Hit do hita: branitelji, sv. Leopold, ćirilica i Ž. Markić

Što se dogodilo između 21. travnja 2016. godine, kada su saborski Odbor za pravosuđe te matični Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina 28. travnja 2016., kao i Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav jednoglasno poduprli izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović za prošlu godinu, i 20. svibnja 2016. godine, kada je parlamentarna većina isto to izvješće odbila sa 63 glasa protiv?

Ništa posebno, evo polako kreće nam nabolje, reći će dobro upućen kozument informative na, recimo, HNIP-ovoj javnoj televiziji. Onaj koji svoju dnevnu porciju informacija ipak ne nabavlja u toj javnoj kući, sjetit će se ovdje kako se u tih samo mjesec dana zakotrljala lavina sve češćih i glasnijih, što domaćih, što inozemnih kritika i ozbiljnih optužbi na račun domoljupčadi na vlasti. Nakon pokušaja ušutkavanja neovisnih i neprofitnih medija, nevladinih udruga i neposlušnog dijela kulturne i umjetničke scene, krenulo se siledžijski i na državne, Ustavom definirane, neovisne i samostalne institucije.

Nakon naznaka da glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan "sitno broji", u parlamentu je, odbijanjem izvješća, proveden i politički udar na pučku pravobraniteljicu, točnije, njezinu neovisnost. U Saboru nije zabilježeno da je pučkom pravobranitelju odbijeno izvješće, iako su redom bili kritični prema svakoj vlasti, jer temeljna ideja ombudsmana jest braniti ljude kojima se čine nepravde, pogotovo kada dolaze od državnih institucija.

Lora Vidović na tu je osmogodišnju dužnost stupila u veljači 2013. godine, a sva je prilika da će za razliku od svojih prethodnika Jurice Malčića i Ante Klarića, koji su mandate u cijelosti odradili, odletjeti s dužnosti i prije polovice mandata, cijenimo li prema oštrini zubi kojom su domoljubni pit-bullovi rastrgali kako njezino izvješće, tako i nju zbog "ideološke obojenosti". Na ostavku je od tadašnjih vlasti bio prinuđen tek prvi pučki pravobranitelj Branko Babac (1993.-1996.) zbog nerada (a ne kritičnosti), jer je u tri godine predao tek jedno izvješće, a poznat je bio po tome što je građane koji su mu obraćali savjetovao poslovicom - “Pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći”.

Da je političke mudrosti i pristojnosti vladajući su, umjesto odbijanja, mogli donijeti zaključak da izvješće "primaju na znanje", čime bi jasno rekli da se s njim ne slažu, ali ne bi brutalno, đonom udarili na neovisnu državnu instituciju. No, kako od početka mandata za sobom ostavljaju samo spaljenu zemlju gdjegod ima neovisne i kritičke misli ni ovoj izglednoj smjeni nije se čuditi.

Nije zagrižene, zadrte, isključive, šovinistički nastrojene domoljupce u dvodnevnoj saborskoj raspravi osobito zanimalo ono na što je pravobraniteljica Vidović prioritetno upozoravala, primjerice, da joj najveći broj pritužbi pristiže u području pravosuđa zbog dugotrajnosti postupanja, nezakonitih postupaka, pristranih sudačkih odluka i korumpiranosti pravosuđa, zatim radnih i službeničkih odnosa te diskriminacije u cijelosti. Upozorila je i da je prošle godine 92 tisuće umirovljenika primalo mirovinu manju od 500 kuna, da se gotovo petina mladih niti obrazuje, niti radi zbog čega im prijeti potpuna socijalna isključenost. Nije to vladajuće osobito ganulo.

No, kada je ustvrdila da je u javnom prostoru i dalje snažno prisutna neprihvatljiva i diskriminatorna retorika, pri čemu se prava manjina doživljavaju kao ugrožavanje većine, e, tu je već sebi priskrbila jednosmjernu kartu iz Ureda pučke pravobraniteljice.

A kada je skrenula pažnju "na sve češće pojave neprihvatljivog i diskriminatornog govora usmjerenog prema pripadnicima nacionalnih manjina, ideološkim neistomišljenicima ali i prema izbjeglicama", čini se da je, što se trenutačne vlasti tiče, zapečatila svoju ombudsmansku karijeru. "Komuniciralo se simbolima, grafitima i drugim porukama. Poklič 'za dom spremni' punio je društvene mreže i nogometne stadione, a izostajala je njegova potpuna javna osuda iako se njime izražava sklonost fašističkom režimu. Diskriminatorni i mrzilački komentari na internetskim portalima i društvenim mrežama se ne uklanjaju na vrijeme iako su prema praksi Europskog suda za ljudska prava portali to dužni činiti. Aktivisti i borci za ljudska prava također su meta diskriminatornog govora te im se uništava imovina. Javne osobe, političke, društvene i vjerske vođe imaju posebnu odgovornost, diskriminatoran govor i prevenirati. Vaše riječi imaju posebnu težinu, jer putem medija dopiru do šire javnosti zbog čega je izuzetno važno da pozivaju na toleranciju i osuđuju pojave diskriminatornog govora i govora mržnje", poručila je Vidović, ali vladajućih se to nije primilo.

Nakon glasanja u Saboru predsjednik Odbora za ljudska prava Furio Radin zatražio je stanku ustvrdivši da je nečuveno da padne izvješće pučke pravobraniteljice, uz ocjenu kako je to "katastrofa", i dobio je odbijenicu predsjednika Željka Reinera, kao i SDSS-ovac Milorad Pupovac koji je također iz istih razloga tražio stanku.

Ovdje izdvajamo tek nekoliko mudrih izlaganja iz dvodnevne parlamentarne rasprave kako biste stekli bolji uvid kakvi nam to humanisti, borci za ljudska prava, civilizirani, nediskriminatorni, altruistični i pristojni ljudi vode državu i odlučuju o našim životima.

Doslovno prema saborskom fonogramu donosimo što je sve pučkoj pravobraniteljici stavljeno u krimen:

Željko Glasnović (HDZ):

"Sve je ovdje lijepo napisano kao da je u skladu sa svim standardima Europskog suda za ljudska prava. Samo jedna kritična stvar nedostaje ovdje da su najdiskriminiraniji, diskriminacija protiv ljudi koja se najviše provodi su etnički Hrvati izvan domovine i ovdje. To se lako može dokazati. Ovako, imamo diskriminaciju na osnovi vjerske zajednice, imamo Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja po članku 6. stavka 3. sve kriterije je popunila, uopće nije uvedeno u evidenciju. Imamo problem denacionalizacije od '45. godine, ljudi se još bore za svoja prava, a 6 posto zemljišta je uvedeno u katastar. O tome nitko ne govori. Plus 2 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. Imamo hrvatske branitelje koji su u zatvorima, neki i po 10 godina, a neki malo manje. Kad izađu iz zatvora njima se stavlja ovrha, jednome 2,8 milijuna kuna koje mora plaćati kao odštetu navodnim žrtvama. O tome nitko ne govori. U Kanadi sirijske izbjeglice imaju veća prava nego hrvatski građani koji se hoće vratiti u Hrvatsku državu. O tome nitko ne govori."

***

"Po pitanju govora mržnje, a šta je govor mržnje kad netko govori o Hrvatima? Imate gospodina Matu Kapovića koji je oprostite mi na izrazu kaže 'serem na Bleiburug'. Imate tamo julianska krajina, Macelj, Slovenija imate 20 Srebernica i nikom ništa, nitko ne reagira. Imate npr. gdje se govorio o nekrofiliji o hrvatskim svecima, a kad su se klanjali gore Trg maršala Tita, dolje Kući cvijeća o tome nikog briga, ništa.

Jel temeljno ljudsko pravo da se zna istina? Šta je sa medijima i partijskim ćelijama? Kako možemo očekivati temeljna ljudska prava da mi znamo istinu kad se partijske ćelije samo bave ustaštvom itd. Koliko ćemo dugo dopustit da nas maltretiraju, da maltretira manjina većinu, a mi uvijek šutimo ili se nekom ispričavamo? Tome treba stati na kraj.

Mi smo još s ove strane Berlinskog zida, gledamo preko zida, a netko drugi kroji sliku o nama vani, nikom ništa. Šta je sa blaćenjem po medijima, lažima? Ako mene netko zove nekim pogrdnim imenom, laže o meni što ja mogu napraviti? Čekam 20 godina za demant i ništa od toga. O tome treba malo razgovarati i ovo turboustaštvo što se namjerno promovira da se podijeli hrvatski narod, tome treba stati na kraj."

Miro Bulj (Most):

"Govorite o diskriminaciji. Pa smatram da u Hrvatskoj po pitanju diskriminacije, govorili ste o nacionalnim manjinama, Romi. Ja mislim o Romima, možda imaju probleme, ima tu problema i drugih. Međutim, ja mislim da bi Hrvatska po tom pitanju mogla biti i plus, mogli bi naglasiti nekakve stvari, odnos hrvatske države prema nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama. Pa npr. Islamska zajednica je primjer u svijetu kako se odnosi jedna država prema tome."

***

"Pa kolega u svom govoru dotakli ste se i totalitarnih režima, veličanja. Međutim, kad se govori o totalitarnim režimima, htio bih kazati da nije samo veličanje NDH-a totalitarni režim, šta je, naravno, nego i totalitarni režim komunistički.

Znači imamo zvijezdu petokraku i 'U' i ustaške simbole koje bi trebalo zabraniti u Republici Hrvatskoj, i jedne i druge. Znači, ne smijemo biti selektivni u tome. Znači, imamo Hrvatsku državu u ovome trenutku, hrvatski grb, hrvatsku zastavu i hrvatsku himnu i to je ono što treba biti.

A NDH ili komunistički totalitarni režim, znači ta obilježja u Hrvatskoj bi trebala biti naravno zabranjena, ali i jedna i druga. Jer tu stvaramo baš te podjele, pa evo svi se ovdje sjećamo velikog čovjeka koji je moj Sinjanin. To je Mika Tripalo koji je kazao '95. godine u trećem mjesecu u ovome Saboru: okrenimo se budućnosti ugledajući se u one mladiće i djevojke koji sudjeluju u obrani naše domovine u Domovinskom ratu za vrijeme velikosrpske agresije, koji nisu pitali jedni drugoga da li su sinovi onih ili ovih ili ustaša ili partizana, da li su im roditelji bili na drugoj strani, na ovoj ili onoj strani tokom Drugoga svjetskoga rata. Ja mislim da je vrijeme da totalitarne režime osudimo i jedne i druge i da jedino na taj način možemo i pravobraniteljica na taj način mora reagirati, a ne veličati jedne ili druge."

***

"Kad govorite o Drugome svjetskom ratu, najviše se implicira sa baš vaše strane, doduše i kolege s moje lijeve strane prihvate to vrlo rado, ali to je vaš politički ring, naravno vi osuđujete NDH, oni totalitarni režim, komunistički i naravno treba osuditi obadva režima i presjeći te podjele i komunistički i totalitarni režim i kao NDH.

Spominjete nacionalne manjine, nacionalne manjine vam cijeli svoj mandat se bavile samo sa ćirilicom u Vukovaru, ćirilica je jedno od pisama, međutim nacionalnim manjinama, jer ja živim s njima skupa u selu zajedno živimo u istim problemima. I najveći problem kao i većini, nemaju radnih mjesta, nemaju im gdje djeca raditi, iseljavaju s tih područja, to je najveći problem. Međutim, vi ste četiri godine izgubili isključivo razgovarajući i pričajući o ćirilici u Vukovaru i dijeleći te napaćene ljude u Vukovaru kojima je dosta i njih i vrlo bitno je to vama bilo za očito za izbore.

Ja bi ovo skratio i kazao da u društvu stanje nije dobro. To ste kazali, po svim pitanjima, poglavito po pitanju diskriminacije, a poglavito onih koji nemaju stranačku iskaznicu, mladih koji moraju se uputiti u druge zemlje."

Ladislav Ilčić (Hrast):

"Puno ste govorili o diskriminaciji, uputili ste UN-u dopis zajedno sa dijelom udruga iz Platforme 112 u kojem ste rekli, u kojem ste ocijenili prosvjede protiv ćirilice u Vukovaru kao dijelom diskriminacije, zanima me da li to još uvijek tako mislite.

Druga stvar, zanima me što se u izvješću ne navodi, poštujete li hrvatski Ustav i onaj dio hrvatskog Ustava koji je na najdemokratskiji način izglasan, a to je da je brak zajednica žene i muškarca ili još uvijek smatrate taj dio diskriminacijom?

Treća stvar, zanima me, stali ste javno i često citirali gospođu Sandru Benčić iz Mirovnih studija i stali u njezinu obranu kada je ona rekla da osobe koje zastupaju kršćanske vrijednosti ne bi trebale biti dobro došle na javnu televiziju. Zanima me da li je to još uvijek vaš stav ili ćete možda stati i u obranu ljudi koji zastupaju kršćanske vrijednosti?

Jedan dio govora o kojem ste očito izdvojili najvažnije ste govorili o uskliku 'Za dom spremni' i šteti koju je on nanio hrvatskom društvu. Niste ni riječi rekli o uskliku koji smo čuli ovdje u Saboru 'Smrt fašizmu a sloboda narodu', a pod tim usklikom su također brojni hrvatski građani bili ubijani i za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon toga pa me generalno zanima je li možete ponuditi koji argument da vi zastupate kao pučka pravobraniteljica interese i prava svih hrvatskih građana, a ne samo ideološki na strani nekih manjina koje ustvari žele kroz svoje djelovanje osim što se pravedno, tj. brane svoje interese žele i uništavati interese većinskog hrvatskog naroda u smislu o kojem je govorio i gospodin Glasnović."

***

"Imam li ja pravo i mogućnost upisati pilotsku školu? Reći ću nemam jer loše vidim. Smatram li da je to diskriminacija? Ne smatram. Ima li pravo i mogućnost osoba koja nema sluha upisati glazbenu akademiju? Nema zato jer nema sluha.

Ne smatram to diskriminacijom. Dakle, institucije u jednom uređenom društvu moraju imati svoja prava da bi društvo kao uređeno društvo funkcioniralo. Jednako tako kao što ove institucije koje sam sad naveo brane i promoviraju određene vještine tako i institucije društvene poput braka su utemeljene na određenim vrijednostima, vrijednostima ljubavi, odnosa i da ne duljim. Jednako tako i naš Ustav je jedan vrijednosni dokument, vrijednosna institucija. I sad postoje ljudi koji promoviraju određene vrijednosti i određeni ljudi koji ne žele promovirati te vrijednosti i onda se ti ljudi pozivaju na diskriminaciju. Kažu vi nas diskriminirate kad mi promoviramo ove vrijednosti.

Ja hoću reći, ovaj način na koji pravobraniteljica iščitava borbu protiv diskriminacije je u modernom svijetu jedan od najjačih alata borbe za moralni relativizam u kojem više ne smijemo nijednu vrijednost istaknuti kao vrijednu zato jer će netko drugi koji ne cijeni tu vrijednost, i to je njegovo pravo, reći da je diskriminiran.

I zato jako podržavam onaj dio vašeg govora u kojem ste govorili da pravobraniteljica za djecu ne postupa jednako prema svima. I ovaj način koji vidimo kod SDP-a je da oni kažu pravobraniteljica treba braniti vjersku manjinu kad je, tj. vjerske slobode kad je riječ o manjini. Znači, katolici koji su u većini nemaju pravo na zaštitu svojih prava.

Kad je došao Leopold Bogdan Mandić Index.hr je pisao da su to orgije pijanih katolika i ne znam što sve ne. Ja nisam čuo gospođu pravobraniteljicu da je reagirala. Zato podržavam onaj vaš govor o tome da pravobraniteljica ne postupa jednako nego ideološki pristrano."

***

"Ljudski rod je temeljen na vrijednostima. Svako ljudsko društvo, država je temeljena na vrijednostima. Primjerice Hrvatske države ne bi bilo da nije bilo ljubavi prema domovini od branitelja koji su išli i branili Hrvatsku.

Jednako tako ljudski rod se ne bi razmnožavao da nema ljubavi prema ženi, ljubavi prema mužu, ljubavi prema djeci. Dakle, jednostavno vrijednosti su ono što temelji ljudski rod.

Danas živimo u pluralnom društvu u kojem ljudi cijene različite vrijednosti, imamo ljude koji imaju jednu skupinu vrijednosti, koje su im važne, u životu neki ljudi imaju druge skupine vrijednosti, neki ljudi imaju nikakve vrijednosti, što ćemo s tim ljudima? Ne možemo ih potjerati nit ne želimo. Svaki čovjek ima pravo na život.

Međutim, što se sad događa? Sad se događa da oni koji imaju nikakve vrijednosti ili neke druge vrijednosti, kad ova prva skupina promovira neke vrijednosti onda ovi drugi kažu ne, vi nas diskriminirate promovirajući ove vrijednosti i na taj način dolazimo da se vrijednosti valjda ne smiju više promovirati jer promocija tih nekih vrijednosti uvijek može diskriminirati nekog drugog. Tako dolazimo do toga da u borbi takozvane borbi protiv diskriminacije dolaze zahtjevi da ne smije biti recimo križevi na zidovima jer to nekoga smeta. Ne smeta ih recimo kad netko stavi sliku svojeg psa na zid. To ih ne smeta. Ali kad netko stavi križ na zid onda ih to smeta, onda je to diskriminacija. Znamo recimo kod psovki, znači kad netko psuje nekoga, najčešće kod tih psovaka ili psovki kako se već kaže se psuje ne znam majka, Bog, znači nešto najvrijednije, znači valjda u nekakvoj psihološkoj prirodi čovjeka kad želi nekome nešto zlo da onda vrijeđa ono što je tom drugom čovjeku najvažnije.

Imamo recimo slučajeve iako ne volim govoriti o homoseksualnosti, ali spomenut ću to da kad smo mi pozitivno govorili o braku, jednoglasno su javno su homoseksualne udruge govorile da što govorimo o braku, da o tome ne treba govoriti da je to zastarjela institucija. Nekoliko godina nakon toga tražili su pravo na brak pa si ja postavljam pitanje, što će im pravo na brak ako smatraju da je to zastarjela institucija.

Tko napada ljude koji promoviraju nacionalne vrijednosti? Opet oni koji ne vole to. Koji kamere traže recimo na Thompsonovom koncertu ili na Bleiburgu ljude sa ustaškim kapama. Bilo bi jako sretne da nađu bar jednu da ju snime da to stave u prvi plan, upravo one koji žele sakriti ili u drugi plan staviti one vrijednosti u Thompsonovim pjesmama koje jesu pozitivne.

Dakle, ovo su samo neki primjera u kojim se takozvana borba protiv diskriminacija koristi za moralni relativizam, za promociju moralnog relativizma. Imamo države danas europske u kojima se više ne piše majka i otac na formularima nego roditelj jedan i roditelj dva. Pa ja mislim da je upravo taj očinski odnos, majčinski odnos vrijednost. Ja ne želim da mene moja djeca zovu roditelj jedan ili roditelj dva. Ja želim ostati tata, da me zovu tata, a ne roditelj jedan ili roditelj dva.

I danas ustvari kad glasujemo o ovom izvješću onda glasujemo ustvari za koji vid borbe za ljudska prava se zalažemo? Za onaj vid u kojem se štite prava svih ljudi pa i onog većinskog naroda ili samo manjina. O tome se sad radi. Meni nije sporan onaj dio rada pravobraniteljice u kojem ona zaista štiti potlačene i bori se za njihova prava ali mene jako smeta i zabrinjava onaj dio kad se ne brine i ne štiti prava i slobode većine u hrvatskom narodu. Mislim da taj trend trebamo promijeniti, da mi trebamo imati pravobranitelje koji će štititi prava svih ljudi, koji će štititi slobode svih ljudi.

Jučer sam naveo tri ili četiri primjera u kojem to nije bio slučaj. U kojem smo eklatantno imali kršenje i zapostavljanje prava drugih ljudi. Konkretno ću reći, bio je primjer Željke Markić, dakle kad je gospođa Sandra Benčić rekla da ju zabrinjava to što je Željka Markić dobrodošla na Prisavlje na HRT-u i onda su tražili s pravnog tima očitovanje pravobraniteljice pa je pravobraniteljica rekla da eto treba se Željka Markić naučiti na to da ju kritiziraju, jel?

Znači, kad te netko zastupa nekakvo većinsko mišljenje onda se treba ne znam naučiti na to da ga drugi kritiziraju. Da sam recimo ja rekao da netko, nemam pojma iz neke manjine nemojte me sad hvatati dal ću reći nacionalne i seksualne manjine ne bi trebao gostovati na Prisavlju, pa razapeli bi me svi mediji da sam ksenofob i ne znam što sve ne i ujedno bi to napravila i pravobraniteljica pučka. O tome ja govorim.

Ja tražim samo ravnopravnost, ja tražim jednakost u postupanju. Ja tražim da ljudska prava budu ljudska prava za sve a ne samo za manjine i zbog toga mi je ovo izvješće neprihvatljivo."

***

"Dakle, kad sam govorio o pravima većine i pravima manjine, ja mislim da sam ja bio jasan. Dakle, ja nisam uopće uspoređivao čija prava su dominantna, čija prava su više ili manje ugrožena. I uopće ne dvojim da su i prava nekih manjina u nekim slučajevima ugrožena.

Ali sam samo rekao da treba jednako postupati i da ovaj način tumačenja ljudskih prava kao što sad, kojem sad svjedočimo nije dobar jer ignoriraju prava većine. Dakle, ispada kao da većina prava nema, kao da prava, vrijednosti većine ni na koji način ne mogu biti ugrožena i nikad se ne trebaju niti štititi, ni promovirati.

A ja sam vam upravo dao primjere u kojima se to događalo. Dakle, ponavljam jednako postupanje prema svima. Drugo, što se tiče, dugo ste mi citirali Ustav i tu se slažem sa vama i te vrijednosti svakako treba promicati. Ali nisam vidio točno gdje sam se ja u svojem govoru barem ovom ogriješio o Ustav ili vi mislite da nešto nije dobro osim što sam rekao ono da je pravobraniteljica, to sam i jučer rekao, da sam rekao da je pravobraniteljica dosta govorila o pozdravu 'za dom spremni' koji je izazvao loše stvari, a nije ništa govorio o vašem pozdravu 'smrt fašizmu, sloboda narodu'.

Ja sam rekao, gledajte ja ne ulazim sad u značenje tog poklika. Mi možemo ako govorimo o značenju reći da i poklik 'za dom spremni' da je netko spreman nešto za dom napraviti isto pozitivan. Ali je činjenica da je pod tim usklikom su rađeni i neki zločini.

Isto tako kao što je pod usklikom 'za dom spremni' su rađeni nekakvi zločini, tako i pod usklikom 'smrt fašizmu, sloboda narodu' zaista velikom broju ljudi u Hrvatskoj i tijekom Drugog svjetskog rata i nakon toga su učinjeni brojni zločini i to nije u redu. I nije u redu da govorite takve usklike, kao što, isto kao što tražite od ljudi da 'za dom spremni' ne govore, pa suzdržite se, pa nemojte ni vi ovo govoriti. Zašto svađat hrvatski narod?"

Stevo Culej (HDZ):

"Ja sam jedno izvješće podnosio o jednome Hrvatu koji je živio sam u jednome selu naseljenom većinskim srpskim stanovništvom koji je bio izložen prijetnjama, koji je bio izložen protjerivanju, koji je bio izložen svemu od pritiska policije, pritiska hrvatskoga pravosuđa da je čovjek završio u bolnici. Ime mu je Šamukić Ilija. Mogu vas samo obavijestiti da je dotični gospodin preminuo prije mjesec dana ne dočekavši pravdu u svojoj Hrvatskoj, ne dočekavši pravdu od pravosuđa hrvatskoga niti izvinjenje hrvatske policije koja ga je maltretirala. Ja sam podnio prijavu povodom toga cijeloga slučaja i nadam se da će to doći i ovdje na uvid. Hoću reći da se govori o čovjeku, Hrvatu koji je imao nesreću tu da je živio u srpskom selu, u hrvatskom selu naseljenim srpskim stanovništvo gdje je samo objesio hrvatsku zastavu povodom Dana Oluje gdje mu je ta ista zastava spaljena na kući, gdje mu je na kuću napisano seli se ustašo, 4c, i gdje je naša policija i odvjetništvo si dala truda samo toliko da njega istoga jadnog, bolesnog i samog optuži da je on sam sebi to napisao i da se sam protjerivao. Evo htio bih upozoriti o načinu postupanja prema hrvatskim građanima u hrvatskome Podunavlju."

***

"U starom Rimu to sam negdje čuo, vjerojatno, slabo sam čitao. Rekli su da na javnim mjestima bi trebali govoriti časni ljudi ili barem oni koji govore istinu.

Ja sam u nastojanju da vam prikažem istinu posebice vama svima zadojenima ideologijom iz nekih prošlih vremena, prošlih ratova koje ne pamti nitko ni najstariji stanovnik ovoga Sabora, pa sam vam htio prikazati noviju povijest onako istinsku kakva je na koju ste se vi oglušili samo iz jednoga razloga da ne biste čuli istinu, da biste ostali pri svojoj staroj istini.

Ja se čudim vama koji ste iz Osijeka, koji dobro znate gdje je Bijelo brdo, gdje je počelo sa ubijanjem pasa pored tarabe. To se odnosilo na Hrvate, zna i gospodin Mile i gospodin Juhas i još mnogi ovdje o čemu ja govorim.

Dakle, u ovoj zemlji je bilo dozvoljeno i pozivano ubijati Hrvate kao pse pored tarabe. I jesu, tako su ih i ubijali upravo na taj način. I ne samo pored tarabe, nego po baštama i ostalo.

Kako vi razmišljate o govoru mržnje? Evo recimo ja ću vam reći jedan primjer. Govor mržnje je govorila ona stanovnica Dalja koja je višekratno silovana i ostala trudna u tome silovanju, a možda je njezin govor mržnje bio, možda je trebala reći: ej dečki bili ste dobri. Hoćemo tako govoriti? Ili reko: ej pa to je moja kćerka, pa nemoj mi kćerku dirat.

Ja govorim samo istinu onako kako sam je doživio. Ja ne znam kako ste je vi doživjeli, ali vidim da je uspješno pokušavate prikriti kao i ono što se dogodilo i na Bleiburgu i na mnogim drugim stratištima. Postoje dvije istine, jedna i druga. I jedna i druga bi trebale bit na pravi način prezentirana gospodine."

***

"Ja ne znam odakle bih krenuo, ali koliko je potrebno da se hrvatski narod sagne i zamoli oprost svima koji su učinili nažao? Koja je to razina, točka do koje trebamo se sagnuti i reći stvarno oprostite pa da to bude više oprošteno? Ja vas pohvaljujem jer se nismo vratili u onaj rat, stvarno svaka čast, da se brinemo o ovome prošlome i posljedicama toga prošloga rata."

***

"Gospodine Bauk, kud ste pametni, kud ste pomalo i zgođušni, kud ste još da ste i malo dobri i dobronamjerni spram hrvatskoga naroda pa to bi bili rezultati za ne znam koje stoljeće, možda za svemir.

Ali obratit ću se povodom ćirilice koju ste nam doveli u Vukovar samo iz vama znanih razloga, a to je podjela naroda koji tamo živi i unošenje nemira i tenzija koje uopće nisu bile potrebne i nisu bile u tome omjeru dok niste vi sa svojim akcijama došli tamo.

Znači, Vlada RH je svojom odlukom naložila da se pod okriljem noći, skrivećki, od očiju javnosti, dok sav normalan svijet spava na način kako samo nemoralni i tatovi djeluju postave, dvojezični dopisane ploče na pročelju zgrada. Sve su to učinili uz jako osiguranje interventne policije čije službenike i djelatnike su iskoristiti kako bi svoju sramotnu i protuzakonitu odluku proveli u djelo.

Ploče nikome u ovome gradu nisu bile potrebne poglavito ne onima koje podsjećaju na pismo koje ih je protjeralo iz domova, a obiteljima nanijelo bol.

Na prosvjedima koje smo organizirali u Vukovaru i Zagrebu energično smo se protivili ovoj protuzakonitoj odluci, a potpuno nam je dalo više od 100 tisuća građana Republike Hrvatske. Najavili smo skidanje ploča koje nam smetaju i koje nemaju ni zakonsko ni moralno uporište za postavljanje, jer popis stanovništva iz 2011. neregularno je provedeno. Niti je u naravi ispoštovan Zakon o pravima nacionalnih manjina, nismo dopuštali njihovo postavljanje, fizički smo se suprotstavili tome kada nas institucije pravne države nisu zaštitile niti uvažile naše zahtjeve o poštivanju postojećih zakona.

Vlada Republike Hrvatske, predsjednik Republike Hrvatske ministri uprave, MUP-a RH, Ustavni sud, većina saborskih zastupnika itd. radili su protiv interesa hrvatskoga naroda."

Marija Budimir (HDZ):

"Stanje prava nacionalnih manjina u Vukovaru nije ni blizu tako dramatično kako navodite te ste mogli iščitati iz vašeg izvješća kada govorite o višegodišnjim poteškoćama u njihovom ostvarivanju. Naime, dvojezične i dvopisane ploče o kojima govorite su iz korpusa kolektivnih političkih prava koje su se uvijek i svugdje uvode i daju sklad s političkim trenutkom i ne pripadaju temeljnim individualnim pravima o kojima se govori i u pravorijeku Ustavnog suda i koja se i u Vukovaru neizostavno poštuju.

Ono što ste u izvješću naveli je vaš osobni stav. Kažete otpor uvođenju ćirilice naime nije samo odraz neuklanjanja posljedica rata, od trauma, do kažnjavanja zločina i pronalaska nestalih osoba, nego je rezultat propusta da se građane senzibilizira o potrebi poštivanja manjinskih prava.

Osnovna temeljna ljudska prava koja se u Vukovaru ne poštuju, odnosno bezobzirno su i najbrutalnije pogažena najosnovnija ljudska prava kao što su pravo da vama ili članovima vaše obitelji pa i prijatelje ili sugrađana nitko nema pravo oduzeti život ili da vas ne kažnjeno može lišavati slobode, odvoditi u logore, mučiti, silovati.

Pravo da vas ne može nekažnjeno pljačkati ili progoniti iz doma ili zabranjivati povratak, pravo da obiđete svoje mrtve ili pravo na grob za sebe ili članove svoje obitelji. U odnosu na dvojezične i dvopisane ploče radi se o neposredno težim kršenjima osnovnih ljudskih prava.

Konačno zbog svega toga i provedba tih kolektivnih političkih prava izaziva toliki otpor a između ostalog predstavlja narušavanje javnog morala kao Ustavom zaštićene kategorije.

Ovdje ovakvo mišljenje dijelim s brojnim braniteljskim i stradalačkim udrugama, inicijativama te drugim udrugama civilnih društva u Vukovaru."

***

"Osobno evo mogu se složiti, da, prava nacionalnih manjina i nacionalne manjine treba poštivati i treba ih njegovati i uzet ću si pravo govoriti o tome jer sam i radila u osnovnoj školi gdje se nastava odvijala i za pripadnike nacionalnih manjina. Htjela bih se dotaknuti govora mržnje političara samih koji se u svojim čestim izlaganjima govoreći o diskriminaciji evo konkretno pripadnika srpske nacionalne manjine to se reflektira i na naše najmlađe. Reflektira se na taj način da oni i u situacijama i kada nisu diskriminirani kao manjina osjećaju se vrlo nadmoćno nad tom većinom, nad djecom.

Evo primjer da djeca pripadnici hrvatske nacionalne manjine u osnovnim školama u Vukovaru imaju preporuku da ne nose šahovnicu odnosno dres hrvatske reprezentacije jer to provocira pripadnike nacionalne manjine. Ja ne znam jel' se vi možete složiti s time? Da li je to diskriminacija i da li to nekoga vrijeđa u našoj državi? Kako se osjećaju prof. hrvatskog jezika kada od straha da daju negativnu ocjenu koji predaju u nastavi na srpskom jeziku slušaju ako to i daju da ih se proziva za diskriminaciju, da ih se proziva kada daju za lektiru knjigu koja je bila, Mali ratni dnevnik, kada pripadnici srpske nacionalne manjine to odbijaju pročitati. Kako se osjećaju pripadnici većinskog naroda? Da li govor mržnje se i u tom dijelu osjeća prema pripadnicima nacionalne manjine?"

Anđelko Stričak (HDZ):

"Navela ste da postoji niz primjera, govora mržnje ili neprimjerenih govora prema članovima nacionalnih manjina što osuđujem i smatram da svatko na svaki takav govor mržnje treba reagirati. Međutim, kad je doktor Horvat vrijeđao hrvatske branitelje, opet ni jedna institucija nije prozborila nego se to tretiralo kao dijalogom, njegovim pravom na slobodu misli i govora. Pa evo što doktor navodi: 'da je 45. malo dulje trajala, 1990-e se nikad ne bi dogodile. Baš su slatki ti branitelji, što pokretni, što nepokretni. Domoljublje na 4 kotača s pogonom na klerofašizam. Eto glodavci krenuli na ćirilicu, tresla se brda, rodio se miš!'. Znači mene zanima da li postoje dvostruki kriteriji, prema lijevima, desnima, prema našim i nekim drugima itd."

Nada Murganić (HDZ):

"U izvješću se navodi da u našem društvu postoje diskriminacije sa raznih osnova, vjere, nacije, materijalnog imovinskog stanja, diskriminacije po dobi i spolu sa osnova zdravstvenog stanja i invaliditeta. Javni prostor je zagađen govorom u kojem poneki puta nema elementarnog, pristojnog i odgojenog ponašanja i govora uz veliku dozu govora mržnje i netolerancije i bez uvažavanja sugovornika, njegovog mišljenja sa osudama bez argumenata.

Postavljamo pitanje da li je pravobraniteljica u takvim okolnostima a u ulozi koju ima u društvu, koja je dana u skladu sa navedenim zakonskim propisima bilo dovoljno prisutna u javnosti. Da li je upozoravala i kritizirala takovo ponašanje uvijek kada se pojavilo. Da li se čula i oglasila u javnom prostoru, stala na stranu onih koji su napadani bez osnova, usudila one koji su to činili bez obzira iz koje političke opcije dolazili. Pravobraniteljica ima obvezu javno progovoriti kada se građanima izvan RH onemogućava ustavno pravo i obaveza da glasuju. Slike Hrvata u BIH na dan drugog kruga predsjedničkih izbora su bile poražavajuće. Pravobraniteljica po svojoj ustavnoj zakonskoj obvezi propisanoj ulozi nema obavezu samo postupati po pojedinačnim slučajevima i prijavama već je njena obaveza da javno progovori o takvim negativnim pojavama kada se društvo mjeri na mi ili oni, kada se kritiziraju i osuđuju totalitarni režimi, samo neki a trebali bi svi, kada se osuđuju neki fašistički ili neprimjereni pozdravi, samo neki a ne svi, kada se osuđuju podjele kod obilježavanja značajnih datuma, samo neke, odaju se počasti žrtvama, samo nekima. Kada se na kazalištu ili u kazališnim predstavama na neprimjeren način obilježava nacionalni praznik, kada se selektivno tretiraju neke udruge, vrijeđaju vjerski osjećaji nekih vjernika.

Ali ona to nije iako je Zakon o pučkom pravobranitelju omogućavao i obavezivao da djeluje i pokreće inicijative na osnovu saznanja a ne samo na osnovu pritužbi građana i to je najveća kritika na njezin rad. 2015.godina bila je svima i ostat će u sjećanju po prosvjedima branitelja. Radi zaštite svojih prava, prije svega digniteta bili su za vrijeme prosvjeda javno, orkestrirano i organizirano, vrijeđali, bili su tretirani u javnosti kao teret društva, kao oni koji zloupotrebljavaju društvo kao kriminalci. Nije ih pravobraniteljica zaštitila."

***

"Ne mislim razvodniti, takvu stvar ne mislim relativizirati, fašističke pozdrave i smatram da nije dobro da mi stalno o tome govorimo jer upravo to skreće pažnju, stiče se dojam da toga ima više nego što, ovaj, što u stvarno u društvu je.

Mlade ne želim uopće s time braniti, ali mladi su mladi i u takvim situacijama može se nešto dogoditi i dakle takovo jer je to sada u društvu sve prisutno. Dakle, ne opravdavamo, dakle govorim u ime Kluba, ne relativiziramo, ali kada govorimo o ravnopravnosti onda govorimo o tome da to treba kritizirati, fašističke pozdrave, totalitarni režim, ali treba kritizirati i druge.

Kada govorim o tome da treba zaštititi vjerske i nacionalne osjećaje jedne nacije onda očekujem da se zaštite i vjerski osjećaji, recimo, Hrvata odnosno katolika. Zašto se je na ružan način govorilo o štovanju koji su htjeli katolici, odnosno, davali danima svecu Leopoldu Mandiću, pa i ta vjerska grupacija ima pravo na poštovanje i ima pravo biti povrijeđena i zbog toga se javljaju onda nekakvi revolti koji nisu dobri. Mislim da trebamo uvažavati svačije osjećaje, sve nacije, sve religije bez obzira koliko ih bilo, sve žrtve bez obzira koliko ih bilo i takove i s time ćemo onda postići da su nam i stanja ljudskih prava u društvu bolja."

Ivica Mišić (Most):

"Ja sam vas pomno slušao i slušajući vas već godinama i na televiziji i svugdje razumijem da mi trebamo svi poštivati manjine i dati im priliku da lijepo i ugodno žive u Hrvatskoj državi. Ali isto smatram da oni imaju istu obvezu da poštuju državu, ne moraju je voljeti, ali moraju je poštivati. Međutim iz mog kuta gledanja i vašeg izlaganja imam dojam da je vi baš i ne volite. Znam da ste voljeli više Jugoslaviju.

A što se tiče manjina, ja im dajem sve prednosti da ljudi uživaju i da ih se poštuje, međutim vidjeli ste i sami i našeg predsjednika Sabora neki dan u Banja Luci ni našu zastavu nisu stavili, a čak ni BiH. Toliko o poštivanju i drugih manjina i ovih koje su kod nas u Hrvatskoj.

Stalno spominjete naše zločine, a nikad niste spomenuli nijedan zločin koji se desio prema Hrvatima, što žalosno da se nikad niste sjetili. Ja vidim da u Hrvatskoj ima dosta manjina koje poštuju, međutim neki izgleda nikada neće poštivati i nikad neće biti zadovoljni bez obzira što bi mi i koliko učinili za njih u ovoj državi."

Josip Borić (HDZ):

"Što sadašnja oporba, a vlast u 2015. znači iz ovog izvješća govori danas, a govorila je i onda. Mi stojimo na braniku prava građana i nacionalnih manjina. To im je kao mantra, a onda piše u izvješću pučke pravobraniteljice sljedeće. Citiram kako je opisan taj branik. 'Tijekom 2015. u Republici Hrvatskoj se i dalje razvijala atmosfera ka propitivanju uloge nacionalnih manjina u društvu te opravdanosti postojanja zasebnih prava koja su im zajamčena, a uglavnom je bila usmjerena protiv pripadnika srpske nacionalne manjine. Povećan je broj slučajeva govora mržnje, fizičkog nasilja i oštećenja spomen obilježja. Policija nije pravodobno reagirala', policija koju je vodio gospodin Ranko Ostojić.

Razlog takvoj atmosferi, piše u izvješću, su parlamentarni i predsjednički izbori. Evo zbog čega se desilo nešto u društvu. Moj zaključak je očito je vlast SDP-a iskoristila probleme građana koje je sama proizvodila posebno prema nacionalnim manjinama da bi produbila podjele u društvu i na taj način s čuvenom izrekom mi ili oni koju ponovno ponavljam pokušala ostati na vlasti. Kakav je rezultat takve politike? SDP je izgubio izbore, a podjele u društvu nikad veće. Danas SDP potpomognut samo dijelom manjinskih predstavnika nastavlja sa istom politikom dalje.

Što je pučka pravobraniteljica radila po tom pitanju? Nije reagirala tokom godine 2015. na događaje koji su se dešavali u javnom političkom prostoru posebno i nikad nije osudila govor mržnje posebice sa strane bivšeg premijera koji je prema HDZ-u išao sa najnižim izrazima, izrazima niskih emocija kako to mogu reći, nazivao nas je na svakakve načine, od polusvijeta, tame, mraka, parazita da ne nabrajam dalje. Nikada osuda takvog ponašanja, samo natuknica to je radi parlamentarnih izbora i vjerojatno je zbog toga i dozvoljeno.

Za takvu politiku kažem koristili su se i prostori nažalost jednog Hrvatskog narodnog kazališta koje je kažem dok se nije desio narod u tom kazalištu jednostavno služio za određenu razinu političkih provokacija. Kad se desio narod pravobraniteljica zapisuje u izvješću osuđuje posljedicu ali ne nikako uzrok i motiv toga.

Postupanje policije, nijednom riječju nije spomenuto u izvješću, možda najtamnija epizoda koju je policija mogla napraviti u 2015. godini odnos policije prema zatočenim braniteljima invalidima u crkvi Sv. Marka 29. 5. 2015. godine. Niti jednom jedinom riječju niti jednom jedinom rečenicom. Ako je to bilo poštivanje ljudskih prava onda se postavlja pitanje čemu nam služi pučka pravobraniteljica? Niti jednom jedinom rečenicom, pogledajte!

Izražavanje u javnom prostoru, bili smo svjedoci ovdje teških izreka posebno u ovom našem parlamentu. Gospodin Stazić veliča i opravdava Goli otok, zločine komunizma i ruga se žrtvama tog kazamata. Da li je bila osuda pučke pravobraniteljice? Ne, nikada jer je to njima dozvoljeno.

Svastika na Poljudu u režiji politike mi ili oni, nikad razriješeno, ostalo je kao povod za daljnje podjele u hrvatskom društvu. Da li je to nesposobnost ili namjera nečinjenja? Ne znam, to je pitanje. Samo si želim postaviti pitanje a što bi se desilo ne daj Bog nikada da je umjesto svastike na tom dijelu terena na Poljudu bilo ili ležalo mrtvo tijelo nekog čovjeka, djeteta? Da li bi 30 kamera koje snimaju taj teren, taj stadion uspjelo identificirati? To je ono što će ostati valjda u zraku, što se to desilo, na koji način se to desilo jer je to politici SDP-a odgovaralo.

A što piše u izvješću? Grafiti, pokliči, incidenti samo s jedne strane očito hrvatskih građana. S druge strane, posebno pripadnika nacionalne manjine, jedne nacionalne manjine, nema ničega niti pjesmica niti pokliča niti grafita niti bilo čega. Mislim da to nije uloga pučkog pravobranitelja.

Troškovi ureda 2 milijuna veći nego 2011. godine. Znači trošimo više, imamo puno više predmeta, ljudska prava krše se još više a imamo i poruku da SDP očito u tom 4-godišnjem razdoblju je najjače, najbolje čuvao ljudska prava. Opet se vraćam i kažem da je ovo izvješće snažno ideološki obojano i ne može kao takvo dobiti prolaz u ovom Saboru barem od moje strane."

Petar Škorić (HDZ):

"Kad je u pitanju govor mržnje, iz ovog izvješća pučke pravobraniteljice mi ne vidimo metodologiju kada se govori o diskriminaciji, pogotovo u ovoj sferi govora mržnje, dakle, postoji li neki protokol koji to određuje, odnosno objektivizira ili se radi o subjektivnom doživljaju? Dakle, je li tu riječ o subjektivitetu ili objektivitetu o ocjenjivanju? Kada je i kako nešto u jednom slučaju osnovano a u drugom slučaju nije? Imamo niz slučajeva i događaja, pa evo nadam se da ću sljedećoj godini u izvješće ući i događaj, slučaj sv. Leopolda Mandića, gdje smo svjedočili da pojedine i službene institucije kažu da nije riječ o govoru mržnje jer nije upućeno konkretnoj osobi i to kod građana stvara zbunjenost. Možete zamisliti kako se osjeća 200 tisuća ljudi koji su obišli i posjetili blaženika Leopolda Mandića, a s druge strane kada je također 22 tisuća građana potpisalo peticiju da kojim se suprotstavlja ovakvim reakcijama, a evo."

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu