Sve dok ne revidiramo našu vanjsku politiku i ne prestanemo provoditi invazije na druge zemlje, mijenjati njihove režime, okupirati, mučiti, neograničeno zatočavati njihove ljude te nekritički podržavati druge države u ilegalnoj okupaciji tuđih zemalja, nećemo biti sigurni od terorizma Foto: FaH/EPA
Predsjednik Barack Obama stao je za govornicu i ispričao se za nenamjerno ubojstvo dvojice zapadnjačkih talaca – uključujući jednog Amerikanca – tijekom napada bespilotnim letjelicama u Pakistanu. Obama je tom prilikom rekao da je „jedna od stvari koja razdvaja Ameriku od mnogih nacija, jedna od stvari koja nas čini izuzetnima, naša spremnost da se izravno suočimo s našim nesavršenostima i da učimo iz vlastitih pogrešaka“. U svojem je govoru o stanju nacije iz 2015. godine Ameriku opisao kao „izuzetnu“. Kada se obratio Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2013, godine, rekao je: „Neki se neće složiti, ali vjerujem da je Amerika izuzetna.“
Američka izuzetnost odražava uvjerenje da su Amerikanci nekako bolji od drugih. Ovaj pogled postao je bjelodan nakon što je 2013. godine procurila Bijela knjiga ministarstva pravosuđa, koja propisuje pod kojim uvjetima Predsjednik može zapovjediti ciljana ubojstva američkih državljana. U ovoj je zemlji zabrinutost javnosti zbog napada bespilotnih letjelica kada ubijaju ljude u drugim državama vrlo mala. Ali kada je otkriveno da i američki državljani mogu biti ciljevi, Amerikanci su pobjesnjeli. To je i motiviralo senatora Randa Paula na opstrukciju nominacije Johna Brennana za direktora CIA-e trinaestosatnim govorom u Senatu.
Upravo su ovi dvostruki standardi natjerali dobitnika Nobelove nagrade za mir, nadbiskupa Desmonda Tutua, da napiše pismo uredniku New York Timesa u kojemu je pitao: „Žele li Sjedinjene Države i njezini ljudi poručiti nama koji živimo u ostatku svijeta da naši životi ne vrijede koliko i vaši?“ (Kada sam vidjela pismo, odmah sam zamolila nadbiskupa Tutua da napiše predgovor mojoj knjizi „Bespilotne letjelice i ciljana ubojstva: pravna, moralna i geopolitička pitanja“. Ljubazno je pristao i razradio taj stav u predgovoru).
Obama inzistira na tome da CIA i američka vojska vrlo oprezno izbjegavaju civilne žrtve. U svibnju 2013. godine u svojem je govoru na Nacionalnom sveučilištu obrane naveo kako „prije bilo kakvog napada mora postojati gotovo stopostotna sigurnost da nijedan civil neće biti ubijen ili ozlijeđen – to su najviši standardi koje smo mogli uvesti“.
Ipak, od gotovo 3852 ubijene osobe u napadu bespilotnim letjelicama, 476 su navodno civili. Inicijativa za pravdu otvorenog društva (OSJI), koja je istražila devet napada u Jemenu, zaključila je da su civili poginuli u svakom od napada. Amrit Singh, viša pravna službenica OSJI-a i glavna autorica izvješća, navela je kako „nismo pronašli dokaze da se standardi predsjednika Obame provode na terenu“.
Američka administracija je 2013. godine izdala bilten u kojem stoji da se napad može provesti samo ako sumnjivu osobu nije moguće uhvatiti. OSJI je istražio poštuje li se i to pravilo. Osumnjičeni terorist Mohanad Mahmud Al Farek, američki državljanin, bio je na Pentagonovoj „listi za ubijanje“, ali ga je na kraju uhvatila pakistanska sigurnosna služba i sudit će mi se na američkom federalnom sudu. „Ovo je primjer da se hvatanje ipak može izvesti“, kazao je Micah Zenko iz Vijeća za međunarodne odnose.
U biltenu se također navodi da zapovijed o upotrebi smrtonosne sile može biti izdana samo ako meta „neprestano i neposredno ugrožava američke državljane“. Bijela knjiga ministarstva pravosuđa koja je procurila otkriva, međutim, da američki državljani mogu biti ubijeni čak i ako „ne postoji čvrst dokaz da bi se napad na američke osobe ili interese mogao dogoditi u bliskoj budućnosti“. To prethodne uvjete za napad čini ništavima. Štoviše, ako za američke državljane postoji tako niska granica, postavlja se pitanje postoji li ikakva za ubijanje stranih državljana.
Jedan od uvjeta je također i „gotovo stopostotna vjerojatnost“ da je meta prisutna, pa CIA ipak nije imala pojma koga ubija kada su dvojica talaca ubijena. To je bio „napad s potpisom“ koji je bio usmjeren na „sumnjiva uporišta“ u područjima koje kontroliraju „militanti“. Zenko je izjavio da „većina pojedinaca koji su ubijeni nisu bili na listi za ubijanje i (američka) vlada ne zna njihova imena“. Kako onda možemo odrediti s ikakvom vjerojatnošću da je meta prisutna ako CIA uopće i ne cilja pojedince s imenom?
Suprotno prevladavajućem mišljenju, upotreba bespilotnih letjelica ne rezultira s manje civilnih žrtava u odnosu na ratne zrakoplove s ljudskom posadom. Studija koju su na temelju vojnih podataka proveli Centar za mornaričke analize i Centar za civile u sukobima, zaključila je da su bespilotne letjelice uzrokovale 10 puta više smrti među civilima nego zrakoplovi s ljudskom posadom.
Povrh toga, komisija koju su činili iskusni stručnjaci iz administracije Georgea W. Busha i Billa Clintona objavila je za nestranački think-thank Centar Stimson izvješće od 77 stranica u kojemu nisu pronađene nikakve indicije da su napadi bespilotnim letjelicama poboljšali „američke dugoročne sigurnosne interese“.
Unatoč tome, američka administracija u isprikama obiteljima žrtava bespilotnih letjelica nastavlja primjenjivati dvostruke standarde. „Bijela kuća postavlja opasan presedan – ako ste zapadnjak i slučajno ste pogođeni, izrazit ćemo žaljenje, ali ćemo zato podignuti zid šutnje ako ste jemenski ili pakistanski civil koji je izgubio svoje voljene. Nedosljednosti poput ove u svijetu se smatraju licemjernima i snažno štete imidžu SAD-a“, kazala je Alka Pradhan, odvjetnica iz Reprieve US-a.
Nije samo pogođen američki imidž. Napadi bespilotnim letjelicama stvaraju i više američkih neprijatelja. Kada je Faisal Šazad proglašen krivim za pokušaj detoniranja bombe na Times Squareu, kazao je: „Oni ne vide djecu kada napada bespilotna letjelica.“
Amerikanci su opravdano zgroženi kada doznamo da ISIS odrubljuje glave zapadnjačkim novinarima. Bivša pravnica CIA-e Vicki Divoli, koja danas predaje na Mornaričkoj akademiji, izjavila je 2009. Jane Mayer iz New Yorkera da su ljudi manje zgroženi kada Predator (tip bespilotne letjelice) ubije mnoge nego kada vide scene rezanja vrata jednog čovjeka. Amerikanci ne vide slike žrtava bespilotnih letjelica i ne čuju priče preživjelih. Kada bi ih vidjeli ili čuli, možda bi bili mnogo suosjećajniji prema šteti naših bombi koje se osvećuju u naše ime.
Napadi bespilotnim letjelicama izvan ratišta ilegalni su. Treba ih zabraniti. Obama, baš kao i Bush prije njega, oportunistički definira cijeli svijet kao ratište. Jamstva propisanih postupaka u Ustavu SAD-a, kao i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, moraju se poštovati, a ne samo kršiti. To znači uhićenje i pravedno suđenje, a ne egzekucija po kratkom postupku. Ono što stvarno trebamo je potpuno preispitivanje Obamina nastavka Busheva „rata protiv terorizma“. Sve dok ne revidiramo našu vanjsku politiku i ne prestanemo provoditi invazije na druge zemlje, mijenjati njihove režime, okupirati, mučiti, neograničeno zatočavati njihove ljude te nekritički podržavati druge države u ilegalnoj okupaciji tuđih zemalja, nećemo biti sigurni od terorizma.
Marjorie Cohn je profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta Thomas Jefferson, bivša predsjednica Nacionalnog ceha pravnika i zamjenica glavnog tajnika Međunarodne asocijacije demokratskih pravnika (IADL)