šestu godinu pogođenih krizom", "desecima tisuća mladih koji napuštaju Hrvatsku", "brojnim tvrtkama u stečaju", "ljudima bez posla, obiteljima bez prihoda", "prestanku života od novca posuđenog od budućih generacija", "novim radnim mjestima kao strateškom nacionalnom interesu", "poreznoj politici koja će osnažiti poduzetničku klimu", "usmjerenosti prema obiteljskom gospodarstvu, obrtništvu, malom i srednjem poduzetništvu, inovacijama, primjenama čiste tehnologije". Zvuči brižno i lijepo, ali nju se tu malo što pita.

Rekla je i da se neće ustručavati tražiti savjete od svojih prethodnika. I već nije poslušala Josipovića, koji je prošli tjedan na svim televizijama elaborirao kako svaka vlada predsjednika doživljava kao strano tijelo. Doduše, i sam je Josipović u prvim danima mandata nadobudno u intervjuima poručivao da ga "Vlada neće ignorirati kao Mesića". Ni on nije slušao svog prethodnika.

"Ostavimo povijest iza sebe. Tražimo bolji život u budućnosti, a ne u prošlosti", poruka je predsjednice dok su joj, kao i publici koja joj je frenetično skandirala, bila puna usta branitelja, Franje Tuđmana, domoljublja. Ostavljen je iza nas u novom predsjedničkom mandatu samo dio povijesti, i to onaj jako važan – antifašizam, koji oni koji su se okupili u čast nove predsjednice nikako ne vide kao vrijednost koju je više nego ikad potrebno reafirmirati. Predsjednica o njemu nije ni zucnula, iako je, prema Ustavu i on jedan od temelja hrvatske državnosti. Prijetnja od ovovjekog fašizma nikad nije bila jača, kako u Hrvatskoj, tako i šire, ali naša predsjednica to ne vidi. Ili ne smije ili ne želi to nazvati pravim imenom. Zadržala se tek na nepreciznoj formulaciji: "Ne možemo i ne smijemo podcjenjivati ozbiljnost zabrinjavajućeg razvoja događaja u međunarodnim odnosima. Neprestance izbijaju novi ratovi i sukobi." Zabrinjavajući razvoj događaja u Hrvatskoj je rastući nacionalizam, šovinizam, pritajeni fašizam i sve veća netolerancija. Odgovorna državnica zabrinuta za stanje u svojoj zemlji, koja je još jako daleko od, kako smatra, "demokratske i uređene države", to tako i kaže, no to nije glazba za uši njezina auditorija pa vjerojatno nije htjela riskirati da završi izviždana kao i njezini prethodnici.

Bit ćemo, naravno, pristojni i dat ćemo predsjednici njezinih sto dana mira. No, već u četvrtak, kada objavi imena svojih savjetnika i suradnika, imat ćemo jasniju sliku što od nje možemo očekivati i na što s njom treba računati. Što se inauguracijske svečanosti tiče – previše povijesti, i to ne baš one uzorne, za nekoga tko želi biti naša budućnost.