Pokraj Petrova, čak i Karamarko i Milanović djeluju kao ozbiljni političari

Potpuno je nejasno što Mostu nezavisnih lista i Boži Petrovu nije jasno u riječi "ne" koju im iz koalicije Hrvatska raste i Domoljubne koalicije uporno upućuju na njihov ultimativni, iracionalni, a sada već i prilično iritantni zahtjev, da se formira trojna, reformska, stručna vlada.

Nakon što je propala konstituirajuća sjednica osmog saziva parlamenta, a mostovac Robert Podolnjak Markov trg napustio kao nesuđeni predsjednik Sabora, ono što ipak jest jasno da od svih političkih opcija svoje birače vara i zavlači upravo Božo Petrov. Onaj Petrov koji je svoj neočekivani izborni uspjeh od 19 saborskih mandata izgradio na kritici i ograđivanju od SDP-a i HDZ-a, poručujući kako neće ni s jednima ni s drugima. Da bi u besmislenim, sada već trotjednim pregovorima, inzistirao na koaliciji s obje stranke od kojih je u kampanji bježao kao vrag od tamjana.

Štoviše, samo dva dana prije izbora na glavnom je zagrebačkom trgu pompozno objavio patetičnu izjavu što ju je ovjerio kod javnog bilježnika, a koju vrijedi ovdje ponoviti kao dokaz kako su obećanje i dana riječ u politici najbrže devalvirajuća roba:

"Uoči izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru 2015. godine, potvrđujem suglasnost svih kandidata Mosta na zajedništvo do kraja mandata.

Zastupnici Mosta neće pojedinačno ulaziti u razgovore niti se jednostrano prikloniti nijednoj koaliciji ili stranci pomažući im tako formirati Vladu, bez jasnih reformskih uvjeta i rokova koje može postaviti samo Nacionalno vijeće Mosta.

U slučaju da neki od zastupnika napusti platformu Most nezavisnih lista i pojedinačno se prikloni takvoj koaliciji ili stranci, pružajući joj mogućnost stjecanja saborske većine, osim isključivanja iz Mosta tog zastupnika, Most će novac primljen iz državnog proračuna za kampanju za to zastupničko mjesto vratiti u državni proračun.

S druge strane, ako se Most nezavisnih lista jednostrano pridruži nekoj koaliciji ili koalira s nekom strankom koja je upravljala Hrvatskom u proteklih desetak godina i omogući joj time većinu u Hrvatskom saboru, jamčim da ću podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Mosta nezavisnih lista te svoj eventualni saborski mandat staviti Mostu na raspolaganje".

Petrov i Most trebali su biti taj famozni, spasonosni treći put kojemu su se okrenuli svi oni koji preziru i SDP i HDZ. I u manje u mjesec dana uspjeli su pogaziti veći dio svojih grandioznih obećanja na kojima se ponosno koči javnobilježnički pečat – od onoga o suglasnosti svih kandidata Mosta na zajedništvo do kraja mandata, jer je usput izgubio već četvero zastupnika, do odbijanja koaliranja sa strankom koja je upravljala Hrvatskom proteklih deset godina, a upravo na zajedničkoj vladi HDZ-a, SDP-a i Mosta od početka besmisleno inzistiraju.

Tomislav Karamarko svoje je birače pokupio napadajući one koji su "četiri godine upropaštavali Hrvatsku", Zoran Milanović svoje je uzeo boreći se protiv "tamnog vilajeta" kojeg vidi u svojim političkim suparnicima, a obojica su isključila mogućnost suradnje sa suprotnom stranom. Za kojom nema ni potrebe jer se (još uvijek) ne nalazimo u nekakvom izvanrednom ili ratnom stanju. I tim su svojim stavovima obojica i dalje čvrsto i nepokolebljivo privrženi.

Boži Petrovu, koji je u pregovore krenuo bez programa i plana nego je pregovaračke pozicije u hodu formirao, ipak je uspjelo postići da pokraj njega čak i Tomislav Karamarko i Zoran Milanović izgledaju kao ozbiljni političari.

Pošlo mu je za rukom pokazati i kako ne razumije demokraciju i ulogu opozicije u parlamentarnom sustavu, jer ako više od dvije trećine zastupnika potrpa u saborsku većinu, tko će korigirati vlast i dernjačiti se do neba kada se donose loše, štetne i nezakonite odluke. Samo Vilibor Sinčić neće biti dovoljan.

Infantilno izbjegavanje ideološkog određivanja pokazuje, pak, da lokalne lole definitivno nisu dorasle politici koja prelazi općinske ili manje gradske okvire. Nije to samo pitanje gay brakova ili vjeronauka u školi, o kojima se nisu izjasnili, premda povijest većine mostovaca na tim temama pokazuje da naginju na tvrdu desnu stranu. Ideološka i svjetonazorska pitanja su i, primjerice, zakon o radu, obrazovanje i zdravstvo (javno ili privatno), eksploatacija nafte u Jadranu i velika većina drugih o kojima vlada i Sabor donose odluke pa nije jasno kako misle da tako ideološki raznorodna izvršna vlast i parlament funkcionalno odlučuju.

Mesijanski sindrom koji je opsjeo Božu Petrova, od kojega očekujemo da uskoro počne i hodati po vodi, ponaša se kao da s njim i Mostom počinje svijet i kao da nitko nikada ništa prije njih nije radio.

Da nemaju pojma što stvarno hoće, pokazuje i Mostovo priopćenje pristiglo nakon neuspjele konstituirajuće sjednice Sabora kojim pozivaju "čelnike koalicija Hrvatska raste i Domoljubna Hrvatska na zajednički sastanak u ponedjeljak, 7. prosinca u 12.00 sati u središnjem uredu Mosta", no, "u slučaju odaziva samo jedne strane, Most nezavisnih lista nastavit će razgovore samo s tom stranom o formiranju reformske Vlade". Gdje je odjednom nestalo nužno jedinstvo i zajednička reformska Vlada? Ili su miris saborskih klupa i prateće izdašne beneficije ipak učinili svoje?

Umjesto još nekoliko krugova pregovora kojima političku i opću javnost i dalje namjerava povlačiti za nos, objavljujući nakon njih svoje pitijske, ibis redibis stavove, minimum korektnosti i poštenja prema svima nalagao bi da Božo Petrov predsjednici u ponedjeljak na konzultacijama obznani kako ne namjerava poći ni s jednom od velikih koalicija i da su stvari zrele za nove izbore. Spasitelj Božo ionako tvrdi da bi u tom slučaju dobio 35 mandata pa razloga za brigu nema. Ili to samo obmanjuje sebe kao što je obmanuo i birače koje svojim postupcima u sve većem broju dovodi na svoj psihijatrijski kauč?